Elizabeta Bavarska, austrijska carica i hrvatsko-ugarska kraljica, supruga cara i kralja Franja Josipa I., bila je portretirana kao nekakva princeza iz bajke u filmskoj trilogiji s Romy Schneider u glavnoj ulozi, snimljenoj od 1955. do 1957. godine.
No, život carice poznate pod nadimkom Sisi nije bio diznijevski (animirani) film. Pokazuje to “Korzet” (“Corsage”) austrijske redateljice Marie Kreutzer, nemjerljivo izravnija verzija Elizabetina života snimljena u godini kad se obilježava 185. obljetnica njezina rođenja.
”Korzet” se premijerno prikazao u Cannesu, u programu “Izvjestan pogled”, gdje je Vicky Krieps (“Fantomska nit”) dobila nagradu za najbolju glumicu, a hrvatsku premijeru imao je na ZFF-u.
Između Cannesa i ZFF-a, krajem rujna, izišla je i Netflixova serija “Carica” koja se fino rimuje s “Korzetom”, još direktnijim i mračnijim u portretu Sisi i prikazu habsburškog dvora 1877. i 1878. godine.
”Corsage” nastavlja tradiciju nekonvencionalnih, (post)modernih kostimiranih drama “Marija Antoaneta” i “Miljenica”, uzornih i za seriju “Velika”, koje raskopčavaju uske korzete povijesnih epoha i njihovih aristokratskih figura. Povijesne točnosti podvrgnute su određenoj “pjesničkoj (redateljskoj) slobodi”, tako da se u ponekoj sceni može ukazati traktor, a Elizabeta se susreće s filmom i biva snimljena pionirskom crno-bijelom tehnikom pokretnih slika.
Također, Kreutzer u odsutnim trenucima pušta modernu glazbu, kao i Sofia Coppola u “Marie Antoinette”, konkretno obrade pjesama “Help Me Make It Through The Night” Krisa Kristoffersona i “As Tears Go By” Marianne Faithfull, metaforički transportirajući caricu u svijet današnjice kamo više pripada.
Pa ipak, “Korzet” je u najvećem duhovnom srodstvu s filmom “Spencer” o princezi Diani. Elizabeta je bila svojevrsna Diana prije Diane i neke sličnosti su frapantne, a filmovi neraskidivo povezani, kao stvoreni za maratonsko gledanje, jedan za drugim, u formi studije usredotočeni na likove u kratkom razdoblju, dok caricu i princezu najgore još nije snašlo, ali se slutilo da bi ih moglo snaći.
U jednoj sceni Elizabeta dolazi na imanje Northamptonshire Dianina pretka Earla Spencera i ondje flertuje s instruktorom jahanja Bayom Middletonom (Colin Morgan), a caričini posjeti nesretnicima oboljelima od sifilisa preteča su princezinih obilazaka pacijenata zaraženih HIV-om.
Nema što, Elizabeta je bila princeza Diana stotinjak godina ranije. Odvažna žena ispred svoga vremena koja je odbijala biti sputana, iako je nosila korzet i morala imati savršen struk od 18 inča/45 centimetara da stane u njega, odričući se kolača. Naslov filma je simboličan: korzet je stezao Elizabetu, ali ona nije dala da je društvo steže, maksimalno koliko je mogla.
Zli jezici, ogovaranja i afere okupiraju habsburški dvor pod vladavinom Franje Josipa (Florian Teichtmeister), šuškanja da Elizabeta očijuka s Middletonom i ljubuje s mađarskim grofom Andrássyjem (Tamás Lengyel). Caru se ne sviđaju ni iskazi bunta i tvrdoglavosti njegove žene koja je navršila 40 godina, što je “prosječni životni vijek njezinih podanica”.
Film prikazuje Elizabetu i kao kapricioznu vladaricu, kadru zabraniti sluškinji da prihvati bračnu ponudu kako bi joj nastavila služiti, ali suosjeća s caričinom tjeskobom, usamljenosti i nemirom te podržava njezino (feminističko) buntovništvo, otpor tradiciji i ritualima.
Opis “Duša joj je poput neurednog muzeja” savršeno pristaje Elizabeti u filmu koji Kreutzer režira s okom za geometrijski kadar (kamera centrirana na drugoj strani stola), vrlo filmično i povremeno stilizirano, koristeći raskošne usporene pokrete, ali nikad ne gubeći glavni lik iz vida. Kristen Stewart bila je nominirana za Oscara za izvedbu princeze Diane u filmu “Spencer”. Nominaciju zaslužuje i podjednako dobra Krieps u ulozi njezine prethodnice Elizabete.