StoryEditor
Film & TVpola vijeka cenzure

Radnici, seljaci, poštena inteligencija i partijski drugovi film ‘WR: Misteriji organizma‘ gurnuli u bunker, a redatelja Makavejeva u Francusku

Piše Eda Vujević
25. veljače 2021. - 18:10
Dušan Makavejev: Izbacili su me iz Partije, ali mi nisu oduzeli pasoš. Znao sam što to znači i otišao u Francusku /CROPIXSrećko Niketić/Cropix

Prošlo je zamalo pedeset godina od onog 5. lipnja 1971. kad je u Novome Sadu, pod krinkom demokratske rasprave o upravo viđenom filmu, dobro orkestrirana publika sačinjena od radnika, seljaka, poštene inteligencije i partijskih drugova, presudila ne samo filmu nego i njegovu autoru.

Riječ je o filmu "WR: Misteriji organizma", redatelja Dušana Makavejeva, s Milenom Dravić, Ivicom Vidovićem, Jagodom Kaloper, Zoranom Radmilovićem i još nekolicinom glumaca, o filmu u kojem je glazbu radila Makavejevljeva supruga Bojana Marijan koja će uskoro sa svojim mužem biti ljubazno, ali okrutno potjerana iz tadašnje domovine.

Debata o filmu bila je takva da se odmah očekivano prelila preko ruba kinodvorane te postala ne samo sudnica nego i pravorijek presude Dušanu Makavejevu, koji je tada imao svega 39 godina, a iza sebe ozbiljne međunarodne uspjehe, među njima i uspjeh upravo toga "spornog" filma. Njegovi filmovi “Parada” (1962.), “Čovek nije tica”, “Ljubavni slučaj illi tragedija službenice PTT-a” (1967.) i “Nevinost bez zaštite” (1968.) već tada su bili slavni, no film "WR: Misteriji organizma", osim filmske, naknadno će steći i mračnu disidentsku slavu, koja će mu osigurati mjesto u socijalističkom bunkeru zabranjenih naslova sve do 1987. godine.

- Opet su me tada izbacili iz Partije, ali mi nisu oduzeli pasoš. Znao sam što to znači i otišao u Francusku - kazao je Dušan Makavejev kasnije u jednom intervjuu.

'GORILA SE KUPA U PODNE'

Na Zapadu, kamo nije otišao kao anonimac, a još manje kao nekakav antikomunist, nastavio je snimati filmove, dobre filmove koji su, doduše, imali i ozbiljnu manu – bili su jednako kritični i prema komunizmu, ali i prema zapadnoj demokraciji toga doba. Snimio je "Sweet Movie" (1974.) koji nije bio dočekan s kapitalističkim oduševljenjem, potom se zaposlio kao profesor na američkom sveučilištu Harvard, ali ipak uspijeva napraviti i film "Montenegro" (1981.), čija se radnja, uprkos svom nazivu, događa u Švedskoj.

Makavejev je u svojoj neobuzdanoj maniri nastavio istraživati seksualnost politike i politiku seksualnosti te je "Montenegro" priča o tome kako jedna dokona, udana žena srednje klase, koju glumi Susan Anspach, u Švedskoj oživljava svoju seksualnost s nekim srpskim imigrantskim radnicima. Film je imao najveći financijski uspjeh od svih njegovih filmova, te Makavejev potom snima "The Coca-Cola Kid" (1985.), neobičnu komediju o korporativnim idealima, a nakon povratka u Beograd snima i "Manifesto", "Gorila se kupa u podne" te konačno za BBC "Rupu u duši", 52-minutnu tragikomičnu filmsku autobiografiju.

U filmu "Mister Mak“, koji je o Dušanu Makavejevu režirao Dragomir Zupanc, tad već kultni redatelj s titulom počasnog doktora znanosti na sveučilištu u Beogradu, otkrio je da razmišlja i o snimanju filma "Jugoslavija", no u zemlji koja više nije ni nosila to ime i koja se raspala u krvavim ratovima nije bilo nikog tko bi uložio novac u takvu produkciju.

