StoryEditor
Književnostdike ter hvaljenja

Kao slavni europski pisac Marko Marulić je prije točno 500 godina napisao ‘Juditu‘ na hrvatskom da ohrabri Splićane pred neposrednom turskom opasnošću

Piše Jasmina Parić
4. travnja 2021. - 08:06
Judita i Holofern u viđenju talijanskoga slikara iz 17. stoljeća Artemisije Gentileschija  Profimedia

Ovaj mjesec, 22. travnja, obilježava se petstota godišnjica tiskanja "Judite" Marka Marulića. Od 1996. ovaj se datum obilježava kao Dan hrvatske knjige. Marulić bilježi točan datum kada je djelo završio: "Od rojenja Isukarstova u puti godišće parvo nakon tisuća i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu gradu" - a u štampi se našlo dva desetljeća kasnije.

Marko Marulić Splićanin (1450.- 1524.), pisac i kršćanski humanist, naziva se stoga i ocem hrvatske književnosti.

Premda je više pisao na latinskom, ostavio je značajan opus i na hrvatskom jeziku, a njegov umjetnički spjev "Judita" prvo je takvo djelo napisano hrvatskim jezikom, točnije onodobnom splitskom čakavicom. Kroz pet stoljeća jezik se mijenjao, no "Judita" je i dalje razumljiva, premda će kroz njene stihove lakše broditi čakavci negoli kajkavci.

Stoga su mnogim novijim izdanjima pridodani prijevodi na standardni književni jezik ili opsežni tumači. Prvo izdanje Judite usporedno prevedene na hrvatski književni jezik priredio je i objavio Josip Bratulić 1983. U prevođenju su mu pomogli "marulozi", akademici Milan Moguš i Mirko Tomasović. Djelo su također na suvremeni jezik preveli Nikica Kolumbić i Marko Grčić.

Marko Marulić, u posveti svome kumu don Dujmu Balistriliću, navodi i razloge zbog kojih se prihvatio pisanja: u korizmene dane, listajući Bibliju, namjerio se na priču o starozavjetnoj junakinji Juditi koja je velikom hrabrošću i lukavstvom spasila svoj grad Betuliju od asirskih zavojevača koje je predvodio Holoferno, Nabukodonosorov vojkovođa.

Odlučio je stoga pjesnik "stumačiti" ovu historiju u hrvatskim stihovima ("u versih harvatski") kako bi domaćim čitateljima bila razumljiva - "neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske ali dijačke". Navodi dalje kako se služio stilom starih pjesnika (začinjavaca), i kako je htio ukazati na kršćanske kreposti i vrednote. Posve je sigurno da je želio i podignuti moral svojim sugrađanima kojima su Osmanlije bili pred vratima. Svoje je djelo Marulić razdijelio u šest libri (knjiga, odnosno pjevanja) u kojima je 2126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca.

MARULOVI ZATVORSKI DANI

Spjev je iz Splita krenuo i u svijet, preveden je na više jezika. Marulića, njegovo djelo i okolnosti u kojima je živio proučavaju godinama povjesničari i teoretičari književnosti, a u Splitu se njime posebno bavi Centar Marulianum. Jasno je da je otac hrvatske književnosti bio pisac europskog ranga i ugleda: svjedoče o tome prijevodi njegovih djela, filozofi i književnici u stranim zemljama koji ga spominju i s kojima se dopisivao. Sačuvane su štoviše i neke knjige iz njegove privatne biblioteke, poznato je kako se u Papalićevoj palači kod njegova rođaka okupljao humanistički krug u kome je jamačno bio centralna figura; no mnogo toga obavijeno je i velom tajne i zaborava.

Bio je iz plemićke obitelji. Pretpostavlja se da je studirao u Padovi. Obavljao je razne službe u Splitu. Mjesec dana bio je u zatvoru u Mletačkom kaštilu, vjerojatno zbog nekih imovinskih pitanja ili utaje poreza (tome slučaju posvećeno je posebno mjesto na aktualnoj izložbi o ovoj utvrdi, u Muzeju grada Splita). Odlazio je u Nečujam na Šolti. Uz ove, prilično suhoparne podatke, često se spominje lascivna i krvava priča o djevojci u čiju se sobu naizmjenice noću uspinjao sa svojim rođakom. Jedne noći, kada je na Marulića bio red, rođak ga je zamolio da mu ustupi mjesto; prije zore, pred pisca je s prozora pala vreća s mrtvim tijelom njegova druga kojega je jamačno uhvatio djevojčin otac.

