‘Radikalno‘: O učitelju, moj učitelju

Časopis “Wired” objavio je 2013. tekst Joshue Davisa pod naslovom “Radikalan način oslobađanja generacije genijalaca”. Tekst je ispričao istinitu priču o inspirativnom meksičkom učitelju na zamjeni (Sergio Juárez Correa) koji je drukčijim, radikalnim pristupom podučavanju otključao potencijale siromašnih učenika šestog razreda osnovne škole “José Urbina López” u gradu Matamoros.

Deset godine kasnije, Sergiova priča i članak u časopisu “Wired” poslužili su kao inspiracija za dramu “Radikalno” (“Radical”) koja je imala svjetsku premijeru na Sundance Film Festivalu, gdje se okitila nagradom publike, a u Hrvatskoj se premijerno prikazala na ZFF-u i sada kreće u kina.

Je li Sergio u prilikom podučavanja imao na umu nezaboravne filmske učitelje poput Robina Williamsa u “Društvu mrtvih pjesnika”, Michelle Pfeiffer u “Opasnim mislima”, Richarda Dreyfussa u “Opusu gospodina Hollanda”, Jacka Blacka u “Rock ‘n’ roll školi”, nije nam poznato.

No, “Radikalno” se definitivno poziva na njih i njihove filmove (uključujući i butansku "Lunanu") koji su sastavni dio filmsko-školskog kurikuluma, možda najviše Williamsa i “Dead Poet’s Society”. Kad Sergio (glumi ga nadahnuti Eugenio Derbez) dođe u učionicu, on će odmah izokrenuti klupe naopačke da u takvom izdanju dočekaju učenike i pridobije njihovu pozornost. To više nisu klupe nego “čamci za spašavanje” pomoću kojih Sergio uči klince matematiku u smislu da izračunaju koliko ljudi može biti u svakom čamcu da se spase ako se ne žele prevrnuti, ali i fiziku kad se dotakne plutanja.

Unatoč načelnoj formulaičnosti, dopadljivi i dirljivi “Radical” umije djelovati autentično i pronalazi svoje “ja” samim time što je istinita priča, k tome ambijentirana u Meksiko umjesto Ameriku. Zasigurno je to i do čovjeka iza kamere: film kao redatelj i koscenarist potpisuje Christopher Zalla, poznat po uspješnom festivalskom ostvarenju “Padre Nuestro” iz 2007., osvajaču nagrade žirija na Sundance festivalu.

Još veći obol “Radikalnom” dao je glavni glumac Derbez, dosad najpoznatiji po komedijama poput “Kako postati latino lover” i “Moj lažni muž”. Derbez je odigrao ulogu učitelja glazbe u Oscarom nagrađenom “crowdpleaser” filmu “Coda”, ali bio je stroži. Ovdje je nemjerljivo blaži i opušteniji, a upravo zbog njega se i “Radical” pretvara u “crowdpleaser” uz to što je i sentimentalni “tearjerker”, tako da ne čudi nagrada publike na Sundanceu.

Topao i iskren Derbezov nastup pokreće film, a srž priče čine njegove interakcije s učenicima kao što su Lupe i Paloma (Mía Fernanda Solis, Jennifer Trejo) koje su zainteresirane za filozofiju i matematiku/astronomiju, a potonja, da stvar bude gora, živi s ocem tik do smetlišta. Učitelj ima neortodoksne metode i razbija pravila predavanja i, uopće, škole.

Naravno, ravnatelj Chucho (Daniel Haddad) upozorava Sergija “ne dirajte u osinjak”, ali on se odbija pomiriti s time da je sistem korumpiran i da “nikoga nije briga što se ovdje događa”. A događa se to da škola propada i u nju se ne ulaže (oprema za informatiku godinama ne radi itd.), dok polovica šestaša ne nastavlja školovanje zato što upadnu u loše društvo na ulici prepunoj nasilja lokalnih gangstera ili ostaju kući pomagati siromašnim familijama.

“Kvragu i nastavni plan”, kaže Sergio u jednoj sceni i nije mu strano pretvoriti učionicu u igralište. “On želi da griješimo”, govore učenici u kojima budi znatiželju, hrabri ih da mogu raditi “čudesne stvari” i uči da nauče misliti svojom glavom, razmišljaju, a ne bubaju lekcije napamet.

“Ono što vam treba već imate, zove se potencijal”, veli učitelj zaigranog i nekonvencionalnog, sve samo ne striktnog pristupa kakav je do njegova dolaska prevladavao u školi. Da paralela s Williamsom i “Društvom mrtvih pjesnika” bude veća, Derbez će se kao Sergio u jednom trenutku popeti na stol. “O, kapetane, moj kapetane” nismo čuli, ali do kraja ovog plemenitog filma tako nekako mogli bi ga pozdraviti gledatelji koje potiče da ustanu i zaplješću. O, učitelju, moj učitelju.