- Klošari, kreteni, budale, bogati producenti, idioti, imate čoveka prva liga ovde, da se iskenjate jedno sto miliona dolara, treba čoveku da to snimi i da bude kako treba, vi ćete svi da pomrete, mi ćemo svi da pomremo, a film će da ostane - kazao je Rambo Amadeus, gostujući u "Mister Maku". No i mister Mak i Jugoslavija umrli su, s tim što je Makavejev živio duže – umro je prije dvije godine u Beogradu u 87. godini života.

Kako god, mlađa publika sada, pedeset godina kasnije, ima priliku upoznati se i s "WR: Misterijima organizma", a na platformi volimdokumentarce.net od četvrtka slijedi i tjedan posvećen Dušanu Makavejevu, uz online premijeru nagrađivanog dokumentarca "Slučaj Makavejev ili sudski proces u kinodvorani" redatelja Gorana Radovanovića.

SPALJENE REICHOVE KNJIGE

Temeljeći se na fascinantnom arhivskom audiomaterijalu zabilježenom na tobože demokratskoj debati iz lipnja 1971., kao i intervjuima sa svjedocima, film analizira cenzorske mehanizme bivše države koji će u konačnici dovesti do izolacije redatelja te njegova izgnanstva iz zemlje.

Da bi ironija "slučaja Makavejev", ali i "slučaja" oko filma "WR: Misterije organizma" bila veća, redatelj protiv kojeg se provodila najveća cenzorska filmska haranga u jugoslavenskom komunizmu predstavljao se kao komunist i ostao komunist, a film je, upravo na novosadskoj tribini, a i kasnije, opisao – komunističkim. Dušan Makavejev, čovjek s diplomom psihologije i režije, bio je uvjereni poštovatelj Wilhelma Reicha, osporavanog i proganjanog psihijatra koji je skončao u američkom zatvoru 1957. godine.

Reich je, naime, autor kultne knjige "Funkcija orgazma", ali i brojnih drugih knjiga koje su ga učinile kultnim post-frojdovskim autorom te ikonom studentskih nemira 1968., kad su mladi ljudi policiju gađali pretiscima njegovih knjiga. Pravih knjiga, naime, gotovo da i nije bilo jer su samo u Sjedinjenim Državama, kamo je pobjegao od nacizma, 50 tona njegovih rukopisa - spalili. Reichov grijeh, a posljedično i grijeh Dušana Makavejeva, leži u uvjerenju obojice da nema revolucije bez seksualne revolucije.

Također, tvrdi Reich, "seksualna bijeda proletarijata uzrokovana je kapitalističkim sustavom proizvodnje koji otuđuje vitalne radnikove resurse te kulturno-metafizičkim represivnim politikama koje mu crpe biološki izvor opstojnosti. Taj psihosomatski parazitizam analogan je ekonomskom vampirizmu mrtvog rada, odnosno kapitala koji se oživljava sišući živi rad radnika."

"Slučaj Makavejev" priča je o eri kasnog socijalizma kada je, unatoč ohrabrujućim znakovima i većim građanskim slobodama, postalo jasno da će sustav i dalje suzbijati kreativno izražavanje umjetnika i filmskih stvaralaca. Film je pobjednik beogradskog FEST-a, prikazan je i na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, a u četvrtak 25. veljače u 19 sati održat će se i razgovor s redateljem filma Goranom Radovanovićem, koji će se moći pratiti uživo na Facebook stranicama BašVolimDokumentarce i Dokukino KIC.

Reichovci mrze 'Misterije'

Dio svojevrsnih nasljednika opusa Wilhelma Reicha, okupljeni u organizaciju koja se zove Orgone Biophysical Research Lab i djeluje u mjestu Ashland u Oregonu, ni danas ne priznaju da je Makavejev u filmu dobro interpretirao Reicha.
- Uglavnom se radi o djetinjastim predgenitalnim stvarima, stvorenim za ublažavanje seksualno frustriranih ljudi - ustvrdio je pred nekoliko godina James DeMeo, voditelj ove zajednice.

