
Izložba slika Lidije Jovanović Marušić ‘Ruke nevinije od mojih‘ otvara se u petak 10. veljače, s početkom u 19 sati, u prostoru Prokulture - Kuće jezika i kulture na splitskom Peristilu. Izložbu će otvoriti splitska glumica, spisateljica i slikarica Arijana Čulina.
Istom prilikom bit će predstavljen i autoričin literarni prvijenac ‘Mostovima Firence‘ o kojem će govoriti Nebojša Lujanović, uz prigodni nastup zbora ‘Alumni S.E.F.‘
‘Penziju sam dočekala radeći posao koji ne volim!‘ priznaje nam Splićanka koja je u sedmom desetljeću opet postala studentica! Već na prvoj izložbi dogodilo se čudo
- Splitska izložba koju Prokultura – Opservatorij kulturnih politika – Split organizira u svom kulturno- kreativnom središtu Kući jezika i kulture Peristil pokušaj je da publici približimo teme koje najviše nadahnjuju djela Lidije Jovanović Marušić, slikarice, ali i višestruko nadarene sugrađanke.
Likovni odabir motiva najbolje u svom osvrtu oslikava Damjan Barić, magistar slikarstva:
„Od samih početaka naklonjena figurativnom slikarstvu, svojim senzualnim realizmom odaje počast graditeljicama, pokretačicama, i njegovateljicama cijelog ljudskog roda od njegova začetka-ženskim rukama. One nam nude okrjepu, isprepliću se, pružaju potporu jedna drugoj te nam ukazuju na ono što ponekad zaboravimo u životnim nedaćama i prevrtanjima; da ponekad treba zastati i uživati u jednostavnim ljepotama malih stvari i nama dragih ljudi koje prečesto uzimamo zdravo za gotovo.“No, osim Lidije Jovanović Marušić – slikarice, upoznat ćemo ovu svestranu umjetničku dušu i kroz njezin literarni izričaj. Naime, uz svečano otvorenje izložbe, predstavit ćemo roman – prvijenac kroz koji je Lidija i riječima približila svoj inspirativni put, pun traženja, hrabrosti, strasti i ljepote.
Roman, o kojem u svojstvu urednika Nebojša Lujanović kaže:
„Ne biramo teme koje ćemo pisati. Knjige koje će nastati. Niti gdje će nas one odvesti. Barem kada je u pitanju iskrena književnost, autentičan umjetnički čin. Sve drugo je kalkulacija. Promišljene teme, unaprijed isplanirane, s isto tako isplaniranim efektom, provuku se ponekad. Srećom, čitatelji, barem većina njih, to osjeti.
Tu neiskrenost, prijetvornost, prazninu teksta koji je odrađen tehnički savršeno, ali nema emocije koga ga nosi. Ustvari, koja ga razara – i autora, i tekst, i čitatelja na kraju. Lidija nije birala temu. Tema je odabrala nju; došla joj je kao put koji čovjek mora proći da bi bio na miru sa sobom i sa svijetom.“ - poručuju iz splitske Kuće jezika i kulture.