StoryEditor
KnjiževnostIMA NAS PUNO!

Pročitali smo roman strip-scenariste ‘Alana Forda‘, a priča je, blago rečeno, urnebesna! Ovo je čisti ‘pakleni šund‘ s fatalnom Severinom, evo o čemu se radi

6. svibnja 2021. - 15:23
Severinina objava naslovnice na Instagramu rezultirala bilancom od gotovo 16.000 'lajkova'

– Znala sam da moj brak neće uspjeti kad sam saznala da moj muž nikad nije čitao "Alana Forda" – glasio je jednom naslov u "Slobodnoj" i kroz šalu kazao puno toga.

Dakle, riječ je o "Alanu Fordu", kultnom stripu iz šezdesetih godina (koji se kod nas pojavio 1970.), ili – skoro! Jer predstavljamo roman iz pera Maxa Bunkera krsnim imenom Luciano Secchi, strip-scenarista AF-a i pisca romana "U ime mafije", friško izišlog iz domaćeg tiska, "još toplog" na policama knjižara!

Najprije je javnost zaintrigirao coverom na kojemu se nalazi – Severina. Vrhunski marketinški potez jer je istim danom Severinina objava naslovnice na Instagramu rezultirala bilancom od gotovo 16.000 "lajkova", a sadržajno opravdana s obzirom na to da je jedna od protagonistica romana zanosna blues-pjevačica Sharon Martin.

Osim što je lik posudila za vizualizaciju pjevačke dive, Severina kao najmoćnija estradna diva na ovim prostorima potpirila je zanimanje javnosti i vlastitim priznanjem da je kao pripadnica generacije ranih sedamdesetih i sama gutala stripove o Alanu Fordu, koji su do osamdesetih bili ključni dio pop-kulture jugoslavenskih prostora, lakmus "strip-načitanosti" i posjedovanja zajedničkih tema, humora i pogleda na život.

image
U doba kad su ljudi čitali, Alan Ford je bio obavezna literatura
 
AFP


Dakle, rečenica s početka ovog teksta itekako ima smisla...

Urnebesna priča

Dakako, osim samom scenaristu Maxu valja zahvaliti i Nenadu Brixyju, prevoditelju stripa na hrvatski, koji je uspio ući u bit Bunkerova "keča" i približiti ga našem čitalačkom mentalitetu. Slično kao i na primjeru prevođenja poezije, i u ovom se pokazalo koliko je važno imati sposobnog prevoditelja, koji se neće ograničavati na "suhi" jezični translate.

A sad roman "U ime mafije"! Njega je s talijanskog na hrvatski prevela Antonija Radić, a priča je – blago rečeno – urnebesna! Serijal krimi-romana Maxa Bunkera, danas vitalnog i vazda zaigranog sedamdesetdvogodišnjaka u znaku je glavnog protagonista, detektiva.

Po špranci skandinavskih pisaca krimića (i ne samo njih): ono što je Larssonu bio Mikael Blomkvist, a Nesbou Harry Hole, Bunkeru je Riccardo Finzi.

Vječna fascinacija Talijana Amerikom, koju je opjevao i Eros Ramazzotti 1984. godine u pjesmi "Terra promessa" (Obećana zemlja), vidljiva je i iz Bunkerovih scenarija, a i sam je u intervjuu Ivanu Sršenu iznio primjedbu da je za njega "Milano New York u malom".

Nagradno putovanje

Dakle, u ovom ludom romanu Riccardo Finzi ide s tajnicom na nagradno putovanje u Ameriku koje im je za dvoje dodijelila Splendend pasta za zube, to jest uprava tvrtke s potpisom čelnog čovjeka čije prezime odmah pobuđuje sumnju.

Zapravo ne odmah, nego nakon što Riccarda otmu pripadnici mafije i prisilno ga u New Yerseyju dovedu na audijenciju sa šefom (koji podsjeća na čuvenog Broja Jedan), koji od njega traži nemoguću – a opet pomalo i naivnu – uslugu za izdašnu novčanu naknadu.

U međuvremenu Finzi postaje svjedok ubojstva, uplete se i u (izvan)bračne razmirice trećih ljudi, uleti u ljubavnu vezu koju je pokušao izbjeći no ipak mu se osladila...

U ovom ludom romanu, čija naslovnica i dinamika radnje podsjećaju na šund – ali onaj pakleni, u najboljem smislu – stvari se počinju razvijati kao u stripu.

image
Severina na naslovnici utjelovljuje Sharon koja Finziju pomuti um, ali ga i uputi gdje će potražiti onoga kojeg mu je talijanska mafija naložila pronaći


No bez potpore crteža, ali s prizorima koje čitatelj vrlo plastično može vizualizirati, poput epizode sa seksi-njegovateljicom "drugog Broja Jedan" na bazenu, dok se ona kupa u toplesu i Finziju nudi koktel, dok istodobno pobješnjeli starac o kojem djevojka skrbi izlazi van i "njuškalu" prijeti dvocijevkom.

"Stripovski" je prezentiran i susret s fatalnom Sharon (Severinom), koja ubrzo Finziju pomuti um, ali ga i uputi na tajnovite adrese gdje će potražiti onoga kojeg mu je talijanska mafija naložila pronaći.

No čitanjem ovog romana stvari se zapetljavaju u pravcu prave trilerske napetice, ali stalno uz dozu talijanske ležernosti i nenametljivog humora svojstvenog Maxu Bunkeru.

Po uzoru na roto-romane

A jao si ga onome tko humor ne shvati ozbiljno!

Ovaj roman izgledom, stilom pisanja, mekim uvezom i spomenutim coverom podsjeća na čuvene roto-romane, one džepnog formata iz sedamdesetih i osamdesetih godina, koje je čitala cijela Jugoslavija a na čitanje su "navrnuli" i gotovo trećinu čitateljstva, koje ne samo da nije čitalo ništa drugo osim njih, nego je bilo jedva i pismeno!

Takav trend u svijetu suvremenih komunikacija i viralnosti u kojima živimo sigurno se više neće ponoviti; danas rečeni, "neuki" pasionirano čitaju hashtagove na Instagramu, a duh ispunjavaju gledanjem slikovnica i videosnimki na ekranima, dakle nečim što je u roto-romanima onomad opisivano kao teški "science fiction".

image
Stari brojevi Alan Forda su na cijeni među kolekcionarima
 
AFP


No ovaj roman u izdanju Sandorfa jedan je od onih na koje će sigurno tipovati dvije struje: Severinini obožavatelji (zbog atraktivne naslovnice, dovoljno je) i mi, odrasli na "Alanu Fordu". A to nije "prava sitnica", ima nas puno!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. lipanj 2021 07:40