Đoletov sin Aleksa Balašević debitirao je na filmu okušavši se kao producent i (ko)scenarist akcijsko-borilačke sportske drame "Megdan: Između vode i vatre", snimljene u srpsko-bugarsko-moldavskoj produkciji pod redateljskom palicom Todora Chapkanova. Aleksa nije stranac u borilačkom svijetu kao bivši hrvač i organizator MMA turnira u Novom Sadu nazvanog "Megdan".
Sin legendarnog kantautora poznaje taj svijet kao svoj džep "u kom se hladni prsti zgreju", kako je pjevao njegov otac u pjesmi "Jaroslava (Princezo, javi se)". K tome, kao netko rođen 1994., ilustracije radi u godini izlaska četvrtog dijela serijala "Karate Kid" i Van Dammeova "Street Fightera", mogao je kao klinac ispratiti zadnji val popularnih borilačkih filmova osamdesetih i devedesetih.
U "Megdanu", trećem srpskom borilačkom filmu od devedesetih naovamo nakon "Rođen kao ratnik" Gvida Zurlija i "Jeseni samuraja" Danila Bećkovića, eksplicitno se spominje Van Damme, najpopularniji borilački glumac epohe na ovim prostorima. "Ti samo ko Van Dam...", kaže menadžer Žeka (Enis Bešlagić) svome borcu Petru zvanom Mali (Viktor Savić), a u jednom trenutku čut ćemo i psovku "Jebemti ja ovaj sport krvavi", s otvorenom aluzijom na "Bloodsport".
U biti, cijeli "Megdan" je koncipiran kao film u kakvom je Van Damme mogao glumiti na početku karijere, u fazi "Kickboxera" i "Lavljeg srca", samo preseljen u svijet mještovitih borilačkih vještina i direktno-na-video akcića. Priča je "vandammeovska", kao i glavni lik.
On je bivši vaterpolist, radi kao izbacivač u noćnom klubu i oprobat će se kao MMA borac, simbolički naći između vode i vatre, kako bi zaradom spasio od zatvaranja svoj nekadašnji vaterpolo klub "Panonski mornar" (u čast Đoletu) pod vodstvom oca (Radoje Čupić) njegovog najboljeg prijatelja, pokojnog Nikše (Aleksandar Radojičić), koji je stradao kad su njih dvojica upali u uličnu tučnjavu u Budimpešti.
Petra pere grižnja savjesti i osjećaj krivnje jer je upravo on započeo kobnu tuču pa pristaje na vatreno krštenje u ringu i iz autodestruktivnih i samokažnjavačkih pobuda. Pored toga, malo romanse, Petar se zaljubljuje u djevojku iz više klase, zgodnu bankaricu Jovanu (Nina Seničar).
Trenirat će ga misteriozni trener Basta (Vojin Ćetković) na specifičan "rockyjevski", "karatekidovski" i "kickboxerski" način uz mudrosti tipa "Najveća pobjeda kad pobijediš sam sebe", pri čemu "wax on, wax off" metoda u ovoj slučaju otpada na skidanje i oblačenje čarapa i tenisica 50 puta. A u finalu će se, po recepturi "Rockyja IV" i "Krvavog sporta", boriti s golemim Moldavcem koji mu je u prijašnjoj borbi teško ozlijedio frenda (Aleksandar Gavranić).
Dakle, premda netko u "Megdanu" kaže "nije ovo kao u filmovima", to baš i nije istina i dobiva potvrdu u spomenutim referencijama (tu je i izjava "Izgleda ko Rocky"). Međutim, "Megdan" nažalost baš i nije filmičan kao što su to bili njegovi uzori ili čak popularni novomilenijski direktno-na-video serijal "Nepobjedivi" sa Scottom Adkinsom na koji se također direktno referira, posebice u sceni borbe u zatvoru.
Gledajući "Megdan" malo tko bi rekao da je bugarski filmaš Chapkanov režirao i "Undisputed 4: Boyka" (i radio kao asistent redatelja na "Padu Londona" i "Čuvaj me s leđa"). Borilačke scene odveć su rutinski odrađene u usporedbi sa superiornijom i nemjerljivom zaigranijom "Jeseni samuraja" s kojom je scenarist Dimitrije Vojnov ispisao lijepu posvetu Van Dammeu i borilačkim filmovima naše mladosti.
"Megdan" djeluje skromno na vizualnom planu i nedostaje mu akcijsko-borilačke energije prilikom koreografije borbi koje nisu toliko uvjerljive i uzbudljive unatoč visokim ulozima, a to nije krivica glumca Savića; on se trudi maksimalno koliko može, iako nije Van Damme ili Adkins. Takve stvari mogle su osvježiti klišeje i opća mjesta filma, ali to se nije dogodilo jer je, čini se, izostao potrebni "klik" ispred i iza kamere koji bi rezultirao opipljivijom kemijom među glumcima i većim akcijsko-romantično-sportsko-dramskim nabojem.
Svakako je pozitivno da je regionalna kinematografija dobila rijetki borilački film, ali teško je oteti se dojmu da nije moglo bolje. Ipak, možda nastavak bude takav. "Ide li ti se u Tokio? Vrijeme je da sjedneš za veći stol", biznismen iz Moldavije zove Petra i najavljuje nastavak megdanjenja.