StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK OBLJETNICA

‘Afera Thomasa Crowna‘: Lopovluk sa stilom

Piše Marko Njegić
13. ožujka 2024. - 14:00

Biznismen s nadrealističke slike "Sin čovjeka", belgijskog slikara Renéa Magrittea, otjelovljen je u naslovnom liku "Afere Thomasa Crowna" ("The Thomas Crown Affair", 1999.), remakeu istoimenog filma boljem od originala. Thomas Crown (Pierce Brosnan) posjeduje Magritteovu sliku i on je refleksija njegova biznismena u odijelu s crvenom kravatom i polucilindrom na glavi kojemu zelena jabuka prekriva cijelo lice osim krajička lijevoga oka.

Financijer Crown "prema van" je "biznismen bez lica" kao sa slike; tako ga naziva i istražiteljica osiguravajuće kompanije Catherine Banning (Rene Russo). On je naizgled jedan od brojnih anonimnih biznismena u New Yorku i uklapa se u gomilu muškaraca s aktovkama na ulici. Međutim, uvijek inteligentni redatelj John McTiernan pristupa Crownu kao Magritteovoj slici: "Što više gledaš, više vidiš."

FILM: The Thomas Crown Affair; romantični triler; SAD, 1999. REŽIJA: John McTiernan ULOGE: Pierce Brosnan, Rene Russo OCJENA: ****

Crown je čovjek od nekoliko identiteta i mnogih interesa, voli uzbuđenja i umjetnost, najčešće u paketu. Mogao bi biti i tajni agent, ne samo zato što ga uglađeno (i zrelo) glumi Brosnan u pauzi između drugog i trećeg Bond-filma ("Sutra nikad ne umire", "Svijet nije dovoljan"). U slobodno vrijeme on je "art connoisseur" i kradljivac umjetnina, točnije skupocjenih slika kao što je Monetova "Impresija: Izlazak sunca". Radi to iz hobija, za svoju dušu, da razbije bogatašku rutinu ("nije stvar u novcu").

Voli Crown i žene, ali s njima ima specifičan odnos i drži ih na distanciji, možda i zato što još nije naletio na onu pravu. Film otvara razgovor o ženama između Crowna i njegove psihijatrice (Faye Dunaway; partnerica Stevea McQueena u izvornoj "Aferi Thomasa Crowna" Normana Jewisona iz 1968.).

Nazire se da McTiernan pronalazi sebe u Crownu kao čovjeku od nekoliko identiteta i mnogih interesa koji voli uzbuđenja i umjetnost, najčešće u paketu. Svaki McTiernanov projekt u pravilu je autorski, poseban i prilično osoban, svakako "Predator", "Umri muški", "Lov na Crveni oktobar", "Posljednji akcijski junak" i "Umri muški 3", ako ne i "Trinaesti ratnik", "Rollerball" i "Ubojite namjere", a "The Thomas Crown Affair" je najosobniji, čak i više od "Medicine Mana"/"Posljednjih dana raja".

Nominalno "akcijski redatelj", McT je puno više od toga i to je vidljivo u njegovim ostvarenjima ako se ne gledaju "površinski". Da nije samo režiser "muških filmova", McTiernan je pokazao u "Medicine Manu", još više u "Aferi Thomasa Crowna", razotkrivši svoju romantičnu stranu. Ženski likovi obično su kod McT-ja sporedni, nerijetko podređeni muškarcima, ali ne i Russo, glumica koja je od svih njegovih zaslužila titulu "one prave" u "The Thomas Crown Affair".

Istražiteljica Banning najsnažniji je ženski lik McTiernanova opusa, a Russo ima upečatljiv ulazak u film u haljini s prorezom, crnim najlonkama s halterima i visokim potpeticama, apsolutno dominirajući u prostoriji punoj muškaraca. Banning koristi noge (voli ih "šefovski" staviti na uredski stol), ali i mozak; film pokreću njezine umne igre nadmudrivanja/zavođenja/mačke i miša s Crownom, njihova bitka spolova.

Ona je poput njega, ima problema s intimnosti i povjerenjem, odbija se skrasiti ("Muškarci čine žene neurednima"), ujedno je i njegov "dostojan protivnik", pravi izazov, kao i "vice versa" u filmu u kojem je krađa slike izljev ljubavi, a ukrasti (ili vratiti ukradenog) Moneta je kao napisati romantični sonet. Russo razvija romantičnu kemiju i seksualnu tenziju s Brosnanom čak i više u odnosu na interakcije s Melom Gibsonom u "Smrtonosnom oružju 3" i Clintom Eastwoodom u "Na vatrenoj liniji".

Njih su dvoje i za klasu bolji par od Seana Conneryja i Catherine Zeta-Jones, koliko je i "Afera Thomasa Crowna" bolja od relativno slično postavljene konkurentske "Klopke" iz iste 1999. godine. Brosnan i Russo "kliknuli" su kao i njihovi likovi koje McTiernan galantno i elegantno vodi kroz film kao da snima sofisticiranu modernu inačicu ne samo izvornika, nego i klasika "Drž‘te lopova", nadopunjenu slobodnijom erotikom po mjeri erotskih trilera devedesetih ("Hoćeš li plesati ili ćeš plesati?").

Vrlo elaboriranu krađu Moneta iz newyorškog muzeja u Crownovoj izvedbi Banning komentira riječima "Ovo je elegantan zločin koji je obavila elegantna osoba". Komentar vrijedi i za McT-jevu režiju. Elegancija iz njegovih prijašnjih filmova je potencirana (opažanje helikoptera iznad muzeja u "slow motionu"), a filmofili će uočiti tragove "Die Hard 3" (scena pljačke) i "Predatora" (termička slika).

McTiernan režira film kao da leti jedrilicom, metafilmski se pametno poigrava konceptom remakea kroz zamjene krivotvorenih slika originalima i obratno, te zaigrano isprepleće sliku i glazbu. Skladatelj Bill Conti ("Rocky", "Karate Kid") od početka priprema teren za nezaboravni vrhunac s pjesmom "Sinnerman" Nine Simone. Pjesma i film kulminiraju u nadrealno dobroj sceni uzaludne potjere za Crownom kao jednim od mnoštva posjetitelja muzeja odjevenih poput Magritteova biznismena.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2024 21:18