Ševu stoljeća među erotskim trilerima iznjedrile su "Sirove strasti" Paula Verhoevena. Žanr začet početkom osamdesetih od erotike i noira ("Tjelesna strast", "Poštar uvijek zvoni dvaput") raspojasao se 1992. kao nikad prije. Sve "Kobne privlačnosti", sva "Mora ljubavi" i "Hot Spotovi" kulminirali su s ultimativnim erotskim trilerom koji je predstavio Sharon Stone kao kraljicu žanra i njegovih fatalnih žena, žderačica muškaraca.
U tom razdoblju na titulu su vrebale Kim Basinger i posebice Madonna ("U posljednjoj fazi", "Njeno tijelo je dokaz"), ali nisu uspjele nadmašiti Stone u ulozi spisateljice krimi beletristike Catherine Tramell koja postaje osumnjičena nakon što njezin ljubavnik strada na način kako je opisala u svom romanu. Čak ni Sharon nije mogla nadmašiti Stone s idućim erotsko-trilerskim projektom "Sliver" (1993.), pompozno najavljivanim da će postati najveći pandan megahitu "Basic Instict", nova "ševa stoljeća".
Težak 40 milijuna dolara, "Sliver" je bio prestižan komad filma, jedan od udarnih aduta rane ljetne kinosezone 1993. godine. Kao producent potpisao ga je slavni Robert Evans, poznat po financiranju "Kuma", "Kineske četvrti", "Prisluškivanja"... Scenarij je, prema bestseleru čuvenog Ire Levina ("Rosemaryna beba", "Stepfordske supruge", "Momci iz Brazila"), napisao Joe Eszterhas, scenarist "Sirovih strasti".
Za režiju je razmatran Roman Polanski koji je dao obol na žanru s "Gorkim mjesecom", da bi na kraju bio odabran Phillip Noyce, redatelj "Patriotskih igara" i "Opasnog mora". Noyce je dobio jednog od najboljih snimatelja u povijesti, oskarovca Vilmosa Zsigmonda ("Oslobađanje", "Bliski susreti treće vrste", "Vrata raja"). I, konačno, tu je Sharon, plaćena dva i pol milijuna dolara za ulogu.
S ovakvom ekipom, "Sliver" je trebao ispasti nemjerljivo bolji film, ali nije tako loš kako ga se sjećamo, naročito u usporedbi sa slabašnim recentnim primjercima erotike, od "Pedeset nijansi sive" do "365 dana" i "Toplinskog vala". Naprotiv, njegova pomalo (auto)ironična vizija voajerskog žanra i voajerizma pet godina prije "Divlje igre", inspirativna za film "Voajeri" s novom seks-bombom Sydney Sweeney, izaziva pažnju na novo obljetničarsko gledanje.
Stone, za početak, nije super-seksi i dominantna "femme fatale" kao u "Basic Instinct", iako netko za njezin lik kaže "ona voli imati kontrolu". Književna urednica Carly Norris nosi ožiljke "lošeg braka" i protraćenih sedam godina života kad se doseli u neboder u vlasništvu misterioznog Zekea (William Baldwin), gdje ordinira ubojica koji u uvodnoj sceni baca s balkona plavušu nalik njoj (Allison Mackie).
Carly je isprve tužna, ranjiva, sramežljiva pa i aseksualna. Enigma ne pjeva tek tako "Carly, don‘t be sad" na soundtracku filma, pronalazeći usamljenost i tugu u hipnotičkoj i senzualnoj ambijentalnoj glazbi koja evocira osjećaj čežnje, strasti i užitka. Kad se ta i takva Carly samozadovoljava u kadi dok je Zeke promatra preko nadzornih kamera ugrađenih u njezinu stanu, scena nije erotična onako kako su gledatelji očekivali od prospekta da im pred očima masturbira Sharon, zvijezda "Sirovih strasti".
Nešto kasnije, Carly će zaplakati za vrijeme seksa sa Zekeom prije nego se, seksualno sputana, počne oslobađati, što je nezamislivo za nesputanu Tramellicu. Film radi i namig legendarnoj sceni iz "Basic Instinct" kad Zeke, preteča mr. Greya koji se "voli igrati", tijekom večere u otmjenom restoranu traži od Carly da pokaže nosi li gaćice, očekujući valjda da je gola ispod haljine kao Catherine, ali ona ih skine i tutne mu u ruku ("Ja pobjeđujem!"), što je Stone navodno zapravo napravila Verhoevenu.
Povrh toga, od dva muškarca pod sumnjom da su ubojica jedan je Jack Landsford (Tom Berenger), pisac romana prepunih seksa i nasilja kao što je znakovito naslovljeni "Flesh and Blood", dakle gotovo pa svojevrsna muška verzija Tramellice, a drugi Zeke u tumačenju Baldwina koji je u "Tankoj liniji smrti" glumio tipa s fetišom na snimanje seksa sa ženama bez njihova znanja.
Tko je ubojica, možete pretpostaviti, premda je Eszterhas napisao pet različitih krajeva s otkrićem ubojičina identiteta, što ilustrira da autorska ekipa "Slivera" nije bila sigurna kakav film točno želi snimiti i odražava se na njegovu kakvoću. Ipak, prioritet je naizgled bio komercijalni erotski triler sukladno Landsfordovoj izjavi "seks i nasilje, to se prodaje". "Naizgled", jer gledatelj spreman za napeti i napaljujući erotski triler a la "Sirove strasti" mogao bi se osjetiti prevarenim.
Puno bolje "Sliver" kotira kao "seks, (v)laži i videovrpce" film koji izaziva gledatelja krilaticom "Volite gledati, zar ne?" da bi okrenuo pogled u njegovu smjeru i kritizirao potrebu za gledanjem seksa i nasilja, erotskog trilera kao takvog, odnosno čovjekove voajerske porive. U jednom trenutku Carly gleda par iz susjedne zgrade ("Pogledajte je, ona je voajerka!") i biva gledana od strane Zeke.
Imamo i podijeljene ekrane, uključujući dva paralelna tuširanja, eros (Carly) i thanatos (smrt starčića). Da je "Sliver" režirao Brian de Palma, redatelj trilera "Odjevena da ubije" i "Pucanj nije brisan", bio bi to metafilmski psihoseksualni klasik s motivima (nad)gledanja, intimnosti i privatnosti, ali i ovako zanimljivo, čak i vizionarski, svodi voajerizam i opsjednutost gledanjem nakon uvodnog kadra s multiplim ekranima unutar ekrana, filmovima unutar filma.
"Sliver" se pozicionira kao nekakva karika koja nedostaje između "Prozora u dvorište" i predmilenijskog "Trumanova showa", pokrivajući voajerizam od teleskopa do moderne opreme za nadzor (kamera, TV ekrani, daljinski upravljač). Zeke se, baš kao "Trumanov" Cristoff, igra Boga i redatelja dok promatra Carly i kadrira je, tj. zumira njezine dijelove tijela. Opsjednutost ekranima, a čini se i edipovski kompleks, Zeke je – oprez: "spoiler(i)" – razvio od malih nogu kao sin zvijezde sapunica.
Snimajući stanare nebodera on "režira" preteču nekakve novomilenijske reality sapunice tipa "Big Brother" itd. "Želiš trač? Dat ću ti trač – pravi život, bolji od ijedne knjige i filma. To je sapunica, to je pravi život, tragedija, komedija, tužan, nepredvidljiv...", nabraja Zeke, ali Carly želi "svoju privatnost". "Voliš gledati? Gledaj ovo", kaže Carly, zapuca u ekrane i preuzme daljinski u svoje ruke. Klik.