StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

NIKAD, RIJETKO, PONEKAD, UVIJEK Trudna Juno iz drugog ‘indie‘ filma

4. prosinca 2020. - 22:29
Courtesy Of Focus Features

"Poželiš li da si nekad dečko? Stalno." – "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek" (2020.)

Human Right Film Festival je pronašao savršenog ovogodišnjeg predstavnika u američkoj nezavisnoj drami "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek". Divan "indie" film je i human i pravičan: ljudske emocije oplakuju "pro choice" dramu o pravu na izbor jedne trudne 17-godišnjakinje (roditi ili pobaciti).

"Never Rarely Sometimes Always" je i festivalski film: imao je svjetsku/američku premijeru na Sundanceu, a europsku na Berlinaleu, odakle je redateljica Eliza Hittman ("Beach Rats") otišla kući s posebnom nagradom žirija, tj. Srebrnim medvjedom. Nakon festivalske distribucije trebala je uslijediti i kinoprikazivalačka na svjetskoj razini da je nije mučki osujetila korona.

FILM: Never Rarely Sometimes Always; drama; SAD, 2020. REŽIJA: Eliza Hittman ULOGE: Sidney Flanigan, Talia Ryder OCJENA: *****

Možda i hoće, kad/ako se ovaj košmar završi, odnosno barem bi u Hrvatskoj trebala. Direkcija HRFF najavljuje da će se "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek" moći pogledati u kinima na proljeće 2021. godine. Autor ovih redaka bit će prvi u redu za kinoprojekciju i ponovno pogledati jedan od najboljih filmova 2020., na velikom ekranu.

U kinu bi "Never Rarely Sometimes Always" mogao biti još emotivno intenzivnije i snažnije dramsko audiovizualno iskustvo sjajne glazbe i fotografije, po osjećaju/ugođaju taktilnosti, intime, melankolije, tišine, osamljenosti i pronađenosti u velikom gradu (New York) usporedivo s "Lost In Translation".

U prvom planu nalazi se srednjoškolka Autumn (odlična Sidney Flanigan), tiha, introvertirana i plaha tinejdžerica. Upoznajemo je na nekakvoj školskoj priredbi kako, s akustičnom gitarom u ruci, pjeva na glas stihove "He makes me do things I don’t want to do, He makes me say things I don’t want to say...", za razliku od vršnjaka koji su pjevali na "playback" ili plesali.

Ovakvo upoznavanje (s) Autumn bitno je za njezin lik i cijeli film. Stihovi će odzvanjati sve do upitnika newyorške klinike za (ne)planirano roditeljstvo, gdje/kad Autumn mora birati neki od ponuđenih odgovora koji su formirali pamtljiv naslov filma "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek". A to što je ona zapravo pjevala, ne samo otvarala usta, trasiralo je nepatvorenost emocija i autentičnost (njezine) drame.

Priča počinje kad Autumn otkrije da bi mogla biti trudna, što potvrđuje prizor naraslog stomačića u zrcalu. Test se pokaže pozitivnim, iako se djevojka nada da je možda greška. "Pozitivan je uvijek pozitivan", uvjeravaju je u lokalnoj klinici. Slijedi pregled i dirljivi pogled na "vašu predivnu bebu" na sonogramu. Djevojka se lomi.

"Ne znam što želim učiniti trenutačno", veli Autumn, na što joj prikažu "anti-abortus" dokumentarac, ali kad stane ispred ogledala i počne se udarati šakama po stomaku, jasno je da se sve manje vidi kao potencijalna mlada majka i da će donijeti, ili je već donijela, odluku o prekidanju trudnoće.

Doznavši da zakoni i ograničenja pobačaja u njezinom gradiću u ruralnoj Pennsylvaniji nalažu da maloljetnica ne može pobaciti bez dopuštenja roditelja, ona kreće s rodicom Skylar (jedako odlična Talia Ryder) na putovanje u New York kamo je pobačaj izvediv bez toga.

"Nisam spremna biti mama", potvrdi u newyorškoj klinici Autumn, dijete iz siromašne obitelji, djevojka bez stalnog dečka. Njezin "background", time i odluka da pobaci, postaju jasniji u dramski moćnoj sceni, ključnoj za naslov filma "Never Rarely Sometimes Always".

