Osmo izdanje Dalmatia Film Festivala, specijaliziranog za igrane, dokumentarne i promotivne filmove, došlo je do svoje posljednje, zimske etape. Nakon ljetnog izdanja u Sutivanu, Kaštelima i Pirovcu, DFF će se od 12. do 15. prosinca održati u Splitu, u "Kinoteci" i u kino dvorani Multimedijalnog kulturnog centra. Što čeka gledatelje, otkrivaju direktor festivala Marko Kapitanović i urednik festivala Dragan Kovačević.
Koje ste filmove pripremili za zadnju festivalsku etapu? Je li opet naglasak na kratkom metru?
MK: Želja nam je predstaviti svake godine program kojeg publika ne može vidjeti na televiziji i u multipleksima, gdje je kratki metar već odavno zanemaren. Kratkometražni filmovi su iznimno vitalna i raznovrsna kategorija koja se odlikuje obiljem tema i filmskih pristupa izvan mainstreama. DFF će gledateljima predstaviti 50 filmova, uglavnom premijernih. Od 12. do 13. prosinca u "Kinoteci" gledatelji mogu pratiti vrlo raznolik i zanimljiv program kratkih igranih filmova koji će podjednako zainteresirati filmofile i široku publiku. Program u MKC-u je rezerviran za dokumentarne filmove koji su na rasporedu 14. prosinca i za animirane filmove 15. prosinca, zajedno s malo alternativnijim, eksperimentalnijim i neobičnijim radovima na kraju festivala. Kompletan raspored i informacije o svakom filmu, mogu se naći na našoj web stranici: https://www.dalmatia-filmfestival.com/hr/vijesti/558-dff-2023-split-program
DK: Jedan od noviteta ovogodišnjeg DFF-a je međunarodni žiri koji odlučuje o nagradama. Do sada je taj žiri bio sastavljen isključivo od filmskih djelatnika iz hrvatske, a ove godine su tu i dva inozemna člana: iranski redatelj Hadi Sheibani i francuska redateljica Laurine Chevallier. Domaća članica žirija je Helena Bodlović, filmska autorica i studentica 5. godine diplomskog studija odsjeka za Film i video na UMAS-u.
Jesu li promotivni turistički filmovi još uvijek najveći forte festivala?
DK: Ne bih rekao, no oni su jedna vrlo atraktivna i rado viđena kategorija. S obzirom da se ljetna izdanja festivala održavaju u turističkim destinacijama, običaj nam je da svaku večer započnemo virtualnim putovanjem oko svijeta, sa promotivnim turističkim filmovima. U Splitu je s druge strane naglasak više na nekomercijalnom i umjetničkom programu, pa ove godine neće na rasporedu biti zasebnih blokova turističkih filmova, no za njihovu prezentaciju u Splitu planiramo nešto posebno u 2024.
MK: Također, moram reći da je u produkciji samog festivala nedavno nastao jedan vrlo zanimljiv promotivni film za grad Kaštela koji će do kraja ove ili početkom iduće godine biti predstavljen javnosti. U tom filmu glume mladi i talentirani glumci Karla Šola i Ante Brajković, koji su ujedno bili glavni protagonisti ovogodišnje kazališne predstave "Miljenko i Dobrila" u Kaštelima.
Plakat splitskog dijela festivala je napravljen u slavu kinodoživljaja, ali i potpomognut AI-jem. Može li AI postati prijetnja filmu ili alat u rukama filmaša?
