Slika grada Solina, odnosno njegova antičkog prethodnika Salone, nikad nije do kraja odgovorila na brojna pitanja, a razlog je jednostavan – grad Solin razvio se upravo na tom dijelu Salone i pod temeljima njegovih zgrada leži cjelovit odgovor.
Sistematska istraživanja u gustom gradskom tkivu nije bilo jednostavno provesti ni u prošlosti, pa ni danas, a mogu ih nadomjestiti isključivo zaštitna arheološka istraživanja, koja su iznimno složena i mukotrpna.
Najnoviji nalaz južno od gradske pošte iskrsnuo je na gradilištu budućega Kulturnog centra, koji sredstvima EU-a podiže Grad Solin.
Pa iako nalaz nije bio potpuno neočekivan, jer se u ranijim zaštitnim istraživanjima pronašao mozaik zapadno od lokaliteta prema zgradi gradske uprave, istraživače i konzervatore iznenadila je vrsnoća izrade novopronađenih mozaika, stupanj očuvanosti i arhitektonski okvir u kojem su se oni pronašli. Kada je 2019. godine započet projekt Kulturnog centra Solin, konzervatori su očekivali nalaze dijelova građevine s mozaicima i mogućnost njihove prezentacije unutar centra. Međutim...
– Iznenađenje je bila monumentalna arhitektura s peristilom i fontanom u njegovu središtu te raspored okolnih prostorija s eksedrama koji ukazuje na arhitektonski iznimno zanimljivu i dobro očuvanu građevinu – kazao nam je dr. sc. Radoslav Bužančić, pročelnik splitskoga Konzervatorskog odjela, koji radi pod kapom Ministarstva kulture.
– Njezini se slojevi mogu pratiti od drugog do sedmog stoljeća, od klasične rimske građevine s termama, koje odlikuju kade i bazeni s vodom, do rezidencijalne građevine preoblikovane u kasnoantičkom stilu s hipokaustom i mozaicima kršćanske tematike.
Nakon pronalaska ranih mozaika iz namjesnikove palače i čuvenih ranokršćanskih tepiha sakralnih lokaliteta u zapadnom dijelu grada, od kojih je najatraktivniji Carrarin nalaz iz 1848. s likovima jelena koji piju vodu iz kantarosa i natpisom "sicut cervus"..., nalaz mozaika na gradilištu Kulturnog centra, koji je pronašao arheolog Nebojša Cingeli sa suradnicima, predstavlja jedan od najvažnijih pronalazaka u antičkoj Saloni uopće – rezolutno tvrdi Bužančić.
Istraživanja u Solinu provode se desetljećima, a rezultati se prikupljaju u bazu podataka koja tek strpljivim spajanjem sitnih dijelova daje obrise šire cjeline.
Tako je ovog ljeta otkriveno još jedno, južno proširenje Salone, takozvani urbs australis, koje je zidovima opasalo one dijelove Salone za koje se smatralo da su izvan gradskih zidina, poput, primjerice, Gospina Otoka sa zadužbinom hrvatskih vladara.
– Najnoviji nalazi otvaraju pitanja interpretacije i datacije novopronađene arhitekture, njezino značenje, funkciju i nadasve oblikovanje – dodaje Radoslav Bužančić.
– Mozaici koji pokrivaju grijane podove građevine, šarene mramorne podne obloge izrađene u tehnici opus sectile ukazuju na iznimnu raskoš gradnje.
Prikazi pauna, kršćanskog simbola Krista i prikaz kantarosa iz kojeg izlaze vitice života dovode nalaz u vezu s mozaicima episkopalnoga kompleksa Salone, posebno s mozaicima iz njegova konsignatorija s prizorom jelena koji piju vodu i mozaika s prikazima pauna iz apsida geminae u Starom Gradu na Hvaru – kaže Bužančić.
Zaštitna istraživanja u Saloni vode brojne male arheološke tvrtke, koje su danas specijalizirane i ekipirane za praćenje građevinskih radova, a doprinos njih i konzervatora koji ih nadziru jest popunjavanje praznina na arheološkoj karti guste gradske mreže ulica i kuća.
Vrlo rijetko takva istraživanja donesu atraktivan nalaz jer su arheološki slojevi živog naselja često devastirani i izmiješani. Pa ipak, i u tim uvjetima ponekad iskrsnu veliki nalazi.
Ne tako davno otkriveni su i neki od najljepših mramornih sarkofaga Salone s likovima erota, koje možemo vidjeti premještene na Manastirinama, pred zgradom Tusculuma, ili mramorna glava Faustine koja je pronađena u iskopu kanala za plinovod. Ipak, kao i uvijek, mnogi se i nakon najnovijih nalaza pitaju hoće li nalazi osporiti gradnju Kulturnog centra.
– Konzervator može odgovoriti jedino potvrdno – kaže Bužančić.
– Vjerojatno će nalazi usporiti gradnju, ali Solin će dobiti Kulturni centar i on će doista i biti kulturan, a za to će trebati znatno prilagoditi projekt i prezentirati arhitekturu antičke građevine, a ne samo njezine mozaike.