Neki dan u Župi našlo se pred nama na magistrali neko malo vozilo, kamiončić, izgledao je onako na prvu kao da je pobjegao iz vrtića za kamione, ljutit što nije dobio namaz za doručak. Vozio je polako i skrenuo na autobusnu stanicu u Mlinima, a kad smo ga prestigli, vidjeli smo za volanom krupnog muškarca koji je izgledao kao da se onamo jedva ugurao. Simpatična slika i ideja - zašto ga ne bismo pronašli i učinili priču s njim, sigurno bi bila zanimljiva?
Četrdeset na sat
Rečeno-učinjeno, dobili smo kontakt čovjeka, Ante Stanković se zove. Došli su na plažu u Kupare Ante i njegov kolega Zoran Petković s Gornjeg Brgata, rade kao čistači za Komunalno društvo Župe dubrovačke, Ante skoro godinu, Zoran nešto duže. Obojica se svakodnevno voze u kamiončiću, mali jest, ali bolje njime nego pješke!, smiju se obojica.
- Jedan je od nas malo jači, drugi mršaviji... Da smo obojica k‘o ja, ne bi stali! Ja se malo zbijem... - govori Ante. - Inače, ovo je funkcionalno auto. Nosivost mu je 800 kila, a maksimalna brzina 40 kilometara na sat.
- Ima i kipu, može prevoziti i šoder. Kad dođemo s njim, svi gledaju u čudu kako ovo auto ide, a ne čuje se - dodaje Zoran. - Kineski je proizvođač - ne iznenađuje nas. Ima li ičega na svijetu što Kinezi nisu izmislili ili usavršili do te mjere da se ne isplati tražiti nigdje drugdje, uz nezanemarivu činjenicu što je u njih sve jeftinije nego kod drugih proizvođača?
- Koristimo ga za komunalne potrebe, obilazimo autobusne stanice, čistimo uske ulice, plaže, sve što se tiče naše Župe - nabraja Ante.
- Da se ne mora na noge! - dodaje Zoran. Takav je bio i njihov prvi susret s kamiončićem - nisu, kaže, pomislili, ‘ajme, kako ćemo u njega stat‘, nego je prva misao bila - bolje ovo nego ić‘ pješke, smije se Ante.
- Svaku večer ga stavimo puniti, to je obavezno. Puni se na običnu utičnicu - pokazuje Zoran mjesto gdje se spaja u struju. - Ne smije se dogoditi da to zaboravimo jer nam valja onda na noge - smije se on.
A područje koje pokrivaju nije malo - proteže se od Dupca do Duboke Ljute. Na tom potezu možete ih svakodnevno sresti.
Nitko neće u čistače
A ima li kamiončić klimu?
- Nema! - uglas će. - Samo mediteransku...
- S jednim punjenjem može prijeći do 40 kilometara. Svaku večer ga stavimo puniti, i to je dovoljno za potez od Duboke Ljute do Dupca - kaže Ante o jedinom ovakvom kamiončiću u njihovoj firmi.
- Mislim da bi trebalo nabaviti još jedno ovakvo vozilo i to bi pokrilo sve potrebe - ističe Zoran.
Prije nabavke kineskog mališana s karakteristikama diva, komunalci su se služili caddyjima ili kamionima, što je bila skuplja i za rukovanje teža opcija. S ovim kamiončićem, širokim tek metar i 10 centimetara, mogu se zavući u svaku uličicu, dodaje Ante.
- Ovakvo je vozilo za grad u zidinama ‘dušu dalo‘ - njegovo je mišljenje.
Općina Župa dubrovačka nabavila ga je još 2017., i to preko EU fondova.
- Šesta mu je godina i nikakvih problema s njim nemamo - ističe Ante Stanković. - Vozi se kao svaki drugi automatik, ima gas i kočnicu i to je to. Nema tu puno filozofije - kaže dvojac i dodaje kako u Župi nedostaje čistača, ali nitko neće da se prijavi za posao.
- Plaća je ok, iako bi mogla biti i veća - dodaju. Smjena im počinje u 6 ujutro. Navikli su na rano dizanje. Drago im je obojici da ne sjede na istom mjestu, da su vanka:
- Nije monotono, vazda se nešto događa, nekoga sretnemo... - kaže Zoran.
Indijci i Filipinci
A što bi njih dvojica rekli na kraju, je li ovo težak posao?
- Pa nije - slažu se. S obzirom da je prije ovog posla radio na građevini, Anti je pogotovo lakše:
- Nije ubitačno. Prije sam radio na građevini, to je bilo ‘ajme meni‘. Ovdje mi je puno lakše.
- Ljeti je malo teže jer ima više posla, ali sve se može stići s njime - pokazuje Zoran na kamiončić. Zoran je prije ovoga posla radio kao konobar na brodu, ali i to je postalo robovanje.
- Došli su Filipinci, tako da od toga nije bilo ništa - kaže.
A mogli bi vas zamijeniti i ovdje, što mislite?
- Ne znam baš... Puno ih je na građevini, ima ih i u pekarama, neki su poštari. Svako jutro gledamo Indijce na Mljekari, rade tamo na građevini - dodaje Zoran.
- Mogao bi nam i predsjednik bit‘ Filipinac - rezimiramo, pola u šali, ali pola i u zbilji. Njih su dvojica otišli dalje za poslom, otpičili malim kamionom kineske proizvodnje u nove pobjede, da Župa ostane čista kao i dosad.
