Pjesma "Pluća su mi bolna", koju je napisao Dragiša Nedović, nastala je 1950. godine, a ova balada inspirirana je borbom autora s tada najčešće smrtonosnom tuberkulozom. Nedović je u vrijeme nastanka pjesme bio u izuzetno teškom zdravstvenom stanju, što se osjeća u svakoj riječi pjesme, koja počinje stihovima: "Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam, jer su sasvim blizu moji zadnji dani..."
Ona je brzo stekla popularnost, ali je imala i svoju mračnu stranu. Nakon objavljivanja ploče zabilježen je veliki porast broja samoubojstava među oboljelima od tuberkuloze. Taj trend privukao je pozornost vlasti, pa i samog Josipa Broza Tita i Centralnog komiteta Saveza komunista, koji su odlučili zabraniti prodaju ploča i javno izvođenje pjesme, uz objašnjenje da ona potiče na samoubojstvo - prenosi Krstarica.com.
No, sigurno nije bilo bez utjecaja - vjerojatno i presudnog - to što je velika Titova ljubav, Davorjanka Paunović, umrla od tuberkuloze nakon Drugog svjetskog rata. Toliko ju je volio da je pokopana uz Beli dvor na Dedinju.
Zabrana je trajala desetak godina, sve dok pjesma nije neočekivano ponovno izvedena na jednoj proslavi. Kako, zašto? Jovanka Broz, Titova supruga, naručila je pjesmu, a legendarna pjevačica Nada Mamula ju je otpjevala za nju. Time je došao kraj zabrani i povratak pjesme u javnost.
"Pluća su mi bolna" prvi je otpjevao Zaim Imamović. Osim verzije Nade Mamule, poznata je i ova dojmljiva interpretacija Bore Spužića - Kvake.
"Joj majko mila, mislim da je i Bog zaplakao kad je čuo ovu pjesmu (...) Hvala Jovanki Broz što oživi ovu pjesmu. (...) Molim sve koji ovo budu slušali da se ne igraju glavom. Nema povlačenja, nema predaje! (...)" To su samo neki od komentara ispod pjesme na YouTubeu.
Skladatelj ove doista potresne pjesme, Dragiša Nedović, rođen je 1916. godine, a već s 20 godina je napisao legendarnu pjesmu “U lijepom starom gradu Višegradu”. Kobne 1941. je s ostalim Kragujevčanima izveden na strijeljanje. To masovno strijeljanje jedan je od najokrutnijih nacističkih zločina u Europi tijekom Drugog svjetskog rata. Tom prilikom u Kragujevcu je pobijeno više tisuća ljudi, od čega i nekoliko stotina učenika srednjih škola, ali i djece mlađe od 15 godina.
Nedovića su u posljednjem trenutku, kao već poznatog tekstopisca, odvojili na stranu i deportirali u Njemačku, gdje je proveo četiri godine u logoru u Dormagenu.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata vraća se u Kragujevac, a početkom 1950. saznaje da ima tuberkolozu. Iako se od nje ipak izliječio, 1959. su počeli njegovi problemi sa srcem. Preminuo je od infarkta 1966. godine.