DK: Svaki nagli tehnološki napredak donosi u jednakoj mjeri fascinantne i zastrašujuće implikacije. Razvoj umjetne inteligencije je u posljednje vrijeme svih pomalo zatekao i mislim da tek počinjemo formirati etičke stavove prema AI-ju i počinjemo otkrivati načine njegove uporabe. Mislim da na AI treba gledati kao na novo oruđe koje u rukama kreativnih pojedinaca može stvoriti vrlo zanimljive rezultate ili ubrzati put do njih. Uostalom, ovaj plakat je nastao kao suradnja dizajnera i AI-ja, počevši od ručno napravljene skice ubačene u AI, do više uzastopnih dobacivanja između čovjeka i stroja, dok se nije dobio finalni rezultat. Bilo je tu svakakvih iznenađenja i neočekivanih odluka, npr. AI je samovoljno, bez ikakve ljudske intervencije u nekim verzijama plakata ubacio Godzillu među gledatelje, ili divovske kokice koje u tri dimenzije lete iz kino platna i napadaju publiku (smijeh). Na neki način, ovogodišnji plakati DFF-a su svojevrsna najava za iduću godinu, kada planiramo održati radionice AI-ja za djecu i filmske profesionalce. Mislim da će AI ponuditi brojnim entuzijastima i "low budget" filmašima alate i mogućnosti kakve nikad prije nisu bile dostupne, ali svakako neće zamijeniti ljudsku maštu, vještinu i kreativnost.
Kako su prošla ovoljetna izdanja DFF-a?
MK: Jako dobro, uz izvrsnu posjećenost. Festival je u Sutivanu, Kaštel Lukšiću i Pirovcu s vremenom postao tradicionalan događaj i nerijetko među gledateljima vidimo ista lica koja su bila s nama još od prvih izdanja. Festival posjećuju i brojni inozemni turisti, a nadam se da ćemo od iduće godine opet moći ugostiti domaće i svjetske filmske autore. Od problema u organizaciji moram opet istaknuti nedostatak sredstava i relativno male potpore koje su ostale na pred-inflacijskoj razini, dok su troškovi održavanja festivala drastično porasli. Snalazimo se na sve načine kako bi DFF održali u dobroj formi i nadamo se još uspješnijoj sezoni.
Nažalost, DFF u Solinu nije se uspio održati?
MK: Nažalost, tako je. Svaki festival koji se odvija u više gradova i na otvorenom, nosi sa sobom organizacijske rizike zbog neplaniranih okolnosti poput prevrtljivih vremenskih uvjeta i mogućnosti odgode izvan naše kontrole. Za Solin su obavljene na vrijeme sve pripreme, međutim za odgodu smo doznali tek zadnjeg trena, što nas je neugodno iznenadilo i razočaralo. Ne bih želio javno špekulirati o razlozima, ali se nadam u 2024. uspješnom nastavku suradnje s gradom Solinom koji nam je do sada davao podršku.
Jeste li razmišljali da i Split bude dio ljetnog DFF-a?
MK: Naše prvo izdanje u Splitu krajem kolovoza 2018. direktno se vezalo na ljetni DFF. Zatim smo pomakli termine kako bi festival odvojili od ostalih ljetnih manifestacija i odlučili smo se za prosinac, kada nema u Splitu sličnih filmskih događanja. No, razmišljamo i dalje o ljetnom festivalu u Splitu s ponešto drukčijim konceptom i sve su mogućnosti otvorene.
Kakva je šansa da se klasici prikažu i na drugim DFF lokacijama, ne samo u Kaštelima?
DK: Kaštela su specifična po tematskim projekcijama romantičnih filmova, s obzirom da se tamo održavamo unutar Dana Miljenka i Dobrile. Planiramo uvesti bar jedan klasik i na drugim lokacijama, jer je publika željna užitka u klasičnim i kultnim filmovima na velikom platnu. Na primjer, iduće godine je obljetnica jednog vrlo značajnog i proslavljenog filma, koju želimo obilježiti s projekcijom na otvorenom i prigodnim glazbenim koncertom. Ne bih za sada otkrivao o kojem se filmu radi, ali vjerujem da će to biti poseban doživljaj za gledatelje.
Koje biste još dalmatinske gradove voljeli pokriti?
MK: Mnogi su gradovi iskazali interes, npr. Rogoznica, Marina, Šibenik i gradovi Dalmatinske zagore. Rado bi se vratili i u neke od naših ranijih gradova domaćina poput Makarske i Omiša. Otvoreni smo za suradnju, a također smo u potrazi za neobičnim i zanimljivim lokacijama na kakvima se inače ne održavaju filmske projekcije.