Neki misle da je ova strašna zgoda preobratila raskalašenog mladića koji se otad dao na čist život i veličanje kreposti - a neki pak tvrde da je u pitanju izmišljotina, anegdota koja nema povijesnog uporišta te da je Marulić čitav život proveo tako reći bezgrješno. Zato su se javljali i prijedlozi za njegovu beatifikaciju, i dakako, drugi glasovi koji tvrde da bi se tim činom pisca, kod kojega ima i strasti i duhovitosti, na neki način uškopilo.

Starozavjetna priča o Juditi, koja je inspirirala Marulića, bavi se temom "kukavičjeg jaja" u neprijateljskom taboru, odnosno mudrom ratnom taktikom čije su varijante opisane kod mnogih naroda. I sam trojanski konj je među njima, a Herodot piše jezivu priču o perzijanskom vojskovođi koji se kao pribjeg uvukao u grad kojega su njegovi sunarodnjaci uzalud opsjedali; kako bi mu povjerovali, odrezao je sebi nos i uši tvrdeći da ga je zlostavljala njegova vlastita vojska.

EROTIČNO JUDITINO OBLAČENJE

Judita čini drugačije - ona se služi svojom velikom ljepotom. Premda stavlja svoju sudbinu u božje ruke, moli se i posti, vrlo brižljivo ističe svoje ženske čari kako bi zavela Holoferna. Židovska junakinja na taj se čin odlučila videći da moral u njenom gradu slabi i da se razmišlja o predaji, osobito kada zaprijeti nestašica vode. Stigavši kao pribjegarka Asircima, oduševljava vojskovođu svojim izgledom, ali i dostojanstvenim vladanjem; opije ga, odsiječe mu glavu i s njom se vrati u Betuliju, a opsadnici se razbježe.

Marulić je, slažu se književni teoretičari, želio ovim djelom ohrabriti Splićane kojima je prijetila izravna opasnost od Turaka, pa mnogi opažaju da dotjerana Judita nalikuje gradskoj renesansnoj gospođi, a Holoferno turskom paši.

Veoma slikovito opisano je njeno uređivanje; pokojni akademik Tonko Maroević kazao je jednom da ti stihovi kao da prikazuju svlačenje, a ne oblačenje.

Marulićeva Judita se prvo kupa, potom se namiriše, uređuje kosu, odijeva finu i skupu odjeću i stavlja na sebe bogatu "urehu", nakit. Precizno su nabrojene vrste ukrasa i drago kamenje - a među njima i crveni ("svjetlo čarljeni ") rubin na prstenu koji je prije desetak godina izazvao pravu buru na državnoj maturi. Učenici uglavnom nisu znali odgovoriti na pitanje o boji prstena, a mnogi profesori dali su im za pravo tvrdeći kako je taj podatak nebitan - bitno je poznavati suštinu djela.

Lako je moguće da bi pismeni i učeniji Marulićevi suvremenici odgovorili na pitanje, jer se u ono vrijeme i čitalo na drugačiji način. Knjiga je bilo malo. Kuća s desetak knjiga bila je "dobro opremljena", a s nekoliko desetaka, prava biblioteka. Kod učenih ljudi, mahom u bogatim kućama, moglo se naći antičkih pisaca, filozofskih djela, životopisa svetaca te knjige Dantea i Petrarce.Takav je, uostalom bio i sadržaj Marulićeve kućne biblioteke. Mnoge su knjige sačuvane, a dokaz su bilješke koje je Marul svojom rukom ispisao na marginama.

