StoryEditor
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

CASINO Dobri momci u Gradu grijeha

24. studenog 2020. - 22:24
Archive Photos

Srednjoškolski dani bili su vrijeme prvog susreta sa "Casinom" (1995.) za ovog gledatelja, tada u trećem razredu gimnazije. Gangsterski film zaigrao je u hrvatskim kinima u prvom tromjesečju 1996., u Splitu u "Centrala". Naravno, otišlo se na "Casino" s ekipicom iz razreda čim je stigao u "Centrala", ali nekoliko faktora je uvjetovalo da to ne bude filmofilska ljubav na prvi (kino)pogled, kao što je bila sa Scorseseovim gangsterskim prethodnikom "Goodfellas".

Kašnjenje jednog prijatelja prilikom polaska u kino izazvalo je domino efekt, tako drag Scorseseu u "Dobrim momcima" i "Casinu". Projekcija ne čeka nikoga i "Casino" je već dobrano počeo, na užas filmofila kojemu gledanje filma nije pravo ako ne vidi logo kompanije (u ovom slučaju Universal Pictures), kamoli početak, prvu scenu. "Central" je, usto, bio 90 posto pun i ostale su ulaznice najdalje za treći red, i to krajnje lijevo, prvih nekoliko sjedala. Take it or leave it.

FILM: Casino; kriminalistička drama; SAD, 1995. REŽIJA: Martin Scorsese ULOGE: Robert De Niro, Joe Pesci OCJENA: *****

Karte su, dakako, uzete, ali svatko tko je bio u starog dobrog "Centrala" sjeća se da to nije najsretnija pozicija u kinu za ispratiti film, naročito ne za gotovo trosatni "Casino". Propuštanje početka filma, sjedenje preblizu ekrana, gledanje "ukoso"... utjecali su da filmofilski užitak ne bude potpun.

Jasno, vrijednost "Casina" je bila prepoznata u startu (odlična režija/gluma), ali to nije bilo to. S filmom se, zato, dogodila snažna ljubav na drugi pogled kad je došao u videoteke. Ljubav koja je postajala sve snažnija na svako novo gledanje od kraja devedesetih naovamo i na koncu sustigla, pa i premašila ljubljeni "Goodfellas".

Autor ovih redaka je svjestan da je u manjini, no ako "mora" birati za nijansu draži ili čak bolji film, odabir pada na "Casino" i nakon najnovijeg gledanja povodom proslave njegove 25. godišnjice. Iako, kvragu i odabir, "Dobri momci" i "Casino" su takoreći jedan film, filmčina, gotovo kao "Kum" i "Kum II".

"Casino" je prirodan nastavak svega što je Scorsese postavio u "Goodfellas", neslužbeni treći dio redateljeve gangsterske trilogije započete s "Mean Streets". Filmove, posebice "Casino i "Dobre momke", povezuju Robert De Niro, Joe Pesci i Nicholas Pileggi kao pisac predloška i koscenarist koji je sa Scorseseom napravio prilagodbu istinite priče ukoričene u knjizi "Casino: Love and Honor in Las Vegas".

Sve je u "Casinu" grandioznije kao "nastavku" i vrhuncu trilogije, od bravurozne režije do (naj)više razine mafijaške hijerarhije i Las Vegasa kao mjesta radnje kojemu Scorseseovi prijašnji mafijaši baš i nisu primirisali. Šareni glamur Las Vegasa, crveno nasilje, crni humor... Kod Scorsesea se uvijek kladilo na crveno i crno, a sad je ulog bio nikad veći.

Ustvari, Scorsese je perfektno ovjekovječio dualnost Vegasa, njegova dva lica. Lice i naličje kockarske meke koja će vas zavesti, a zatim prožvakati i ispljunuti poput stroja, grada svjetla i grada grijeha gdje blistava noć može utrnuti u sekundi, a sreća zamijeniti nesreću na jed(i)no bacanje kocke, makar kocka letjela u usporenom pokretu, otkrivajući "šesticu" kao mogući dobitak.

Svjetla Vegasa natkrivaju mrak pustinje koja ga okružuje i u njoj se "rješavaju mnogi problemi". Pustinja se noću ne bi vidjela od tisuća svjetlucavih žarulja grada izgrađena usred njezina srca, što pokazuje nestvarni panoramski kadar snimatelja Roberta Richardsona, kad Vegas izgleda kao snježna kugla od neona viđena iz aviona. Snježna kugla neonskih snova. Kula od pijeska. Iluzija. Fatamorgana.

