Američki arheolog i političar Hiram Bingham III. 1911. godine, tijekom jedne od šest ekspedicija na najvišem dijelu peruanskih istočnih Andi, pronašao je Machu Picchu, ‘izgubljeni grad Inka‘. Machu Picchu je sveti grad Inka smjestio se na istočnim padinama planinskog lanca Urubamba, na 2.350 metara nadmorske visine.
Machu Picchu je vjerojatno izgrađen oko 1300. godine, ali je zbog izoliranosti ostao sakriven više od šest stoljeća. Grad svjedoči o vremenu carstva Inka koje je bilo ogromno. Nakon osvajanja teritorija, moćne Inke sagradile su kanale za navodnjavanje i sustave popločenih cesta, tvrđave, hramove i monumentalne kamene zgrade.
Danas arheolozi smatraju da Machu Picchu nije bio grad u klasičnom smislu jer u njemu nisu pronađeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojne utvrde. Najvjerojatnije je građen kao carski posjed i religijsko utočište ili kao tajni ceremonijalni grad. Ostaci Machu Picchua odaju carski stil Inka kakav se može naći i na drugim mjestima nekad najveće države Novoga svijeta prije dolaska Europljana. No, grad je neobičan zbog okoliša - smješten je usred bujne vegetacije koju natapa rijeka.
Grad ima dvjestotinjak građevina smještenih po terasama i raspoređenih oko velikog središnjeg trga. Četvrti na koje je podijeljen uske su i izdužene tako da maksimalno iskorištavaju prostor. Postoje i terase izvan naseljenog dijela koje imaju kanale za navodnjavanje.
Na uzvisini u središtu grada nalazi se granitni monolit, možda žrtvenik, karakterističan za Inke, a možda i zvjezdarnica. Zidine Machu Picchua izgrađene su od golemih kamenih blokova što je fascinantno jer se zna da Inke nisu poznavali kotač ni željezno oruđe, a analizom je utvrđeno da su blokovi savršeno izrezani u kamenolomima i da su se završni radovi obavljali na samom gradilištu. Machu Picchu je kako se čini bio napušten i prije nego što su carstvo Inka pokorili Španjolci, a prema jednoj teoriji, stanovnike je pokosio sifilis koji je stigao iz Europe, a propast je dovršio građanski rat.
