Neobično je kada se mladi, perspektivni sportaš od kojega se puno očekuje nenadano nađe s druge strane zakona. To se dogodilo Tomu Justiceu iz Libertyvillea u Chicagu.
Ni njegovo prezime, što na engleskom znači pravda, niti ime njegovog rodnog mjesta koje sadrži riječ sloboda, ne uklapaju se u sudbinu lopova koji je odustao od sna da postane olimpijski prvak kako bi opljačkao banke na trkaćem biciklu.
Kao dijete, Tom je bio strastveni biciklist. Prvi put se na to navukao kada je s 13 godina vidio sportaše kako se utrkuju po lokalnom hipodromu. Od tog se trenutka u potpunosti posvetio biciklizmu i bio je dovoljno talentiran da nakon koledža trenira s američkom atletskom reprezentacijom.
Ali nedostajalo mu je iskre, a Tomovih šest dugih godina studija poklopilo se s njegovom opsjednutošću filmovima - posebice filmom Bena Stillera iz 1994., "Reality Bites" (Zagrizi život). Tom je bio očaran likom Ethana Hawkea Tomom Dreyerom koji je, razočaran društvom, mijenjao posao za poslom. "Gledajući taj film iznova i iznova, mislim da je nažalost iskristalizirao moj pogled na budućnost. Odjednom, postati olimpijac izgledalo je kao ulaganje previše truda ni za šta", kaže on za BBC.
Odustao je i vratio se kući u Chicago. Život se nije odvijao onako kako je Tom očekivao. Žudio je za uzbuđenjem i uspjehom. No, s tim lijenčinom, odbacio je spor i stalan pristup postizanju zadanog cilja. Umjesto toga, odlučio se za drugačiju vrstu uzbuđenja, a potpuno drugačija vrsta filma poslužila je kao katalizator. Očaran dramom klasičnog filma o pljački banke "Vrućina", Tom je napravio bizaran skok iz fantazije s velikog platna u kriminalnu stvarnost.
Prvu banku opljačkao je 23. listopada 1998., jureći na trkaćem biciklu vještinom olimpijca. Godinu dana kasnije opljačkao je još jednom, pa još jednom, pa još jednom - uvijek nenaoružan. U strahu da će se pljačke na kraju povezati s njim, bacao je novac u kontejnere ili ga ostavljao u smeđim papirnatim vrećama u siromašnijim četvrtima. Međutim, život kao na filmu sa sobom nosi svoju dramu i posljedice.
navukao se na drogu, navukao i fbi za vrat
Postoji ograničen broj banaka koje možete opljačkati prije nego što vas sustignu FBI i vlastiti ego. Tom nije znao da je FBI počeo sastavljati mozaik neriješenih pljački banaka. Čak je dobio nadimak "Dječak iz zbora", zbog načina na koji je strpljivo držao skupljene prste ispred prsa dok su mu bankovni službenici punili torbu dolarskim novčanicama. Tomov svijet počeo se urušavati kada su ga, bez prave životne ambicije, stalno podsjećali da je iznevjerio svoju obitelj.
Pljačkanje banaka omogućilo mu je privremeni predah od vlastitih razočaranja i nesigurnosti.
"Dok se svi borimo sa svojim svakodnevnim životom, ja sam skrivao tajnu da sam poseban i da u slobodno vrijeme pljačkam banke. I samo to je bila ogromna protuteža činjenici da nisam napredovao u karijeri", kaže. Nije razmišljao o šteti koju čini, o strahu na licima bankovnih službenika, pa čak ni o posljedicama vlastitih zločina.
Uzbuđenje koje je osjećao vodeći dvostruki život ubrzo je nestalo i počeo se osjećati kao da besciljno luta. Otprilike u to vrijeme zakačio se na zabavi gdje se prvi put susreo s kokainom. Kao što su pljačke banaka s vremenom izgubile draž, tako je i kokain izgubio svoju draž. Tom je prešao na crack i ubrzo počeo čuvati novac od pljački kako bi ga potrošio na drogu.
"Moja izvorna ideja o tome zašto sam to uopće počeo raditi - otišla je k vragu. Sada sam tek postao normalna užasna osoba koja pljačka banke kako bi došla do droge. Krajnje sebičan čin."
Fatalna dvadeset šesta pljačka
U ožujku 2002. godine, tijekom pljačke banke broj 26, Tomu je sreća počela napuštati. Uočio ga je policajac kako se biciklom uključuje u promet. Zaustavio ga je i zamolio da mu pogleda u torbu. Tom je nagazio na pedale i pojurio uz pomoć jednog od svojih stručnih trikova - ubrzanja iz mjesta. Policajac je radio vezom pozvao pojačanje i počeo ga loviti. Tom se nekako uspio provući kroz blokade koje su ga trebale zaustaviti. Tražeći izlaz za bijeg, ugledao je rijeku na dnu strme padine.
Bacio je bicikl na jednu stranu, a on otišao u drugom smjeru, pljusnuo u vodu i izronio dalje nizvodno kako bi se sakrio u šipražje. Tamo je čekao.