Vegas vrišti od svjetla, prikrivajući krikove onih koji pokušavaju okušati sreću na račun "kuće" i nesreću mafije koja mije ruku s visokom politikom, od senatora naviše. Kuća uvijek pobjeđuje, a s mafijom se ne zeza. "Mi smo jedini pobjednici, to je jedina istina Vegasa", otkriva Sam "Ace" Rothstein (De Niro), kladioničar povezan s mafijom, koji vodi kockarnicu od 100 milijuna dolara, prodavač snova za gotovinu.

Rothstein donosi mafiji tone gotovine i količina novca u trezoru casina je tolika da doslovno možete od njega izgraditi kuću pomoću novčanica, kao onu od karata. Slične su to kuće, krhke, stvorene da prhnu poput razbijenih lasvegaških snova, uruše se poput domina.

Rizik postoji i tipovi poput Rothsteina to znaju, ali svejedno se klade na nesigurno i kockaju sa životima, svojim i tuđim. Jer, Vegas skriva, ako ne sapire, njihove grijehe kao "moralna autopraonica, ono što je Lourdes za bogalje". Glavni grijeh? Pohlepa. Pohlepa za novcem, istovjetna kod njega kao voditelja casina i igrača koje "kuća" nastoji nagnati da potroši sve pare, do zadnjeg centa. Ako igrači pokušaju varati, crno im se piše. Jedan nesretnik će dobiti čekićem po šaci.

Nasilje je brutalno u filmu, vjerojatno najnasilnijem Scorseseovom, osobito kad je u kadru nasilnik Nicky Santoro (Pesci). Nicky se ubacuje u Rothsteinovu naraciju, uživa u gangsteraju i pretvara Vegas u Divlji zapad, a još je uzavrelije krvi od Pescijeva Tommyja De Vita, jedna od dvije tempirane bombe filma koje će Rothsteinu eksplodirati u facu; druga je "kraljica kockarnice" Ginger (izvanredna Sharon Stone).

Mučenje nekog tipa s glavom postavljenom u stegu i izbečenim očima jednako je šokantno danas kao i jučer, a premlaćivanje do smrti u kukuruzištu još šokantnije. Nema kod Scorsesea romantike i tzv. poezije nasilja, "slow motion" pogibije Sonnyja ("The Godfather"), premda njeguje operni zamah kao Coppola, počevši od uvoda kad Rothsteinov automobil odleti u zrak i on s njime u sceni koja se pretapa u sjajnu špicu Saula Bassa.

Nije toga bilo ni u "Goodfellasima". Mafijaški svijet je brutalan, nemilosrdan, okrutan, nije "cool" kao kod Tarantina ili, ako možda i jest, ubrzo prestaje biti. Henry Hill je u "Dobrim momcima" govorio kako "nema rasprava i psovki kao u filmovima, vaši ubojice dolaze sa smiješkom kao prijatelji".

U "Casinu" ima psovki, nema smiješka. I ubojice-prijatelji ne dolaze nužno s pištoljem ili nožem, već mogu doći i s bejzbol-palicama, spremni da vas izudaraju više puta po glavi ili tijelu i takve, izudarane, ali žive, dok još dišete, zakopaju u zemlju. Pristup mafiji je drukčiji u odnosu na "Kuma", no jednako ili čak više minuciozan i insajderski u detaljima, gotovo dokumentaran.

Mehanizam mafije funkcionira po mehanizmu kockarnice, koja je zaseban lik u prvoj trećini filma. "Svatko nadgleda svakoga", objašnjava Rothstein u fascinantno ispričanoj i režiranoj sceni (promotrite pokret kamere kad Rothstein otkrije prevarante), od krupjea do upravitelja kockarnice, a "nebesko oko" nadgleda sve njih – nadzorna kamera preko koje će Rothstein prvi put vidjeti vamp-varalicu Ginger i biti opčaran, kao i Scorsese sa Stone.

Scena ima "metafilmske" odlike i mehanizam casina funkcionira kao mehanizam "Casina", odnosno filmskog seta gdje je Scorsese svojevrsni Rothstein. Kamera zaviruje iza kulisa grandiozne mafijaške predstave odigrane na neonskoj pozornici, ona je naše oko i uho.

