Što se splitskog HNK tiče, bit će ovo prosinac ni po čemu sličan lanjskome – otkazan je balet "Orašar" koji je značio duge redove pred blagajnom i puno gledalište, koliko god da su izvedbi stavili na repertoar.
Što će biti s božićnim i novogodišnjim koncertom koji su također rado posjećeni u adventsko vrijeme, ne zna se.
Ovaj mjesec, naime, kazališna uprava uopće nije tiskala uobičajeni mjesečni program za publiku, jer se tijekom vremena ispostavilo da je planiranje čak i na tjednoj razini postalo nemoguće. Znači, sve je u rukama epidemiologa, ali i broja zaposlenih u tetaru koji su zdravi i na poslu.
Publika bi se također trebala lišiti bilo kakvog očekivanja i planiranja – takvo je vrijeme – pa je velika nepoznanica koliko je velik broj ljudi koji u ovom trenutku epidemije uopće želi ići u kazalište?
A u dobre vijesti spada da se, sa svim zaraženim i izoliranim, na pozornici uspijeva ponešto i odigrati: u utorak i srijedu se davala drama "Povratak" s malim brojem glumaca, na malom dijelu pozornice i s još manjim brojem ljudi u gledalištu, koji su također bili smješteni na pozornici. Dramu britanskog dramatičara Harolda Pintera pratilo je dvadeset ljudi, s maskama na licu, s velikim razmakom između stolica.
U toj komornoj atmosferi, bez glasa i geste ispod maske, bez spontane reakcije, kazališna igra dovedena je do faze koja je jednako neobična i glumcu i gledatelju.
- Čudan je osjećaj. Nije normalno, ni svakidašnje. Svi su s maskama na licu, udaljeni, a gdje god da ti pogled padne vidiš samo jednog čovjeka – opisao je svoj doživljaj glumac Mijo Jurišić koji u drami igra Teddyja, sina koji se vraća iz Amerike u obiteljski dom. - No, prilagođavamo se. Raditi moramo, moramo opravdati svoje postojanje i koliko je moguće u ovim vremenima održati kulturu, zbog nas i zbog publike – veli.
Publika željna teatra
Intendant Srećko Šestan uoči početka premijere u utorak navečer obratio se grupi od ukupno tridesetak ljudi koji su bili dio ovog kulturnog događaja:
- Zahvalio sam publici koja je došla, djelatnicima, tehnici, autorskom timu i glumcima koji su, unatoč svim nedaćama, uspjeli pripremiti ovu premijeru jer ovo je bio podvig par excellence. Jako sam ponosan što smo došli do premijere – kaže intendant za predstavu koja se od proljetos tri puta prekidala i ponovno započinjala pripremati. U situaciji kada se ne može planirati koncert sa simfonijskim orkestrom i velikim zborom i do proljeća računati na izvođenje nekog opernog naslova i mjuzikla na pozornici, a balerine i baletani su se nakon preboljene korone tek vratili na posao, za mjesec pred nama najavljuje:
- Nadam se da ćemo 11. prosinca imati premijeru drame "Usidreni" Elvisa Bošnjaka i da ćemo 17. i 18. davati balet "Correr o Fado". A ako 21. prosinca Nacionalni stožer malo popusti mjere, mi smo u mogućnosti izvesti božićni i novogodišnji koncert. Čak ukoliko sve ostane isto, imat ćemo koncerte s manjim sastavima, a razmišljamo i o koncertu ispred naše zgrade 1. siječnja u podne, ako bude lijepo vrijeme – kaže Šestan.
Što se publike tiče, intendant splitskog HNK ne sumnja da je zainteresirana za dolazak na predstave i da rastući broj zaraženih, kao i strah koji se širi u društvu zbog nepoznanica oko novog virusa, neće ljude odbiti od kazališnih događaja.
- Uvjeren sam da bi bilo puno gledalište da smo igrali u normalnim uvjetima te da bi sada dramu "Povratak" prodali tri-četiri predstave zaredom u "COVID-gledalištu", na 120-130 sjedalica – kaže. - Deset mjeseci živimo u okružju korone, a kad smo 18. svibnja prvi u Hrvatskoj otvorili vrata kazališta s predstavom "Laponija", red za blagajnu protegao se do "Jelaskine kuće". Toliko su se ljudi bili zaželjeli! A tad nismo ni znali postoji li opasnost od zaraze u gledalištu, kako se ponašati.
U listopadu smo sezonu najavili parolom "Pusti koronu, imamo sezonu" i imat ćemo je, kakvu-takvu. Na našim plakatima piše "Ponašajmo se odgovorno", a ne "Ostani kod kuće", umjetnici su željni posla, a publika predstava. Uopće ne sumnjam da će se vraćati u kazalište kako se budu mijenjale okolnosti – predviđa Šestan.
Ipak, ne mogu se zaobići ni brojevi u cijeloj ovoj priči, kao ni to da će račun za sve ipak biti na kraju ispostavljen. Dakle, prošle godine u prosincu se ukupno zaradilo gotovo milijun kuna, točnije 957 tisuća, a ove godine se očekuje od deset do petnaest tisuća kuna! U posljednjoj kompletnoj kazališnoj sezoni, onoj 2108./2019. godine, od pretplata se slijevalo u kasu 647.450 kuna, a ove sezone od pretplata se moralo odustati. Znači – nula zarade.
- Od početka sezone naš vlastiti prihod se mjeri u promilima. Do 11. ožujka, do lockdowna, imali smo rekordan prihod od oko milijun i 200 tisuća kuna na ulaznicama. A sada, zajedno s Marulićevim danima i Splitskim ljetom imamo ogroman minus, više od osam milijuna kuna – zbraja Šestan.
Ulaznice ćemo dati besplatno
Na naše pitanje koliko puta bi predstava "Povratak" trebala igrati s 20 ljudi u gledalištu da bi se isplatila, intendant odgovara:
- S obzirom na cijenu ulaznice od 50-60 kuna, a imamo i neke popuste, trebala bi igrati najmanje pedeset puta (!?). A "Laponiju" smo isplatili samo ciklusom za pretplatnike, "Lepuricu" isto tako, "Bambinu" da ne spominjem – veli intendant, koji nikako ne misli da bi se cijena ulaznice trebala povisiti, ako je već na neki način i ekskluziva biti u publici od samo dvadeset stolica.
- Što se mene tiče, skloniji sam ulaznice dati besplatno. Ovaj narod i građani Splita zaslužili su imati prostor gdje mogu olakšati svoju dušu. Mi smo javno kazalište! Jako nam je teško, ali samostalni umjetnici su u još težem položaju, oni žive isključivo od prodaje ulaznica. Mi ipak imamo sufinancirani iznos iz proračuna. Nacionalno kazalište ima stotinu honoraraca u orkestru, zboru i baletu, i to im je jedini izvor prihoda.
Do sada smo se pokrivali vlastitim prihodima, sad ih nema, sad smo na istoj zdjeli. Moramo racionalno raditi da kazalište ne dovedemo u dubiozu, a da ima za sve. Prije se pazila svaka kuna, a sad se pazi svaka lipa - riječi su intendanta Srećka Šestana.
