Na konferenciji za medije, održanoj u utorak, 3.prosinca s početkom u 11 sati, na Sceni 55 HNK Split, predstavljena je nova dramska premijera, predstave ‘Bolna djeca u cvijeću‘, Antonele Tošić. Drama je dobila drugu nagradu Marina Držića za najbolji novi dramski tekst 2023. godine.
Pod redateljskom palicom Vinka Radovčića i u izvedbi glumaca Ree Bušić i Pere Eranovića, premijera će se na Sceni 55 HNK Split održati u petak, šestog prosinca, s početkom u 19:55 sati.
Simbol dualnosti mladenačkog iskustva
‘Bolna djeca u cvijeću‘ Antonele Tošić, drama je suptilnih karakterizacija i vješte dramaturgije, koja kao formu bira sve prisutniji trend mlađe generacije suvremenog društva, a koji je sve naglašeniji i u dramskom pismu - Instagram komunikaciju. Dvoje mladih, premda na potpuno suprotnim društvenim stranama, uspostavljaju kroz dramu zanimljivu komunikaciju. ONA, angažirana feministica i ON, jednako angažirani pripadnik Torcide, teško prihvatljivog društvenog profila, komunikaciju, uz njeno početno odbijanje, ne uspostavljaju lako. Ali kad jednom pristanu izaći iz svoga svijeta, razvija se emotivni odnos koji oboje s margine gura prema mainstreamu i prihvaćanju različitost. Vješto pisana Instagram para-jezikom, drama lišena svake banalnosti postaje obostrana virtualna ispovjedaonica u kojoj se otkrivaju skriveni detalji njihovih života. Instagram drama završava u trenutku kad se njenih dvoje protagonista odluči pogledati u oči i susresti se u stvarnom svijetu.
Dramaturgija koristi suvremene motive, svježim i autentičnim jezikom, oslikavajući kompleksnu stvarnost mladih generacija. Ovo je još jedna važna produkcija u repertoaru HNK Split, kazališta bkoje kontinuirano pomiče granice i donosi relevantne priče koje izazivaju publiku na promišljanje i osjećajnu povezanost.
Suočavanje s vlastitim sramom - riječ autorice
- Ovaj dramski tekst jest suočavanje s mojim vlastitim traumama, ali ovo nije samo moja priča. Ovo je priča svake žene na svijetu. Ovaj dramski tekst nije samo moje suočavanje s ‘kratkim spojevima‘ u glavi koji se dogode kad se moja ideologija i moji osjećaji (ljudskost) nađu na suprotnim stranama. Ovo je testament nekoliko generacija žena, koje muku muče s tim istim kratkim spojevima u glavi. Riječima Agnes Varde ‘ Život nije dijalektička ideja. Život je proživljena kontradiktornost. ‘
Autorica je tako naglasila da je ovo njen autorski pokušaj da utješi svaku svoju čitateljicu i da je bar malo oslobodi tog vječno prisutnog srama, poput srama jer nije obrijala noge ili srama jer ih je obrijala, srama jer je glasno rekla što misli ili srama jer je šutjela. Tekst je odlučila napisati prvenstveno iz sebičnog razloga, kako kaže " da se i ja bar malo oslobodim tog prokletog srama, jer ako ga se ja ne mogu osloboditi, kako ću svojim autorstvom pomoći ikome drugom da ga se oslobodi? ", te nadodaje:
- Ovaj tekst je za sve feministkinje koje se osjećaju kao loše feministkinje da prihvate svoju ljudskost i greške koje rade. Za sve antifeministkinje da shvate da feminizam nije loša i prljava riječ. Za sve seksiste, šoviniste, homofobe i transfobe da se suoče sa svojim riječima i svojim postupcima. Za sve muškarce koji se boje pokazati svoje emocije, jer misle da će zbog njih izgledati slabi, a ne znaju da njihova stvarna snaga leži upravo u toj „slabosti". Ukratko, ovo je tekst za ljude. Kakvi god da jesu.
Virtualni svemir u živom kazalištu - riječ redatelja
- U blagodatima novog vremena današnja djeca žive ‘sretno‘, a moć tehnologije dopušta da guglanjem saznaju sve o svemu, o sebi i o svima sve ono što požele. Djeca koja ne moraju, kao njihovi preci, tražiti iz knjiga, preko planina, prepisivati perom, mašinama, jahati konjem do odgovora, bocom u more do spasa, golubovima pismonošama do prave ljubavi, već samo tratiti vrijeme...
