StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Pretkazanje‘ (1976./2006.): Nomen est ‘Omen‘

10. svibnja 2021. - 08:36
Republic Pictures/Entertainment Pictures/Profimedia

Demoni prošlosti probudili su se u sadašnjosti netom prije 45. i 15. godišnjice starog i novog "Omena" (1976., 2006.), znanih i pod hrvatskim naslovima "Pretkazanje" ili "Predskazanje". Novi "The Omen", s nadodanim "666", trebao se snimati i u Hrvatskoj u jesen 2005., točnije u ostacima antičke Salone, na predjelu Manastirine u Solinu, a dijelom i u staroj splitskoj jezgri.

Ideja se, međutim, nije svidjela Crkvi i konzervativnim lokalnim političarima koji su snimanje horora na "svetoj lokaciji" shvatili kao uvredu vjernicima i, bez uvida u scenarij, imali "predskazanje" da će iz groba svetog Duje izaći "onaj mali" Demien, "sotona mala", "s crnon rukom". Iz toga je očito da, k tome, nisu imali uvid ni u originalni film režisera Richarda Donnera i da su umjesto "Omena" gledali "Carrie" koja im se usjekla u sjećanje s nezaboravnim završnim kadrom ruke kako izvire iz groba.

FILM: The Omen; horor; SAD, 1976./2006. REŽIJA: Richard Donner/John Moore ULOGE: Gregory Peck, Lee Remick/Liev Schreiber, Julia Stiles OCJENA: **** ½ (stari) *** (novi)

U starom "Pretkazanju" ni u jednom trenutku Damien (Harvey Stephens) ne izlazi iz groba, s "crnon", bijelom ili, pak, pakleno crvenom rukom, već je u posljednjem kadru "samo" nakratko snimljen na groblju. A u nešto dužoj sceni na groblju iz oba filma, za koja je scenarij napisao David Seltzer, Damien se uopće ne pojavljuje.

U toj sceni, u remakeu Johna Moorea, američki veleposlanik Robert Thorn (Liev Schreiber kao zamjena za Gregoryja Pecka), koji je posvojio Damiena (Seamus Davey-Fitzpatrick) prilikom rođenja 6. lipnja u 6 ujutro, dolazi na staro groblje iz doba Etruščana, nekih 50 kilometara sjeverno od Rima, zajedno s fotografom Keithom Jenningsom (David Thewlis, nasljednik Davida Warnera), kako bi utvrdili i otvorili grobnicu gdje počiva Damienova biološka, neljudska majka.

No, nije se ta scena trebala snimiti u Hrvatskoj, već scena kad Thorn odlazi u drevni Megid, južno od Jeruzalema, pronaći arheologa i eksperta za antikrista Carla Bugenhagena (Michael Gambon na mjestu Lea McKerna) koji mu daje upute kako da ubije sina vražjega, što sumira koncept filma o naizgled nevinom djetetu kao utjelovljenju zla i realistički poistovjetljivoj brizi roditelja da bi njihovo čedo moglo postati zločesto, neovisno o trudu i dobrom odgoju.

Dakle, Damien ne bi uopće nogom kročio u Hrvatsku kao, naglasimo, filmski, ne stvarni lik, odnosno njegov glumac, ali posjetili bi je, zato, Schreiber, Thewlis i Gambon, potonji nedugo prije ovog filma angažiran kao novi Dumbledore u hit-serijalu "Harry Potter".

Njihov posjet spriječilo je prosvjedovanja domaćeg naroda i podmetanja požara od strane "nepoznatih počinitelja" da konstrukcije na solinskom setu "Omena" izgore u paklu, a "sotonisti" iz ekipe filma u produkciji hollywoodskog "major" studija 20th Century Fox pobjegnu glavom bez obzira.

To su Foxovci i napravili, relociravši produkciju u Italiju i Češku, s gubitkom od 500.000 dolara, nestalih u hrvatskom dimu. Hrvatska je godinama prije "Igre prijestolja" mogla ubirati dolare i ugostiti jednu veliku produkciju, kad je dolazak stranih ekipa na ovo područje bio rijedak kao snjeg na Hvaru, a propustila je i biti jednog tako zvučnog i kultnog filma kao što je "Pretkazanje", pa makar taj film bio horor religiozne tematike.

Pušten u kina 25. lipnja 1976., izvorni "The Omen" je dio "svetog trojstva" starog nadnaravnog horora zajedno s "Istjerivačem đavola" Williama Friedkina i "Rosemarynom bebom" Romana Polanskog, premda se, suprotno njima, nije dobacio do važnijih nominacija za Oscare, ne računajući proganjajuće sjajnu glazbu i pjesmu Jerryja Goldsmitha.

Autori remakea to su prepoznali dodijelivši ulogu sotonske dadilje, gospođe Baylock (nekoć Billie Whitelaw), glumici Miji Farrow, poznatoj (i) po tome da je u potonjem filmu porodila đavolje dijete koje "ima oči na tatu". "Imam blizu 40 godina iskustva u čuvanju djece", mrs. Baylock veli gospođi Thorn (Julia Stiles umjesto Lee Remick) u filmu iz 2006., referirajući se na "Rosemary's Baby" iz 1968. godine.

Donnerov horor je trijumfalno zaključio plodnu dekadu natprirodne "sotonske" strave i užasa koju je začela "Rosemaryna beba", još jednom prepao ionako prepadnutu publiku i predao štafetu Kubrickovu "Isijavanju" sa scenom bicikliranja čudnog klinca po golemoj kućerini. Sotona je za hollywoodske filmaše u sedamdesetima bila inspirativna kao Isus u pedesetima ("Najveća priča ikad ispričana", "Ben Hur"...).