ČESTITOST I POBOŽNOST

Knjige su i kolale gradom, posuđivale su se, ali znalo se dogoditi da čovjek pojedinu knjigu u ruke dobije jednom - i nikada više. Zato se čitalo polako, pravile su se bilješke, komentari i razmišljanja, prepisivali citati i čitavi odlomci. Sve pročitano bilo je i temeljito usvojeno, a osoba je do kraja života mogla argumentirano raspravljati o djelu u krugu učenog svijeta. Marulićeva je "Judita", koliko je poznato, bila dobro primljena kod čitateljstva - nakon splitskog, u sljedeće dvije godine izašlo je Dubrovačko i Zadarsko izdanje.

Je li "Judita" do danas preživjela test vremena? I jest i nije. O njoj se,dakako, uči u školama, bilježe se njene godišnjice, nosi časno ime prvog našeg književnog umjetničkog djela. Ali, osim jezika koji danas nije lako razumljiv, ipak je riječ o elitnijem djelu, za upućenijeg čitatelja - primjer je opis neumjerene Holofernove gozbe, gdje se navode brojne povijesne ličnosti koje su stradale zbog mekoputnosti i ljubavi prema hrani, piću i ženama.

Nadalje,"Judita" je ozbiljan, moralistički spjev krcat pouka o čistoći, čestitosti i pobožnosti. Starozavjetna junakinja, Židovka, ujedno je i kršćanski ideal žene koja čitav svoj dugi život (doživjela je 105 godina) provodi u molitvi i svetom udovištvu. Nije stoga čudno da su danas suvremenom čovjeku mnogo bliže tek nekoliko desetljeća mlađe komedije Marina Držića u kojima obitavaju ljudi od krvi i mesa, puni mana.

Veoma prikladan način za "oživljavanje" "Judite" je i njezin prijenos u drugi medij - prisjetimo se samo nenadmašne predstave Marina Carića koju je osamdesetih postavio na Voćnom trgu i Pjaci te opere Frane Paraća iz 2000. godine.

Split u doba 'Judite': Ribari, težaci, sokolari i plemići

Split Marulićeva doba bio je mali grad pod Venecijom, a zbog specifičnog geografskog položaja prilično nesiguran. Osmanlije su bili u zaleđu, a pučani i plemići stalno su se borili za prava u gradskoj upravi.
Kao nekakav otok izdvaja se humanistički krug kojemu je pripadao i Marulić, a sjedište je bilo u Papalićevoj palači. Tu se ne samo raspravljalo i čitalo, nego su se počele prikupljati i rimske starine.

Kako je pisala pok. Nevenka Bezić Božanić, teško je govoriti o broju stanovnika jer su Mlečani popisivali samo one sposobne za vojsku, a tih je bilo nekoliko stotina. Plemići su uglavnom živjeli od prihoda sa svojih imanja, ali u gradu je bio - uz ribare i težake - velik broj službenika i obrtnika koji su zadovoljavali sve potrebe Splićana. Spominju se tako notari, ljekarnici, mornari, trgovci, sokolari, bačvari, pekari, mesari, brijači, postolari, slikari, klesari, svilari, kovači, krojači i zlatari.

Svijet u vrijeme 'Judite': Ubijen Magellan, Henrik VIII. se razvodi

Iste godine kada je objavljena "Judita", 1521., u svijetu je bilo mnogo interesantnih zbivanja koje često, zahvaljujući povijesnim dokumentarcima, pa i "povijesnim sapunicama", poznajemo bolje od vlastite povijesti.

Te godine papa Lav Deseti ekskomunicirao je Luthera, a Ferdinand Magellan stigao na Filipine, gdje je i ubijen. Na području današnjeg Hong Konga dolazi do prve kinesko-europske bitke u povijesti. Cortes uništava astečku državu i pripaja je Španjolskoj.

Engleski kralj Henrik Osmi još je u braku s prvom od šest supruga, Katarinom Aragonskom, ali, dobio je izvanbračnog sina i već pomišlja na razvod. Druguje s Thomasom Moreom koji je navodno i pred smrt u tamnici čitao Marulića.
U Osmanskom Carstvu umro je sultan Selim, naslijedio ga je sin Sulejman Veličanstveni i odmah osvojio Beograd. U harem je te godine stigla i Hurem, njegova buduća supruga i sultanija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. lipanj 2021 00:24