Redatelj Vinko Radovčić naglašava kako smo svjedoci djece koja ‘nemaju vremena da bi gubili vrijeme‘, jer sve je dostupno i sve je tu i odmah. Nekad mu se čini, kako kaže, da je čovjek internetom osvojio cijeli svemir, a da toga nije niti svjestan. - Samo jednim jedinim klikom možemo otići predaleko. Jednom prosto složenom rečenicom, jednom riječju, jednim slovom u virtualnom svijetu možemo podići male, ali i one velike revolucije, kupiti hranu od brižnog Nepalca, srušiti Vladu, plakati s nekim tko je tada na drugom kraju svijeta, osjetiti simptome karcinoma, pronaci odgovarajuće dilere, lažno optužiti nekoga, dobro se narugati te se zadovoljiti jeftinom pornografijom, ali i pronaći svog idealnog psihijatra/psihijatricu, istaknuo je Vinko.
- Ali, što se dogodi ako se sav taj virtualni svemir prebaci i u kazališni svijet? Prvo, sve mora postati dramsko pismo, a tek na kraju predstava. Tada se moze dogoditi kazaliste empatije i razumijevanja.
Radovčić je naglasio kako je dramatičarka Antonela Tošić iskoristila moć virtualne komunikacije, kako bi spojila one nespojive. Krenula je iskonski, od nje i njega, i napravila dramu o današnjoj generaciji.
Bolna djeca - riječ glumaca
Prema Vinkovim riječima, bolna djeca ove drame u kratkom nas vremenu vode, a da se na sceni ne pogledaju niti u jednom trenutku u oči, da ne ispuste ni glasa, u vlastitu sadašnjost, koja je još prije oblikovana odlikama generacija prije njih, kroz varljive labirinte društvenih mreža, viđenih i neviđenih poruka, neuspješnih video poziva. Redatelj je istaknuo kako su jednostavnim, pa onda i složenim Instagram dopisivanjem, ova djeca spremna otvoriti neka bitna pitanja za današnjeg gledatelja, dati mu odgovore na sam korijen problema.
Ta divna splitska dica, glumci Pere i Rea, u mraku malog gledališta Scene 55, učiniti će poznatima, bliskima, našima, samo na trenutak, ono virtualno živim kazalištem.
Rea Bušić je na zadnjoij godini Umjetničke akademije u Zagrebu i nije skrivala sreću što je ponovno u rodnom Splitu.
- Jako sam sretna što su me pustili da dođem ovdje raditi ovu predstavu, jer rijetko kad mladi glumci imaju priliku dobiti ovakvo nešto u kazalištu, bez obzira na trud, talent i sve, nekad jednostavno spletom okolnosti i nekih drugih stvari se to rijetko dogodi. Jako mi je drago što mi je ovo prvi projekt u HNK Splitu i što su me prihvatili. Mislim da smo mi glumci baš teška ‘bolna djeca‘, tako da je zanimljiva kombinacija nas dvoje koji ćemo vam ispričati tu priču. Tekst je predivan zbog svoje ranjivosti, koje jako nedostaje u svijetu, s obzirom na virtualni svijet koji prevladava, istakla je Rea na konferenciji i napomenula kako je jako lijepo doći kući raditi, nakon dugo godina boravka u Zagrebu.
- Sve vas pozdravljam i drago mi je da smo na ovoj Sceni 55, koja je meni jako draga scena, budući da sam dugi niz godina ovdje izvodio priče iz Vukovara i nekako sam baš intiman s ovim prostorom. Zahvaljujem svima na povjerenju za ovu ulogu. Oduševljen sam Antonelom i načinom kojim je pristupila ovom tekstu, jer danas baš u ovom vremenu, kada je narativ umjetnosti postao isključivo samo kritika, popljuvati, degradirati i pokazati da nešto ne valja, bez jezika ljubavi, Antonela je vrlo smiono pristupila problemu tih svjetonazorskih podjeljenosti među ljudima i odlučila im je polako skidati oklope ranjivosti. Na taj način je pomalo došla do ‘ljudskosti‘, bez iti jednog apostrofiranja da je netko ili nešto bolje od nekoga ili nečega drugoga, izjavio je Pere Eranović na presici za medije.
Glazbu potpisuju Asja i Goran Cetinić Koća, scenografiju Filip Triplat dok je za scenski pokret zaslužan Alen Čelić.
Ne propustite priliku svjedočiti ovom važnom kulturnom događaju, jer će ‘Bolna djeca u cvijeću‘ zasigurno ostaviti trajan dojam i potaknuti duboka promišljanja o izazovima suvremenog doba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....