Kad bi me netko pitao kako treba izgledati kuća na Božić, spremno bih odgovorila ‘kao u Katije’. Još izvanka vidiš da je sve uređeno kao u scenama iz božićnih filmova: lampice, sobovi, borovi, sve svijetli i želi dobrodošlicu, onu pravu, kičastu, kakva treba biti u to vrijeme godišta.
Po njemu ništa ne bi trebalo lampat’
- Sve je to krenulo od mog ranog djetinjstva, kad smo u Trstenome odrastali s babom, nonom i našom tetkom jer su nam roditelji ostali na svjetioniku. Sjećam se tih Badnjih dana kad tetka nije dala prije okititi bor nego na Badnji dan, pa je uvijek bila panika - s osmijehom kaže Katija.
- Kao djetetu mi je bilo strašno stresno to kićenje na Badnji dan jer bi kolendari već došli, a ona bi se pentrala po nekakvom stočiću i samo smo gledali kad će pasti. Uvijek sam mislila ‘doći će netko, a bor nije okićen!’ Zato sam, kad sam odrasla, uvijek htjela taj bor na vrijeme okitit’. Svi već znaju da je u mene već na svetu Katu bor okićen, a onda pomalo radim Betlehem, pa vanjsku rasvjetu i unutarnje dekoracije - kazuje Katija, dok se divimo svim božićnim detaljima kojih u Villi Soline nje i njezina supruga Borisa Guljelmovića ne nedostaje.
- Ne znam je li imamo sreću ili nesreću da je velika kuća, jer sve okititi iziskuje jako puno vremena. Posebno kad je vanka loše vrijeme kao ove godine. Morali smo sve u dva dana, a Boris je ove godine preuzeo kompletni eksterijer jer je vidio da ja neću stić’. Po njemu to ništa ne bi trebalo lampat’, ali on zna koliko to mene veseli.
I tako već zadnjih 12 godina uživaju svoju božićnu priču. Katija je sredila sav ugođaj u kući, a to je nekada trajalo i po cijele dane.
- Boris je rekao da bi nama trebala jedna kuća samo za Božić! Mene ovo istinski čini sretnom. Ove smo godine najprije mislili da nećemo koristiti ovo veliko prizemlje jer djeca ili rade ili su na nekom putovanju, pa sam bor okitila gore u stanu. Onda je ispalo da ćemo biti ovdje na božićnom objedu, i Bruno s curom i Zrinka s familijom, pa sam i tu okitila bor - pokazuje nam Katija. - Prije par dana sam u Splitu vidjela živu nordijsku jelku u grasti, pa sam i nju donijela doma. Tako sam okitila tri bora, i četvrti mojima u Trstenome.
Božićna sela
S obzirom da borova ima ‘preko nekoliko’, božićnih baluna u Katije uistinu ne nedostaje...
- Imam ih jako puno i svi su stakleni. Nemam niti jedan plastični. Možda će netko reći da je to obijest, ali ja mislim da je to ljubav. Znam reći mojim prijateljicama da one troše na balune koliko ja, bile bi gole i bose. To volim i odričem se drugih stvari jer općenito volim potrošiti na kuću. Sjećam se, kad smo se prije desetak godina počeli baviti turizmom u ovoj kući, imali smo bogate Amerikance kao goste i jedan od njih je za doručkom uzeo pjat, okrenuo ga i provjeravao iz čega jede. Tad sam shvatila kako gosti gledaju i kakvo je posuđe iz kojeg jedu. Malo pomalo sam podizala taj standard, a najviše sam se vezala za Villeroy & Boch. Imaju visokokvalitetan porculan, pa i božićno posuđe koje je u nas na Božić obavezno na stolu. Kad sam nedavno mojoj kćeri rekla da ću ga jednog dana podijeliti njoj i nevjesti, ona je rekla ‘Kakvoj nevjesti, to je meni!’ - smije se Katija. - Svake godine osvježim svoju kolekciju nekim novim komadom.
- Prije par godina uhitila me želja za tim starinskim balunima koji se ‘ne ljube’ s ovom kućom, ali se uklapaju u kuću u Trstenomu. Otkrila sam jednu stranicu u Rumunjskoj s koje sam naručivala staklene balune i niti jedan se nikad u transportu nije slomio.
- Ovdje su - pokazuje na bor pored blagdanske trpeze - baluni s mojih adventskih putovanja. Ove godine prvi put u Zagrebu nisam kupila niti jedan jer u ponudi nije bilo ništa alavija. Kupila sam samo ovu crvenu dugu napicu za blagdanski stol - govori Katija, a mi se posvećujemo proučavanju svih mogućih božićnih ukrasa oko nas. Njenu unučad, blizance Ivana i Emili, uvijek najviše oduševe mala božićna sela kroz koja stalno putuje mali vlakić i pleše Djed Božićnjak uz božićnu glazbu.
Neka vlada ljubav
- Mi smo uvijek slavili dolazak Malog Isusa, u mene nema gnomova i tih čuda koja su sad moderna. Božićna sela sam počela prikupljati kad sam dobila unučad. Ivan je fasciniran s njima, bor ga pored božićnih sela uopće ne zanima. Ukrase, inače, osim preko interneta, najčešće nabavljam po antikvarijatima. U svemu sam pobornik da kupujem kad naiđem, a ne kad tražim. Imam jednu stranicu gdje često licitiram, aukcija.hr. Kuća je tolika da vazda nešto fali - s osmijehom kazuje Katija, koja će za Božić pripremiti tradicionalni objed - pečenje, menestru i dubrovačku tortu.
- Ipak, bit Božića je zajedništvo, da smo svi za stolom i da u obitelji vlada ljubav. Hvala Bogu, svi smo zdravi, radimo, sve ide svojim tijekom, a najmanje je bitno što će se kuhati i jesti - zaključuje Katija Guljelmović.