Tko je htio, dosad se mogao lijepo obavijestiti o književnom djelu Jaumea Cabréa. Njegov zamašni opus našoj je publici, očekivano, predstavljen tek manjim, ali zato reprezentativnim dijelom. Na temelju tri prevedena romana mogla su se izvesti barem četiri zaključka.
Prije svega, kako se radi o autoru koji piše ili vrlo debele ili, u najmanju ruku, odeblje knjige. Potom, da je sklon kontrapunktiranju malih, privatnih povijesti s velikom, nacionalnom historijom, jer se sudbine njegovih likova zapliću i raspliću presudno obilježene zbivanjima u širem, društvenom kontekstu. Nadalje, da je Cabré pisac s “viškom priča”, koji rado i često skreće u pripovjedne digresije i meandre, dodajući glavnoj, ključnoj storiji još cijeli grozd ili dva bočnih rukavaca.
Samo 150 stran...