Sami kraj devedesetih iznjedrio je nekoliko skrivenih draguljčića od filmova. Među njima je i neonoirovski kriminalistički triler “Phoenix” (1998.), redatelja Dannyja Cannona, s Rayom Liottom u njegovu ponajboljem glumačkom izdanju nakon “Dobrih momaka” i “Čudesne djevojke”.
“Phoenix” spada među osobne favorite iz tog razdoblja i bio je jedan od formativnih žanrovskih filmova za mlade filmofile koji su revno pratili repertoar devedesetih u kinima i na videu. Prošlo je dosta vremena da se “Phoenix” nije pogledao od prvoga gledanja u kinu “Central” i na VHS-u do novog u čast pokojnom Liotti i godišnjici filma, ali svejedno su neke scene ostale u očima, a dijalozi u ušima.
To dosta govori o ovom krimiću, najboljem filmu u neujednačenom Cannonovu opusu (“M...