"Nešto je vani." – "Vukodlak među nama" (2021.)
Vukodlaci na filmu su sveprisutni skoro kao morski psi. Pun Mjesec je za njih izašao još dok je kinematografija bila crno-bijela, kad su se pojavili kao jedni od prvih filmskih monstruma zajedno s vampirima. Ne bi bili dovoljni ni prsti dvadesetak ruku da se pobroje svi "werewolf movies": "Vukodlak", "Zavijanje", "Američki vukodlak u Londonu", "Vuk", "Psi vojnici", "Dok zvijeri spavaju"...
Vidjeli smo sve i svašta u ovom krvavom hororskom podžanru (nedavni očajni "Voćnjak") koji je odjenuo ruho tinejdžerske komedije u hitu "Teen Wolf" i bio prošaran crnim humorom u kultnom "American Werewolf In London". Vukodlački film je jednom, sredinom sedamdesetih, koketirao i s "agathachristieovskim" misterioznim trilerom "whodunit" tipa u "The Beast Must Die", gdje je glavno pitanje bilo "tko je vukodlak?" od osam ljudi pozvanih na neko otočno imanje.
Pa ipak, nismo nikad vidjeli hororski "werewolf movie" koji Agathi Christie pristupa kroz humoristični diskurs u stilu "Noža u leđa" ("Knives Out")... sve dosad. Taj "werewolf movie" se zove "Vukodlak među nama", ušuljao se u kina pod svjetlom (ljetnog) punog Mjeseca i prilično je osvježenje za oči.
Na ove vrućine osvježavajuće je, za početak, vidjeti film koji se odvija u snijegom prekrivenom američkom gradiću. No, "Werewolves Within" nije samo meteorološko osvježenje, već i (trans)žanrovsko zaslgom talentiranog redatelja Josha Rubena ("Scare Me").
Ovo je valjda prvi horor u povijesti otvoren citatom američkog voditelja dječjih TV emisija, dobriše Freda Rogersa kojeg je u nedavnom filmu "Prekrasan dan u susjedstvu" utjelovio Tom Hanks. Rogersov citat je tu da navijesti dobrosusjedske odnose kojima stremi "rogerovski" dobričina Finn (Sam Richardson), novi rendžer u gradiću Beaverfieldu.
Finn je "nice guy" kakav žanr horora takoreći nije vidio i prikladniji je za neku nezavisnjačku romantičnu komediju s kojom "Vukodlak među nama" koketira kad on upozna lokalnu poštaricu, slatku i seksi Cecily (Milana Vayntrub; otkriće). Odlična je scena njihovog ležernog romantično-komičnog upoznavanja u praznom baru uz "juke-box" hitove i igranje pikada sa sjekirama.
"No sikiriki" vibra prelazi u "yes sikiriki" otkrićem da je jednog lokalca definitivno usmrtio vukodlak, a ne kojot. Nesretnik je suprug vlasnice lokalnog hotela (Catherine Curtin) koji će postati utočište za žitelje gradića, "paradu luđaka", kad vukodlak nastavi s napadima.
Međutim, kvaka je da bi baš netko od njih, zabarakidiranih u hotelu koji nalikuje kućerini iz "Noža u leđa", mogao biti vukodlak, što dovodi do velikog nepovjerenja među ionako nepovjerljivim susjedima i narušavanja loših dobrosusjedskih odnosa.
"Malomišćanska" atmosfera ušuškana u snijeg i mećavu veoma je pogođena, a pripadnici izolirane američke zajednice su živopisni i raznoliki, od "gay" para miješane rase (Harvey Guillén, Cheyenne Jackson), do "white trash" ljubavnika (Sarah Burns, George Basil), od ekscentrične vlasnice psića (Michaela Watins) do industrijalca s planom da park-šumu prokrči plinovodom (Wayne Duvall).
Hotel postaje Amerika u malome podijeljena između desnih i lijevih, onih koji žele novac od plinare i onih za zaštititu prirode, na površinu izbijaju društveno-političke napetosti u vidu pitanja društvenog statusa, rase, seksualnog opredijeljenja...
Istovremeno, hotel je i svijet 2020. i 2021. u malom. Svijet sigurnosne distancije i izolacije u kojem mnogi, zbog korone, nisu imali povjerenja u druge ljude, pa i susjede. Pitanje "tko je likantrop od likova?" može se preformulirati u "tko je zaražen?".
Aktualni podtekst daje težinu hororu koji je lepršav u misteriji i humoru, premda je šteta što je Ruben odustao i od ekološkog podteksta, u smislu da vukodlak brani pokoravanje prirode i naruševanje šume. Igra pogađanja je interaktivna, intrigantna i za publiku u kinu, ne samo likove u filmu, a mala je šansa da ćete pogoditi tko je vukodlak. "Werewolves Within" fino funkcionira kao horor i komedija, na tragu "Tremors", ali i misterija. Agatha Christie s vukodlačkim kandžama. Kandža u leđa.