Kad bi se Dalmacija – barem onaj njezin maritimni stratum – imao svesti na najmanju verbalnu jedinicu mjere, lako je moguće da bi to mogla biti – falkuša.
Ne stoga što bi ta viška, komiška gajeta bila veća ili starija, ljepša ili važnija od inih barki, počam od trabakula i bracera, sagena i leuta do kajića ili guceva, već zaradi toga što ama ni jedna dalmatinska drvena brodica nije na mapi svijeta u rasteru paralelâ i meridijanâ polučila više vidljivosti i uspjeha, ter doma poručila i prenijela praunucima s pradjedova više baštinskoga zapamćenja.
Nije joj bilo dosta što je, kao morska barka, komiška gajeta falkuša navigavala kanalima rijeke Tejo u Lisabonu i Vltave u Pragu, nego je svoju slatkovodnu pustolovinu imala nastaviti i u likvidu rijeke Rajne, onamo u tr...