Ako ste mislili da je kamera fantastična u "Goodfellas" u sceni kad Hill predstavlja mafijaše u klubu ili uvodi djevojku od ulaza u klub do prvih redova, promislite još jednom. Sada Scorsese radi nešto slično i provodi kameru kroz priljev novca, od kockara do inkasatora, od središta casina do njegove same unutrašnjosti kamo se broji novac, puni u kofere i prenosi dalje, srca kockarnice – trezora.

Budući da Scorsesea ne zanima samo kako sustav šljaka, nego i (još više) ljudi unutar tog sustava, mehanizam kockarnice/mafije prepušta mjesto likovima kojima su posvećene druge dvije trećine "Casina". Oni su imali ključeve "raja na Zemlji" i na kraju "sve sjebali" pohlepom i slijepom ambicijom kad im je Vegas udario u glavu nakon desetak godina uokvirenih u prva dva i pol sata trosatnog filma. Fitilj filma eskalirajućih tenzija je dugačak, ali ne dogorijeva sporo.

"Casino" je valjda najdinamičniji trosatni film do pojave također Scorseseova "Vuka s Wall Streeta", režiran nepresušnom energijom i iznimno kreativno (odraz automobila kako juri pustinjom u Rothsteinovim sunčanim naočalama, kadar povlačenja crta kokaina snimljen iz unutrašnjosti "cjevčice" za šmrkanje).

Naracija staje samo kad Scorsese zamrzne sliku – "freeze-frame" – da istakne neki bitan trenutak. Film je u konstantnom pokretu i prođe dok si rekao keks, kao život mafijaša, od uspona do pada. Postavljanjem priče u Las Vegas, redatelj simbolički svodi sudbine ljudi ovisne o jednom bacanju kocke.

Puhnuli u kocku za sreću kao Rothstein ili ne, nesreća će doći i srušiti sve pred sobom. U svemu tome Scorsese vidi biblijske i metafilmske konotacije. Casino kao Kula babilonska. Las Vegas kao Hollywood. Kad radnja od sedamdesetih stigne do 1983. i krene rušenje mafijaškog imperija po načelu pada domina, a casina se sravnjuju sa zemljom, Rothstein pripovijeda da "grad nije što je bio" i "velike korporacije su ga preuzele" pa "danas funkcionira kao Disneyland", tematski park za odrasle.

Scorsese tu kao da vizionarski povlači paralelu između "novog Hollywooda" sedamdesetih i sve korporativnijeg Hollywooda od osamdesetih do dvijetisućitih, postavljajući temelje za svoju buduću izjavu kako su "Marvelovi blockbusteri tematski parkovi", tj. zazivajući povratak na početne postavke, što je 24 godine kasnije i napravio s elegičnim "Ircem". "Na kraju sam bio na početku, i to je to", odjavi se ostarjeli Rothstein nakon rušenja casina. Kockarnica je bačena.

Sharon Stone za Oscara
"Dobra si glumica, sjajna", Rothstein kaže Ginger kad joj suzice počnu puniti oči. Kompliment je, između redaka, upućen i Sharon Stone koja je zaslužila Oscara za ulogu u "Casinu", njezinu najbolju, uz dužno štovanje "Sirovim strastima". Sharon je dobila samo nominaciju, ali i satisfakciju da je prepozata kao ozbiljna glumica prekriženih nogu i prekinula niz golišavih nastupa ("Sliver", "The Specialist"). Stone ima odličnu kemiju s gotovo neprepoznatljivim Jamesom Woodsom u ulozi Gingerina svodnika Lestera Diamonda. Woods je s njom glumio godinu ranije u "Specijalistu", a sam vuče gangsterske korijene iz "Bilo jednom u Americi", gdje je dijelio kadar s De Nirom. Kao i u "Dobrim momcima", sočnu malu ulogu ima Scorseseova mama Catherine, a pamtljiv je i Don Rickles kao upravitelj kockarnice i Frank Vincent kao mafiozo Frank Marino. P.S. "Casino" se prikazuje 25. studenoga u kasnijim večernjim satima na kanalu CineStar TV Premiere 2.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. siječanj 2021 07:35