Postoji rašireno koliko i pogrešno uvjerenje da se mračne, opore i uznemirujuće priče moraju ambijentirati u prikladno tamne i hladne predjele.
Zato se ljudi ne čude nordijskom noiru, ali se, u pravilu, zbune kad čuju da se odlični krimići pišu i diljem osunčanog Mediterana.
Nije zgorega tada podsjetiti kako mafija nije patentirana na ulicama nekog skandinavskog velegrada, nego u tijesnim kaletama sicilijanskih gradića i sela. Ili – da iskoračimo iz žanrovskog geta krimića u realni svijet – da fašizam nije ni domišljen ni pretvoren u praksu pod olovno sivim sjevernoeuropskim svodom iz kojega lije kao iz kabla, nego pod južnjačkim azurnim nebom bez oblačka. Osunčani predjeli ne samo da su veoma upotrebljivi kao pozornice svih zamislivih zala, nego su ustvari nadmoćne većini sumo...