Ovakvih tehnologija je u svijetu jako malo. Naime, svijet je posložen tako da ne ide u korist malih proizvođača hrane. Proizvođačima smo najjeftiniji kanal prodaje jer im ne naplaćujemo ništa da bi preko nas nudili svoje proizvode. Naša zarada je samo ako nešto prodamo, pri čemu uzimamo najmanje moguće marže – veli mladi osječki programer Ivan Lauc, koji je s ekipom u svojoj tvrtki ‘Reducos Software‘ osmislio i realizirao projekt online tržnice
Pet godina života u Londonu, gdje se prvi put susreo s problemom nabave domaćeg voća i povrća, sira, mesa... bilo je samo jedan detalj koji će nekoliko godina poslije dodatno osvijestiti mladog osječkog programera Ivana Lauca da s ekipom u svojoj tvrtki "Reducos Software" osmisli i realizira projekt online tržnice s ciljem povezivanja malih proizvođača i krajnjih kupaca. Prije četiri godine počeli su tu tehnologiju razvijati za osječku Solidarnu ekološku grupu.
- Bila je to mala tržnica koja se održavala jednom tjedno i ljudi su mogli preko Excell tablica rezervirati proizvode koje bi onda došli preuzeti. Iskreno, tada još nismo razumjeli probleme i potrebe ovakve vrste posla. Uglavnom, odlučili smo to digitalizirati i podržati njihovu ekološku priču, pa smo sasvim slučajno ušli u razvijanje tehnologije za kratke opskrbne lance, što smo razvijali oko pola godine, a onda je došla korona, kada su se naši životi potpuno promijenili.
Tržnice su zatvorene i u tom trenutku smo shvatili da je to što radimo nevjerojatno važno i da može jako puno pomoći kako proizvođačima hrane, tako i kupcima – prisjeća se Lauc danas vremena od prije nešto više od tri godine, kada su ozbiljno ušli u razvoj naprednog softverskog rješenje za kratke opskrbne lance. Danas imaju platformu za OPG-ove koja je ujedno tržnica za krajnje kupce, ali i rješenja za logistiku, inventare i narudžbe, optimizator dostavljačke rute i aplikaciju za administraciju.
Osim u Osijeku, njihovi partneri vode jednu online tržnicu u Zagrebu, treća će uskoro biti pokrenuta u Puli, a u pregovorima su za još neke hrvatske gradove. Trenutno se preko njihovih tržnica nude proizvodi oko 130 OPG-ova. Najviše na osječkoj, kojoj gravitiraju proizvođači iz Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, njih oko 90, dok zagrebačka i pulska nude robu od 15-20 proizvođača na svakoj od tih tržnica. No, iza toga stoje godine rada i promišljanja kako sustav učiniti održivim i konkurentnim. Početak je bio prilično konfuzan jer ga je uvjetovala pandemija.
- Doslovno smo se preko jednog vikenda organizirali, napravili aplikaciju za dostavu i praktički od prvoga dana kada su se zatvorile tržnice preko naše tehnologije mogli su se naručiti proizvodi naših lokalnih proizvođača. Uvidjevši potencijal te priče, počeli smo je još ozbiljnije razvijati. Jedno vrijeme to je bio kao vlak bez tračnica jer smo na tržište pustili tehnologiju koja nije bila do kraja razvijena, radili smo od jutra do sutra kako bi taj vlak ipak mogao ići kako treba – pojašnjava Lauc početak ove priče koja ih je, kaže, "osvijestila o svim problemima i potrebama malih proizvođača, ali i o globalnom problemu da način na koji se hranimo nije održiv, siguran niti otporan na izvanredne situacije". Od tada je sve svoje vrijeme posvetio razvoju ove tehnologije.
- Ovakvih tehnologija je u svijetu jako malo. Naime, svijet je posložen tako da ne ide u korist malih proizvođača hrane – kaže Lauc.
S obzirom na to da su svi u tvrtki programeri, sami su razvijali projekt online tržnice, ali su ga sami i financirali, što nije nimalo jednostavno, jer ga je, kako kaže Lauc, teško napraviti profitabilnim.
- No, on ima veliki potencijal jer smatramo da je to nešto na što će se društvo sve više morati prebacivati ako želimo opstati kao čovječanstvo. Način na koji se ljudi hrane predstavlja trećinu svjetskih klimatskih problema. Europa ima cilj to promijeniti, a mislim da smo mi u Osijeku u privilegiranom položaju jer za relativno maleni trošak možemo na malom modelu ponuditi rješenje za jedan globalan problem - veli naš sugovornik, pa pojašnjava...
- Mi smo to "napali" iz tri kuta. Prvi je da razvijamo tehnologiju koja ljudima omogućava da to rade što efikasnije, jednostavnije i profitabilnije, drugi je da sa svojom online tržnicom u biti razvijamo poslovni model, procedure, politike, pravila... kako to razviti i kako to funkcionira. Treći kut su izvori financiranja. Trenutno, tko god je dovoljno hrabar, može dobiti našu pomoć da dođe do europskih sredstava i počne se baviti ovakvim poslom, dobije našu tehnologiju koja je prilagođena za kratke opskrbne lance te sva naša znanja i iskustva. Nakon tri i pol godine napokon očekujemo da bi to do kraja godine moglo postati profitabilna priča – kazao je Lauc.
