Generaciji formatiranoj osamdesetih na punk-rock izričaju 'kafansko oranje' po dnu života predstavljalo je jedan od odurnijih aspekata života u bivšoj državi. Umjesto zdrave energije bijesa i mladenačke pobune, dominantan miris Jugoslavije toga doba bio je impregniran melosom satkanim od destiliranoga bola, dimom i alkoholom, razbijenim čašama, dekoltiranim konobaricama i radničkom klasom što se nakon teškoga fizičkog rada u trenucima dokolice dodatno dobrovoljno samouništavala. Ako u svojim životima baš i nisu imali krupnije tuge i nesreće, u mehani, s onim stihovima i tonovima, lako bi sebe uvjerili kako na plećima nose sve terete svijeta.
Vrijeme je, međutim, učinilo da se i na takve elemente prohujaloga vremena danas gleda s nepatvorenom nostalgijom. Takvim sjajem...