Cura je suočena s osobnim pitanjima seksualne i ine naravi, na koja može odgovoriti s nekim od ponuđenih odgovora "nikad, rijetko, ponekad ili uvijek". Na primjer, "Vaš partner vas tjera na seks kad ne želite – nikad, rijetko, ponekad, uvijek?". Dosta je samo jedna riječ, dovoljan jedan odgovor, da redateljica i glumica natuknu pa i otkriju gotovo cijelu intimnu životnu priču Autumn koja otkopava zakopanu prošlost i slama se ispred savjetnice, očito rijetke starije/odrasle osobe koja joj je pokazala suosjećanje.

"Želim se uvjeriti da si sigurna", bodri je savjetnica i držat će je, potom, za ruku u trenutku zahvata prekida trudnoće. Ovo je film i o ženskoj solidarnosti, napose među rodicama, s naglaskom na Skylar koja je svojevrsna Summer (ljeto) za Autumn (jesen) i dođe kao sunce njezinim oblacima.

Njihovo usputno pitanje "poželiš li da si nekad dečko" i odgovor "stalno" otkriva da Hittmanicu zanima djevojčaštvo/kako je to biti (mlada) djevojka danas u Americi i općenito. Mnogi muškarci u životu Autumn i Skylar ispoljavaju seksizam (šef supermarketa u kojem obje rade) ili objektivizaciju, nekad i ekstremno (samozadovoljavajući tip iz podzemne).

Mladić Jasper (Theodore Pellerin), kojeg su srele u busu za New York, evidentno se zanima se za Skylar i kasnije će im pomoći s povratnom kartom, očekujući nešto zauzvrat, poneki poljubac i malo maženja. Hittman, na svu sreću, ne pretvara film u "#MeToo" pamflet kontra toksične muškosti s obzirom da je Skylar svjesna njegova interesa za nju i pristaje na transakciju, koristeći to da dobiju novac za bus.

Ipak, scena "transakcije" je svejedno razorna, a još je razornijom čini gesta Autumn koja, skrivena iza stupa dok se Jasper i Skylar ljube, pruža ruku rodici i isprepleće svoje prste s njezinima u znak potpore. Sve bez izgovorene riječi, samo gesta i dodir protagonsitica koje će doživjeti odrastanje preko noći i dočekati odjavnu špicu promijenjene.

Film govori puno s malo riječi i ne libi se neverbalnog izričaja, dugih pasaža glasne tišine, lišenih dijaloga i monologa, upotpunjenih samo slikom i glazbom. Neizgovorene riječi redateljica često pronalazi u krupnom planu na licima ekspresivnih mladih glumica-debitantica, otkrića filma koji bi, uz malo sreće, mogao za njihovu karijeru napraviti ono što je "Ne ostavi traga" napravio za Thomasin McKenzie, ako ne "Izgubljeni u prijevodu" i "Zimska kost" za Scarlett Johansson i Jennifer Lawrence.

Talia Ryder kanalizira Ellen Page, Evan Rachel Wood i Jenu Malone, izgledajući kao sestra svake od njih tri. Spominjući Ellen Page, "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek" djeluje kao inverzija "indie" biserčića "Juno", u spoju s rumunjskim "filmom o abortusu", remek-djelom "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana", ali bez njegove devastirajuće društvene političnosti.

Maloljetna trudnica Juno bila je razgovorljiva i ekstrovertna, odabrala je zadržati dijete uz potporu roditelja i mladića s kojim je zatrudnjela, dok je njezina tiša, povučenija sestrica Autumn šutljiva i bira prekid trudnoće iz gorenavedenih razloga. Redateljica ne osuđuje odluku protagonistice, ali je razumije i to razumijevanje prenosi na gledatelja.

Slagali se s njezinim izborom ili ne, za Autumn ćete mariti i dugo ćete je se sjećati zahvaljujući novom "amer-indie" dragulju. Kad su ovako dobri, američkim nezavisnjacima nema ravna u svemiru festivalskog filma. Nikad, rijetko, ponekad, uvijek.

Zvijezda je rođena

Sidney Flanigan zasad nema neki film u najavi, a Talia Ryder bi mogla postati zvijezda; iduće godine ćemo je gledati u "Priči sa zapadne strane" Stevena Spielberga. P.S. "Never Rarely Sometimes Always" je dostupan i na hrvatskom "online" videotržištu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

16. siječanj 2021 14:35