Energija filma “Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške” (“Lock, Stock and Two Smoking Barrels”, 1998.) zarazna je od prvih kadrova koji nevjerojatno precizno oslikavaju prvijenac britanskog redatelja Guya Ritchieja. Ilegalna ulična prodaja dolazi u paketu s prodavanjem šprehe, a kad se iza ugla pojave policajci, prodavači se daju u manični bijeg kao narkomani na početku “Trainspottinga”, pri čemu Ritchie na trenutak zamrzava sliku baš kao i Danny Boyle.
Redateljsko-scenaristički samopouzdani i hiperaktivni Ritchie u “Lopovima, ubojicama i dvije nabijene puške” ne skriva da preuzima štafetu od Boylea koji je unio novu energiju u britansku kinematografiju i odmaknuo je od “kitchen sink” drama Kena Loacha i kostimiranih romansi dvojca Merchant-Ivory.
Boyle i Ritchie inspiraciju su prije tražili u Quentinu Tarantinu (“Psi iz rezervoara”, “Pakleni šund”) i američkim nezavisnim žanrovskim filmovima sa Sundancea poput “Krvavog jednostavnog” braće Coen.
“Lock, Stock and Two Smoking Barrels” je prebacio tarantinovštinu u London i udahnuo novi život britanskom kriminalističkom/gangsterskom žanru jučerašnjice, od “Sredite Cartera” i “Crnog petka za gangstere”, do “Mona Lise” i “Burnog ponedjeljka”. Angažman Stinga link je prema “Stormy Monday” u krimiću koji je inicirao “novi val” britanskog gangsterskog filma i pokazao da i Engleska ima svog Tarantina. Tarantinovski film devedesetih se prometnuo u zaseban podžanr, ali ubrzo postao kopija kopije, toliko da je i sam Tarantino morao napraviti nešto drukčije s “Jackie Brown”.
Pojava Ritchiejeva debija osvježila je kinematografiju tog tipa i “Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške” su ponajbolji Tarantinov (i tarantinovski) film devedesetih koji Tarantino nije snimio, možda i bolji od “Čekajući smrt u Denveru”, “Daleko od očiju” i “Teške osmice”.
Likovi u Ritchiejevu jednako su živopisni i nogometaš Vinnie Jones je napose impresivan kao utjerivač dugova Veliki Chris; mali Chris je njegov sin kojeg vodi sobom. Crni i crveni humor u tekstu i slici nije ništa manje brutalan, sočno napisan ili metafilmski (“Ako želiš znati kako prodavati drogu, gledaj ‘Scarface’...”).
Evo tri primjera Ritchiejeva stila pisanja. “Nisam očekivao prašumu, čovjek bi se mogao zaljubiti u orangutana u tome”, kaže Slanina (debi Jasona Stathama) kad dobije koktel s golemom palmom. “Do prije minutu ovo je bio najsigurniji posao na svijetu, a sada se pretvara u loš dan u Bosni”, konstatira Sapun (Dexter Fletcher) kad stvari krenu nizbrdo. “Zapravo, imamo malo više od maloga problema. Imamo jebeni Mount Everest od problema”, kipi Pas (Frank Harper).
Slanina i Sapun su glavni likovi, prijatelji Eddyja i Toma (Nick Moran, Jason Flemyng) iz londonskog East Enda. Stvari kreću nizbrdo za ekipu prevaranata kad Eddy zagra poker s psihopatskim Harryjem Satarom (P.H. Moriarty), vlasnikom “sex shopa” koji je zloglasan po tome što je pretukao nekog nesretnika na smrt “15-inčnim crnim gumenim dildom”.
Eddy gubi partiju visokih uloga i duguje Harryju pola milijuna funti, što mu treba vratiti za tjedan dana, inače će on i prijatelji ostati bez prstiju itd. kad ih dohvati njegova desna ruka Barry Krstitelj (Lenny McLean), nazvan tako jer ima običaj utapati dužnike. Kako (ne)će Eddy i ekipa vratiti pare, povlači tešku zbrku brižno orkestriranih podzapleta i nemogućih slučajnosti (susjedi) koje djeluju spontano i moguće s likovima kakve je teško zaboraviti.
Zbrka uključuje dilere i uzgajivače obilnih količina “marice”, sitne i krupne kriminalce, ubojice, utjerivače dugova i vrijedne antikne sačmarice, ali i jedan puško-mitraljez koji će u ruke nenadano uzeti napušena djevojka (Suzy Ratner) i njime mitraljirati u “slow motionu” u urnebesnoj akcijskoj sceni, sugerirajući sveopću pucnjavu u finalu filma.
Nasilje i komedija kod Ritchieja se slažu kao pizza i Coca-Cola, humor je crnji od najcrnjeg petka za gangstere, a “cliffhangerski” kraj filma jedan od najpamtljivijih iz devedesetih. Lopov drži dvije nabijene puške i pokušava se javiti na mobitel viseći na mostu tako da bi i(li) on i(li) oružje mogli pasti naglavačke u rijeku Temzu.