StoryEditorOCM
KnjiževnostLibrofilija

‘Dolazak matadora‘ je priča o dvojici Beograđana- Maksu i Gavranu koji će osjetiti miris uspjeha, ali i još ponešto

Piše Ivica Ivanišević
9. ožujka 2023. - 11:39

Parafrazirajući Lava Nikolajeviča Tolstoja, mogli bismo reći kako su sve sretne države nalik jedna na drugu, a kako je svaka nesretna država nesretna na svoj način. O modalitetima srbijanske nesreće ima nam što reći roman "Dolazak matadora" beogradskog pisca Branka Rosića.

Njegov interes za društveni ambijent ne bi nas trebao iznenađivati znamo li da se radi o umirovljenom pankeru, nekadašnjem članu benda "Urbana gerila" i karijernom novinaru. Kao mladi, prčeviti basist, okružen trojicom jednako nabrijanih vršnjaka, vjerojatno je njegovao iluziju da se svijet može promijeniti. Tom se ambicijom ili barem nadom neko vrijeme možda rukovodio i kao novinar, ali danas, dospjevši u godine koje se obično nazivaju muževnima ili zrelima, premda se radi o pukom predvorju starosti (ne rugam mu se, bilo bi to idiotski jer smo obojica rođeni 1964.), to mu, bojim se, više ne pada na pamet.

U međuvremenu je, naime, osvijestio paradoks da na ovim prostorima stare samo građani, ali ne i njihove matične države koje - rastrgnute između potrebe da krenu ususret budućnosti i čežnje da se vrate u tobože slavnu prošlost - vazda stoje u mjestu.

image

Dolazak matadora

 

Laguna, Beograd

"Dolazak matadora" priča je o dvojici Beograđana. Milan Maksimović Maks ljepuškasti je glumac koji je de jure na početku karijere, ali ju je de facto već zaključio, i to u svojstvu beznačajnog epizodista koji mora prihvaćati ponižavajuće tezge u shopping mallovima. To je neugodno i uznemirujuće samo po sebi, a biva upravo strašnim ako se zna da je Maks sin možda najvećeg srbijanskoga glumca, živuće legende, čovjeka koji je uspio izgraditi čak i respektabilnu međunarodnu karijeru.

Slavno prezime Maksa nikamo nije poguralo, ili možda ipak jest, ali na marginu, jer mu je cehovska javnost presudila kako nije dostojan očeve reputacije. Premlad da bi potonuo u bezdan rezignacije, još uvijek grčevito ambiciozan, prihvatit će ponudu jedne starije dame koju povremeno erotski opslužuje da postane protagonistom prijevare koja bi mu mogla iz temelja promijeniti život, dojučerašnjeg luzera pretvoriti u celebrityja s bjelosvjetskih crvenih tepiha, za kojega se otimaju redatelji i producenti.

Pankerska rečenica

Njegov stariji prijatelj Gordan Gavranović Gavran (koji je bio dovoljno star da ga 1991. mobiliziraju i pošalju u rat) iz drugog je filma. On je zaposlen u oglašivačkoj industriji i popeo se prilično visoko u hijerarhiji tvrtke čiji zaposlenici govore metajezikom koji je uglavnom sastavljen od anglizama i ponekog veznika. S točke na kojoj se našao čini mu se da ne može dalje, odnosno više. Niti raspolaže potrebnim svojstvima za karijeristički uspon zapovjednom vertikalom, niti mu je preostalo puno živaca i snage. Samo ga koraci dijele od pucanja, izgaranja, potpunog sloma... kako vam drago, pa on jednoga dana odlučuje reći zbogom svom dotadašnjem životu. Gavran napušta svoje zanimanje i zemlju, uzima gitaru i malo prijenosno pojačalo: srpski advertajzer postaje francuski ulični svirač. Kad upozna zgodnu koliko i osebujnu djevojku u koju će se brzo zaljubiti, nju će poželjeti pretvoriti u suvremenu inačicu Ivane Orelanske. Poznavanje marketinških tehnika pomoći će mu da prikladno zapakira svoj "proizvod" i uspješno targetira najširu javnost.

image

Dolazak matadora Branko Rosić

I Maks i Gavran osjetit će, na koncu, miris uspjeha, ali i još ponešto, no o tome mi je bolje šutjeti da vam ne bih kvario gušt. Osim frendovskih veza, ono što njih dvojicu povezuje jest i činjenica da će obojica svjesno - pogonjeni očajem, dakle, nuždom ili samo strašću za manipulacijama - izabrati život u laži i prividu, te da će njihov izbor izravno i snažno utjecati na tuđe živote (čak i na Bona Voxa!). A što bi drugo i mogli izabrati ljudi formatirani u državi koja već desetljećima laže o sebi samoj nego da se povedu za njezinim primjerom?

Da je Rosić panker i novinar, vidi se iz načina na koji pripovijeda. On ne piše, nego mitraljira, rečenica mu je gusta kao melasa, ali se, unatoč tome, s lakoćom guta. "Dolazak matadora" libar je koji koketira s matricom trilera, ali nikad ne prelazi na teritorij čiste žanrovske književnosti. Puna polemičkih naglasaka koji seciraju društveni prezent i nedavnu povijest, ova knjiga spretno ekvilibrira između fikcije i fakcije, publicistike i beletristike, ali nikad ne prekoračujući granicu koja bi je pretvorila u puku reportažu o srbijanskom svagdanu. Valja je pročitati, među ostalim, i zato da bismo shvatili kako su društva u Srbiji i Hrvatskoj još uvijek i na puno tužnih načina usporediva i bliska. K tome, u priču je upleten i jedan Splićanin, a dio radnje odvija se u Supetru.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
04. lipanj 2023 12:47