- Kroz film se nastavlja podzaplet žene, članice komunističke partije, koja se zaljubi u sovjetskog seksualno disfunkcionalnog prvaka u klizanju, koji s njom ne može voditi ljubav, pa joj umjesto toga svojim klizaljkama odrubi glavu. Tada njezina bestjelesna glava govori s ploče stola. Kakva god ozbiljna pitanja mogla biti predložena na početku filma, vrlo se brzo sve potrga, a svaka pristojna osoba osjeća mučninu. Ovom je metodom Reichovo ime i djelo povezano s ljigavom pornografijom, kaže DeMeo.

Citati iz filma:

- Apstinencija je nezdrava, neljudska, nepravedna i šta je najvažnije – kontrarevolucionarna. Drugovi, socijalizam i fizička ljubav ne smiju biti u suprotnosti! Socijalizam ne može da isključuje ljudska zadovoljstva iz svojih programa. Oktobarska revolucija propala je na pitanju slobodne ljubavi.

- Ako se omladini zapečati seks, ona srlja u ostala strašna i svakidašnja uzbuđenja kao što su krađe i provale, kriminal razni, tuče se noževima, alkoholizam i političke pobune sa lepršavim zastavama i sukobima sa policijom, kao komunisti pre rata. Nama treba slobodna omladina i društvo bez kriminala. Ako to hoćemo, moramo dozvoliti slobodnu ljubav!

- Drugovi, jebite se rado, bez straha, pustite slatku struju uz kičmu, njišite kukovima! Neka vam ide voda na usta! Sline su dobre. Spojeni ljubavnici zrače plavičastom svjetlošću. To je iluminacija organa, ista svjetlost koju su astronauti neočekivano vidjeli u vasioni!

Ulica kralja Milutina, pedofila iz 12. stoljeća

- Odrastao sam u Ulici kralja Milutina u Beogradu, koja je nazvana po jednom od poznatih kraljeva Stare Srbije iz 12. stoljeća ili tako nešto - kazao je, govoreći o svome ranom djetinjstvu, Dušan Makavejev svojedobno za magazin The Nation. - Kažu da je sagradio četrdeset samostana za svojih četrdeset godina na vlasti, pokušavajući se pokajati za sve grijehe i ubojstva koja je počinio.

Sigurno je učinio puno loših stvari, jer četrdeset crkava je puno. Dante ga je smjestio u Pakao jer je kovao srebrni novac sa svojim likom, ali kovanice su bile falsificirane, nisu imale u sebi onoliko srebra koliko su morale imati. Uostalom, riječ je o caru koji se oženio bizantskom princezom kad je ona imala samo pet godina, a svoga je rođenog sina dao oslijepiti.

Snjeguljica govori njemački

- Preko puta kuće u kojoj sam kao dijete živio prije rata nalazila se sovjetska ambasada - ispričao je Makavejev, sin ruskog emigranta i prve srpske dame s diplomom veterinarke.

- Tamo je bilo i kinesko veleposlanstvo. No tijekom Drugog svjetskog rata bilo je tu sjedište njemačkoga glavnog zapovjedništva Jugoistoka, baza generala čiji je časnik za vezu bio Kurt Waldheim. Tako sam kao dijete gledao kako njemački časnici ulaze i izlaze iz te zgrade, a jedan od njih bio je budući tajnik Ujedinjenih naroda. Rat je u Jugoslaviju došao u travnju 1941. i odveli su nas u školu da gledamo Snjeguljicu i sedam patuljaka Walta Disneya.

Amerika je još bila u prijateljskim odnosima s Njemačkom, jer Pearl Harbor još nije bio bombardiran pa je moja prva Snjeguljica govorila - njemački! Pretpostavljam da su pjevali "hi-ho" na engleskom, ali ostalo je vjerojatno sinkronizirano. Trebao bih pisati povijesnom odjelu Disneya, možda je, tko zna, ovo moje sjećanje lažno...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. travanj 2021 10:11