U svijetu ima sličnih primjera, ali njihov je, kaže, drugačiji u pristupu i modelu funkcioniranja.
- Naime, kada se udruže mali proizvođači i kada je kratki opskrbni lanac, tu većinom bude manji broj proizvođača, a mi smo htjeli napraviti nešto što će biti konkurentno trenutnom dominantnom načinu opskrbe hranom. Na našoj web-stranici plodovi.hr imate jako puno proizvoda i proizvođača te dostavu dva puta tjedno. Jednostavno je, pristupačno i cjenovno prihvatljivo. Ideja je bila napraviti nešto što je održivo i konkurentno – govori mladi Osječanin, dodajući kako su u nju marketinški jako malo uložili, a najveća reklama im je što se priča organski širi preko kupaca i proizvođača.
- Proizvođačima smo najjeftiniji kanal prodaje jer im ne naplaćujemo ništa da bi preko nas nudili svoje proizvode. Naša zarada je samo ako nešto prodamo, pri čemu uzimamo najmanje moguće marže jer želimo biti konkurentni, da to bude kupcima prihvatljivo. Raste i bez nekog ozbiljnog marketinga – kazao je Lauc i pojasnio kako to funkcionira u praksi.
- Roba se preko naše online tržnice naručuje direktno od proizvođača, a mi dva puta tjedno obiđemo proizvođače, pokupimo narudžbe i dovozimo robu u naše skladište, gdje je razvrstavamo, radimo pakete za kupce i dostavljamo na kućni prag ili šaljemo preko dostavne službe po cijeloj Hrvatskoj, te Austriji i Njemačkoj. Roba je svježe ubrana ili pripremljena, sve je isključivo sezonski, ne nudimo ništa što se u tom trenutku na proizvodi na zemlji, osim ako je riječ o prerađevinama, a onda surađujemo i s proizvođačima koji su malo dalje od nas, pa nam mogu poslati svoju robu. Tjedno, ovisno o sezoni i nekim drugim elementima, imamo 20-60 narudžbi. Prednost našeg modela je i što omogućujemo proizvođačima zajednički nastup na tržištu, jer kupac može u jednoj narudžbi pokriti više proizvođača i dobiti to u istom paketu – objasnio je Lauc, osvrnuvši se potom na tehnologiju koju su razvili i koju, u biti, iznajmljuju.
- Razvijamo je za najozbiljnije i najveće kratke opskrbne lance te je iznajmljujemo za minimalni udio od prodaje. Drugim riječima, bili vi najveća tržnica u Njemačkoj ili mala skupina proizvođača u Hrvatskoj, dobit ćete jednako kvalitetne, najmodernije alate, po jednako pristupačnoj cijeni. To su alati kakve nemaju ni neki veliki opskrbni lanci. S obzirom na sve mogućnosti financiranja, prilično smo sigurni da ćemo s ovom tehnologijom uspjeti pokrenuti što više takvih malih tržnica u Hrvatskoj, odnosno potaknuti ljude da u svojim gradovima pokrenu takve tržnice na našoj tehnologiji. Ideja je da svaka županija ima svoju tržnicu, jer se onda mogu dostavljati svježi, danas ubrani proizvodi. Mi danas ne možemo jagode ili salatu dostaviti iz Osijeka u Dubrovnik, jer one ne bi preživjele taj put bez hladnjače, a nismo dovoljno veliki da imamo te kapacitete. Zato je važno da svaka županija ima svoju tržnicu, a sljedeći cilj nam je to prodati na globalnoj razini – rekao je osječki poduzetnik.
- Sada kroz projekt Phillip Morrisa ‘‘Pokreni nešto svoje‘‘ radimo na tome da tu tehnologiju gurnemo na globalno tržište i što više olakšamo proces uključivanja novih tržnica kroz najjednostavniji i najpristupačniji model. Da u konačnici omogućimo ljudima da sami pokrenu svoju tržnicu koristeći našu tehnologiju a da ne moraju s nama stupiti u kontakt – pojasnio je Lauc.
Ističe kako nisu imali nikakvu šablonu, već je sve novo, rezultat njihova rada i razmišljanja, pa su i dodatno uzbuđeni što imaju priliku razvijati tako nešto. Riječ je o programu podrške poduzetnicima kojeg financira Philip Morris Zagreb a provodi ACT Grupa već sedmu godinu zaredom.
- Živio sam pet godina u Londonu i osvjedočio se što znači kada nemaš u blizini mogućnost kupnje domaćih proizvoda. Tu sam shvatio važnost očuvanja lokalne poljoprivrede. Glavni razlog ovoga je činjenica da malim proizvođačima prijeti nestanak jer ne mogu preživjeti po cijenama koje im nameće industrija. Bitno je da se u idućih 10 godina pobrinemo da oni ne nestanu jer ćemo u suprotnome biti prepušteni isključivo industriji. Trenutno je sve protiv malog proizvođača, što je drastično alarmantna situacija. Nama je, kao mladoj ekipi, a nitko od nas nije stariji od 30 godina, jako bitno da svijet koji će naša djeca imati bude neko lijepo mjesto, ljepše nego što je sada. Mi smo prva generacija koja živi lošije od naših roditelja, ali i generacija koja odlučuje o tome hoće li biti još puno života nakon nas – poručio je mladi osječki poduzetnik.
Sadržaj je nastao u suradnji s Philip Morris Zagrebom