Imalo je to veze s posvemašnjim osjećajem straha i nesigurnosti, od rata u Vijetnamu do potencijalno apokaliptičnog "hladnog rata". "Pretkazanje" se pitalo što ako Biblija govori istinu i (re)interpretira biblijsko proročanstvo iz Knjige otkrivenja (8:7) o sinu Sotone koji će se uzdići kad se na nebu pojave tri kometa, Židovi se vrate u Zion, a rimsko carstvo ponovno ustane, pridodavši metafizičkom zlu metaforički politički podtekst kad je protagonist postao američki veleposlanik, blizak predsjedniku.

"Iz vječna se mora diže, stvara vojske s obje strane", govore Thorn i Jennings. "Teolozi su vječno more preveli kao svijet politike. More koje konstantno ključa nemirima i revolucijom. Dijete vraga ustat će iz svijeta politike", zaključuju oni u filmu koji pretkazuje da će dijete Sotone ući u politički svijet, odnosno da je već ušlo.

Inferioran i nepotreban, ali svejedno dovoljno korektno-solidan i interesantan da ne ispada kako je samo snimljen da bi kapitalizirao na tri šestice, tj. broju šesto šezdesetšest u marketinški podatnom datumu kinopremijere (6.6.2006.), niti da je doslovni "shot-by-shot" remake kao Van Santov "Psiho", Mooreov horor je kontekstualizirao priču prethodnika za novi milenij.

Nastavio je tamo gdje su stali sotonsko-apokaliptični predmilenijski filmovi s projekcijama svijeta na rubu armagedona od dolaska Sotone 31.12.1999. ("End Of Days", "Stigmata...), uklopio se u remakemaniju ključnih filmova strave sedamdesetih ("Teksaški masakr motornom pilom", "Brda imaju oči"...) i bio inverzivan tada aktualnom "Da Vincijevu kodu" s pričom o potrazi za potomkom Isusa, odnosno u ovom slučaju Sotone.

"Omen 666" se spektakularno otvara u Vatikanskoj zvjezdarnici i prikazuje pojavu tri kometa u teleskopu koji bi mogao detektirati i asteroid iz "Armageddona". "Prvi anđeo zatrubi, vjetar i kiša budu bačeni na zemlju. Drugi anđeo zatrubi, gora zapaljena bi bačena u more.

Treći anđeo zatrubi, pade s neba zvijezda velika, gorjela je kao zublja.  Četvrti anđeo zatrubi, more se podiže i proguta 200.000 ljudi. Peti anđeo zatrubi, zvijezda je s neba pala i dani su joj ključi zjala bezdanova. Šesti anđeo zatrubi, i bi puštena zvijer iz zjala bezdanova koja napravi užase na zemlji".

Kroz ove riječi montažno se provlače apokaliptične slike ranjavanja "tornjeva blizanaca", uragana Katrina i tsunamija u jugoistočnoj Aziji prema kojem je snimljen film "Nemoguće", zanimljivo, sa Schreiberovom tadašnjom suprugom Naomi Watts u glavnoj ulozi. Seltzer je sada produbio proročanstvo i potencirao politički kontekst – Thorn je ovaj put "predsjednikovo kumče".

Na taj način je nadoknadio manu remakea da je gledatelj sada ispred njega, upoznat s pričom koju vjerno slijedi, više-manje identično preslikavajući najvažnije scene (vješanje prve dadilje), uz nešto atraktivniju ili "simboličkiju" režiju (pad veleposlanikove supruge nalik lebdenju u razapetom položaju), neke sitne promjene (Damien na romobilu, uznemirene gorile, a ne babuni prilikom posjeta ZOO-u) i povremene dodatke (košmari s neljudskom prikazom pod crvenim plaštom).

Za razliku od Peckovog Thorna, Schreiberov je dobio posao nakon tragične smrti njegova nadređenog, stradalog u inverziji sekvencije Jennigsove pogibije (jedna od prvih eksplicitnih dekapitacija na filmu ikad, kao "Final Destination" posljedica labavo podignute ručne kočnice na kamionu koji je prevozio staklo).

Sada cisterna kreće nizbrdo, zabija se u diplomatovu limuzinu, izlije naftu po njemu i vozilu, zapali se od opuška beskućnika i eksplodira, a sve se to odvija u šest sati, šest minuta i šest sekundi (666). Je li Moo–re orkestrirao ovu scenu kao (p)osvetu zapaljenom setu filma, budući da u originalu ništa nije gorjelo, nije poznato.

Svakako, smrt je popločala Thornov put do američke političke vrhuške, time i Damienov da može postati predsjednik i predsjedavati smakom svijeta. Jennings i Thorn ponavljaju zaključak "Vražje dijete ustat će iz svijeta politike" uz neke dodatke ("izabrali su te..."). Vizija da bi sin vraga mogao ustati iz politike i jednog dana stati na čelo Amerike kao najmoćnije svjetske sile svijeta bila je i ostala provokativna, ako ne i proročanska, od 1976. do 2006. i danas. Vražićak Damien razvlači lice u smješak.

Vražje pare: budžet remakea 25 milijuna dolara, zarada 120

Prvi "Omen" je u ljeto 1976. zaradio 60 milijuna dolara u američkim kinima, što bi danas, računajući inflaciju, bilo 281. Iznjedrio je tri nastavka "Damien: Omen II" (1978.), "Omen III: The Final Conflict" (1981.) i "Omen IV: The Awakening" (1991.) koji nisu bili ni blizu na razini originala. Remake je 2006. utržio 54 milijuna dolara u Americi i 120 u ostatku svijeta, na proračun od 25 milijuna, s uračunatih 500.000 ekstra budžeta nakon incidenta u Hrvatskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. lipanj 2021 17:55