Javier Cercas oduvijek je bio plodan autor, a otkako se odao krimiću to je još i više. Zaprešićka Fraktura vrlo uspješno prati njegov furiozni radni ritam, pa nas je ovih dana obradovala drugom knjigom iz planirane četverotomne serije o Melchoru Marinu (prijevod sa španjolskog potpisuje Silvana Roglić).
Tko je čitao prvi roman iz toga ciklusa zna da je njegov protagonist čeljade vrlo osebujne biografije. Sin ubijene prostitutke i vojnik narkokartela, u zatvoru je otkrio književnost i odlučio “izmisliti” novoga sebe. Postao je policajac čiji je heroizam u obračunu s teroristima dospio na naslovne stranice svih novina, pa se iz Barcelone odlučio povući u zabit Terre Alte. Tamo ga, međutim, nisu dočekali dremljiva učmalost i dosada, nego nesvakidašnje surov zločin koji će iz temelja promijeniti i njegov privatni život.
Zagriženi bibliofil
U “Neovisnosti”, drugome nastavku sage, Melchor je samohrani otac malene djevojčice, koji - kad se ne bavi pretežno neuzbudljivim policijskim poslom u konačno mirnoj provinciji - studira bibliotekarstvo. Čim se domogne diplome, planira vratiti značku i pištolj te se zaposliti u lokalnoj knjižnici. I dalje pije isključivo Coca Colu, i dalje vrlo predano i za svoj brk premlaćuje sve muškarce za koje sazna da su nasilni prema ženama.
U međuvremenu je postao i junak romana pod naslovom “Terra Alta”, koji je napisao “stanoviti” Javier Cercas. Melchor je zagriženi bibliofil, ali predmet njegova čitalačkog interesa su isključivo stari autori i naslovi. Za suvremenu produkciju nema interesa, pa nema ni pojma što je taj njemu nepoznati skribent nadrljao između korica. Jedni vele da je Cercasova priča autentična i skrupulozno dokumentirana, drugi, pak, tvrde da je izmislio svako slovo, a glavni junak se ne žuri provjeriti tko je u pravu.
Iz mirne i ugodne kolotečine izbacit će ga stari šef, danas velika policijska faca, koji ga moli za pomoć u rješavanju jednog slučaja. Naime, gradonačelnica Barcelone ultrakonzervativnih uvjerenja našla se na meti ucjenjivača koji, navodno, raspolažu dvadeset godina starom eksplicitnom snimkom seksa između dotične gospođe i trojice tadašnjih mladića. Jedan od njih u međuvremenu je postao (i prestao biti) njezin suprug, drugi je postao njezin zamjenik u gradskoj palači, samo treći nije postao ništa, nego je ostao ono što je oduvijek bio: pripadnik povlaštene lokalne elite.
Sjajno se zabavlja
Otkud je ta snimka isplivala, je li je na svjetlo dana izbacio jedan od sudionika orgije, možda njezin snimatelj ili netko peti, pitanja su na koja će Melchor pokušati odgovoriti. No, prije svega, morat će shvatiti koji su motivi ucjenjivača, zanimaju li njih samo pare ili su im ambicije malo veće. Da bi to učinio, na neko će se vrijeme morati vratiti u veliki grad iz kojega je svojedobno utekao.
Javier Cercas sjajno se zabavlja. Bogami si je dao oduška i ovim librom odrađuje barem tri posla, pri čemu pripovijedanje napete kriminalističke storije nije nužno najvažniji. Naime, osim što strpljivo sklapa kockice narativnog mozaika da bi razriješio intrigu, on se upornim vraćanjem na pitanje romana “stanovitog” Javiera Cercasa opušteno zeza na svoj račun, peckajući diskretno i sam katalonski odnosno, šire gledano, španjolski književni establishment.
No, prije i poslije svega on se ovdje bavi pitanjem kojeg sugerira i sam naslov romana, dakle, neovisnošću pokrajine. Autor se kloni izricanja eksplicitnih sudova i zauzimanja strane u oštroj podjeli na independiste i lojaliste, ali to ne znači da se koleba ili plaši izraziti svoje mišljenje. Radi se naprosto o tome da ovu dvojbu Cercas (barem dijelom) smatra ako ne lažnom a ono bar suvišnom, jer nad Katalonijom i Kataloncima uvijek i bez obzira na sve povijesne i ideološke mijene drmaju iste strukture, davno petrificirane elite s istančanim refleksom za zauzimanje pobjedničke strane.
Čarobni novac
Ili kako to artikulira jedan od Cercasovih likova: “Moj otac je uvijek govorio da je Katalonija u rukama šačice obitelji. Oni su upravljali prije frankizma, upravljali su tijekom frankizma, upravljaju nakon frankizma i upravljat će kad ti i ja budemo mrtvi i pod pločom... Novac je čarobna stvar, besmrtna i nadmoćna.”
Javier Cercas je velikodušan čovjek koji nije razmišljao isključivo o tome kako zabaviti sebe sama, nego i kako radost stvaranja prenijeti na svoje čitatelje. Blagoslovljen talentom, u tome je uspio bez vidljiva napora. “Neovisnost” se guta kao besprijekoran komad žanrovske literature, a nudi k tome itekakav “program plus” iz paketa ambiciozne beletristike.