Dvoje umjetnika mlađe generacije, Tea Morić Šitum i Ivan Listeš, predstavilo je najnovija slikarska ostvarenja na zajedničkoj izložbi pod nazivom "Alegorija plovidbe" u splitskoj Galeriji Sveučilišne knjižnice.
Iako su, prema riječima kustosice Antonije Eremut Erceg, za svoje radove odabrali možda "najistrošenije" motive umjetnosti Dalmacije, autori su uspješno pokazali da brodovi, tovari i more ne moraju biti klišej ili kič.
Slikarstvo nije istrošeno
Štoviše, privukli su i poprilično velik broj posjetitelja te svojom autorskom svježinom ponudili drugo lice slikarstva, koje kod nas, na žalost, ima prizvuk staromodnog umjetničkog izričaja koji je često zapostavljen nauštrb modernijih tehnika.
U sklopu otvaranja izložbe, porazgovarali smo s ovo dvoje mladih, ali angažiranih i iskusnih autora o slikarstvu, umjetnosti i splitskom kulturnom životu.
– U našoj zemlji se nekako lako zaboravlja da i slikarstvo kao medij nudi bezbroj mogućnosti te da se kroz njega, kao i recimo preko performansa, može prenijeti dublja društvena kritika, humor ili životna priča. Ne vidim zbog čega bi ga se tretiralo kao stari ili istrošen medij, što se prečesto čini – komentirala je Tea.
Ivan se složio da se slikarstvo kod nas već godinama sustavno potkopava i uništava, te je ustvrdio da rješenje leži u opismenjavanju gledatelja, ali i onih koji umjetnost stvaraju.
– Slikarstvo je mukotrpan, svakodnevan proces. Ne mora se slikati svaki dan, ali se mora promišljati i razmišljati o tome te graditi ideje, što je izazov za umjetnika. Splitska scena ima dosta dobrih slikara mlađe generacije kojima se jednostavno ne daje dovoljno pozornosti ni prilika za izlaganje – pojasnio nam je Ivan, a Tea je komentirala da je velik problem za sve mlade umjetnike također kronični nedostatak izložbenog prostora.
Otvoreno more
Njihovi radovi, nastali pretežito kombinacijom akrila i ulja na platnu, na ponešto drukčiji način oživili su vječne motive Dalmacije, koji u stvarnosti polagano izumiru, te uspjeli pronaći svoju publiku.
– Tovari i brodovi nekada su bili svojevrsni alat, pomagali su ljudima u svakodnevnom životu i radu, a danas nestaju. Stoga, nije problem u učestalom korištenju ovih motiva u bilo kojoj vrsti umjetnosti, nego u pristupu i načinu na koji se upotrebljavaju.
Kroz svoja platna ja ih vraćam u život, spajajući stari i novi svijet u svojevrsnom nadrealnom međuprostoru – kaže Ivan.
Tea je napomenula da je more nešto što te kao Dalmatinca okružuje od rođenja i zbog toga je jednostavno dio našeg identiteta.
Nema kompromisa
– Kada ti je nešto tako snažno utkano u ličnost, prirodno je da kao umjetnik želiš to prikazati kroz rad. Izazov je misao pretočiti u sliku da to ne bude komercijalno, da bude iskreno, te da prenese emociju onome tko je promatra – komentirala je Tea, napomenuvši da za nju u umjetnosti jedino nema mjesta kompromisu kada je kvaliteta u pitanju.
– Umjetnički put je sazrijevanje koje treba pratiti životne procese autora. Ako se osoba ne mijenja, teško da će moći iz sebe izvući nešto novo za svoje radove. Traženje puta kojim svaki umjetnik treba ići je dugotrajno i nepredvidivo, a ja želim imati otvoreno more – zaključila je Tea o izložbi.
Izložbe u mala mista!
Ivan se osvrnuo na potrebu da se u Splitu izložbe i druga događanja napokon dislociraju od centra grada, pri čemu prostori kao što su Galerija Sveučilišne knjižnice mogu imati važnu ulogu.
"Lako je prodavati umjetničku demagogiju tamo gdje se gerijatrija struke po šabloni okuplja i nudi svoje mišljenje. Kulturu je potrebno širiti što više, a to se može postići pomicanjem umjetničkih događanja izvan jezgre, pa i šire, u manja dalmatinska mjesta..." - zaključio je Ivan.