Nebom su zujali helikopteri, zavijale su policijske sirene, čak je mogao čuti i zveckanje ogrlica policijskih pasa koji su njuškali za njim. Tom je ležao satima. Usred sve te panike i buke imao je vremena razmisliti o svemu.
"Mislim da se počinjem suočavati s činjenicom da ovo nije dobra stvar. Zato što te policija juri. Zašto je to tako? Zar ne vide da sam samo na zanimljivom putu osobnog razvoja? Ne, naravno da ne vide. Nije bilo suđeno, ali postalo je loše čim si se počeo drogirati." A k sebi dođeš tek kad policija počne pucati na tebe ili te pokuša uhititi. I tada sam prvi put postao svjestan... Bio sam potpuno izgubljen. I nisam znao kako se izvući iz toga. Nisam znao kako".
Nakon šest sati čekanja sve se smirilo. Tom se oprezno izmigoljio iz svog skrovišta, počeo gaziti po rijeci i popeo se uz obalu - zgnječen i raščupan - ali zasad slobodan.
Iako je Tom izgubio svoj bicikl, taj narančasti trkaći bicikl domaće izrade nije baš neupadljivo vozilo za bijeg. Sada kada je policija imala njegov bicikl u rukama, Tom je znao da je samo pitanje vremena kada će mu pokucati na vrata. Nekoliko mjeseci kasnije, Tom se vozio kući iz roditeljskog doma kada je u svom retrovizoru ugledao neobilježeni policijski automobil. Ignorirao ga je i nastavio voziti. Zatim je ugledao drugog, pa trećeg, i činilo se da ga slijede.
Tom se zaustavio i izašao iz automobila, samo da bi se suočio sa zidom policije - zvukom oružja uperenog u njega. Tek kad je legao licem prema dolje, čuo škljocaj lisica i osjetio kako mu se stežu oko zapešća, stvarnost je počela kucati na vrata. Tom je odveden u policijsku postaju i ispitan. Sve je priznao, ali najteže mu je bilo nazvati roditelje i reći im da su glasine točne: uhićen je zbog pljačke banaka.
razočaranje i prosvjetljenje u zatvoru
"Bila je to velika sramota za mene, znajući da su oni ti koji se moraju suočiti s javnošću. Oni su bili ti koji su morali pogledati u oči našim susjedima i prijateljima. I oni nešto kažu ili ne kažu ništa, ali da se zna, da, tako je, njihov sin je napravio sve te grozne stvari. I zbog toga mi je bilo nevjerojatno neugodno. I danas je", kaže.
Tom je osuđen na 11 godina zatvora zbog pljačke 26 banaka u tri američke države. Ukupan iznos novca ukraden tijekom njegove četverogodišnje kriminalne akcije iznosi 129.338 dolara.
Osjetio je čudan osjećaj iščekivanja prije nego što su ga prebacili u savezni zatvor, misleći: "Ovo će biti sjajno. Napokon ću biti sam sa svojima. S ljudima istog načina razmišljanja. A kad sam došao tamo, vidio sam da to uopće nije tako. Shvatio sam da uopće nisam poseban". Nakon toga nije prestao razmišljati o posljedicama vlastitih postupaka.
Za njega je sve počelo kao način da doživi uzbuđenje koje je malo ljudi moglo doživjeti. Zatim, kad se okrenuo teškim drogama, sam je financirao svoju kemijsku ovisnost. Tom je ubrzo otkrio da nije tako jedinstven kao što je mislio - mnogi pljačkaši banaka odrekli su se vlastitog plijena.
Tek nakon uhićenja konačno se počeo suočavati sa štetnim posljedicama svog ponašanja na druge. Čitajući iskaze žrtava kako je sve to utjecalo na njih, konačno mu je počelo svitati. Ljudi su bili izuzetno istraumatizirani njegovim pljačkama. Djelatnici banke strahovali su za svoje živote.
"Bilo mi je stvarno neugodno zbog toga... Osjećao sam se krivim, ali nikada nisam razmišljao o njihovom stajalištu. Sve do tog trenutka... Sve do trenutka kada sam počeo čitati izjave žrtava, to mi nije palo na pamet. Ne znam. Mislim da sam počeo pljačkati banke iz zabave. Trebalo je biti zabavno, ali završilo je užasno. Ali zato ne treba pljačkati banke.", rekao je.
Nakon izlaska iz zatvora 2011. Tom se vratio svojoj bivšoj djevojci Barry. Danas je socijalni radnik, a za to što je uspio srediti svoj život smatra zaslugom zatvora. "Odrastao sam u zatvoru, pa mogu reći da funkcionira i zahvalan sam na tome.", rekao je on, piše BBC.
Osim što je krajnje neobičan pljačkaš, Tom Justice je i među rijetkima koji je u zatvoru doživio promjenu i izišao na pravi put. Sada je u prilici pomoći i drugima koji se se našli sa suprotne strane zakona.
