Prije 15-tak godina, kada sam na Svetog Iliju dolazio ili zbog planinarenja ili zbog osebujnog speleološkog podzemlja, prvi put sam čuo za nekakav avion koji je tamo navodno pao tokom Drugog svjetskog rata - započinje priču o vrijednom pronalasku Orsat Žitković. - Tada i nisam davao neki značaj samoj priči, niti je itko bio preciznije upućen o čemu se radi. Godine su prolazile, a ja sam nekako uspio objediniti dvije svoje pasije - hodanje po brdima i povijest. Nekako je to u mene išlo prirodnim tokom, popneš se na neko brdo do kojeg ne vode nikakve staze i gore nađeš bunkere, zaboravljene u vremenu i prostoru... ili naiđeš na ostatke borbi... ili uđeš u špilju i na konopcu rastegnutom između jedne i druge sigovine nađeš raspadnutu pušku koju je netko sakrio prije 70-tak godina. Polako počneš čitati, proučavati... A svaka fotografija, tekst, knjiga ili svjedočanstvo postaju novo otkriće.
Samo mufloni i poskoci
- Kako je vrijeme odmicalo, počeo sam se interesirati za priču o tom "nekom avionu" tamo gore... Svi su imali neku svoju verziju, ali nitko ništa nije znao konkretno. Pričalo se da je to bio američki bombarder, pa je odjednom postao britanski "Spitfire". Dijelovi aviona mogli su se naći na košarama i gustjernama po mnogim selima zapadnog dijela Pelješca, pa nije bilo teško shvatiti da se radi o njemačkom zrakoplovu. Jedan detalj, dio topa koji se našao kao suvenir u jednoj kući, jasno je i nedvosmisleno determinirao avion - sjeća se Orsat. - Radilo se o Messerschmittu, famoznom njemačkom lovcu iz Drugog svjetskog rata.
E sada... Njemački Messerschmitt koristila je i Kraljevina Jugoslavija koja je taman pred početak Drugog svjetskog rata od Njemačke otkupila nekoliko lovaca, od kojih će neki u travnju 1941. biti na mostarskom uzletištu, a neke Messerschmitte je preuzelo i zrakoplovstvo NDH. Međutim, na nebu iznad južne Dalmacije najviše su letjeli Messerschmitti njemačkog ratnog zrakoplovstva 'Luftwaffe'.
- Od Drugog svjetskog rata naovamo, putevi koji su nekad prožimali masiv Ilije, spajajući sela na nakovanskoj visoravni i Dubu Pelješku nestali su, baš kao i ljudi koji su hodali tim putima - nastavlja ovu zanimljivu priču Orsat Žitković. O njoj bi se točno mogla napisati i knjiga, jer put od saznanja o padu aviona od njegova pronalaska bio je dug i mukotrpan, te prepun zanimljivih detalja.
- Stoga u taj zabiti dio masiva, gdje nema nikakvih staza osim onih koje naprave krda divljih svinja, nitko ne ide... A sve informacije o možebitnoj lokaciji aviona imao sam tada od dvoje ljudi, lovaca koji su gore bili zajedno 1980-ih. Međutim, kada sam ih doveo do karte, pokazali su mi kompletno oprečne lokacije, što je u principu i normalna situacija s takvim protokom vremena.
- I krenuo sam. Kad bi uhvatio cijeli slobodan dan, krenuo bih van staza, probijajući se kroz šikaru, penjajući se po stijenama po nekih dva sata prije nego što bih došao do željene lokacije i mjesta gdje bi se mogla nalaziti olupina aviona. I onda bih se opet satima probijao kroz šikaru i penjao po stijenama, sklizio niz šipare, susretao se s muflonima, divljim svinjama i poskocima koji su me gledali u čudu. Predzadnji put kada sam bio gore, mislim da je to bilo početkom prosinca, napravio sam 27 km prije nego mi se smart watch ugasio, naravno, van staze. Tog 6. siječnja 2021. bio je neradni dan, i nakon svih dana kiše, činilo se da će to biti prvi dan bez padalina. Odlučio sam prošetati s psom do jednoga vrha na kojemu nisam nikad bio. Kad sam se popeo gore, otvorio mi se pogled na teren koji sam češljao zadnje dvije godine. Primijetio sam da sam jedan dio preskočio.
Neopisiv osjećaj
Vrijeme je bilo oblačno, kiša je dolazila s Hvara, kišni oblak je bio i iznad Mljeta... I sad hoću-neću, uputit se ili ne?
I uputili su se, Orsat i pas. Na ovom mjestu vraća se u daleku prošlost, gotovo 80 godina ranije, u sredinu prosinca 1943. godine. Jutro je. Na mostarskom uzletištu bilo je užurbano. Šest zrakoplova Bf 109 G6 u 9.00 sati uzlijeće u pravcu južne Dalmacije. U tijeku su pripreme za zauzimanje otoka Korčule u operaciji Herbstgewitter 2, zadatak lovaca je patrola iznad južnog i srednjeg Jadrana, te osiguranje pripreme za desantnu operaciju. Na moru pokušavaju uočiti partizanske brodice ili britanske torpedne čamce, koji vladaju akvatorijem. Za sada su u krvavim borbama uspjeli staviti pod kontrolu Pelješac i Split, a da bi osigurali priobalni promet od Grčke i Albanije prema Rijeci i Trstu moraju osvojiti prvo Korčulu, potom i Mljet i Hvar, i Brač i Šoltu... Vis će im se pokazati prevelikim zalogajem, sredinom Jadrana patroliraju britanski razarači, a kopnene komunikacije su na udaru partizana - prepričava Orsat. - Dana 1. studenog 1943, Amerikanci će formirati 15. Zračnu Armiju koja će lomiti Treći Reich s juga (dotad su to radili samo s britanskog otočja), prvenstveno napadima na rafinerije u Rumunjskoj, ali i na avioindustriju u Austriji i Bavarskoj.
- Nakon patrole iznad južnog Jadrana šest aviona uputit će se k Mostaru. Ono što će se tada dogoditi, vezano je za ovaj moj nalaz na Pelješcu. Tri američka lovca P-47 'Thunderbolta' obrušit će se na Messerschmitte. Nastat će kompletni kaos u njemačkim redovima, a iza Thunderbolta u drugom ešalonu naći će se jato američkih lovaca P-40 'Warhawk'. U par minuta Amerikanci će oboriti četiri njemačka zrakoplova. Tri će pasti na Pelješac, jedan kod Čapljine.
- Što su Amerikanci taj dan radili tu, ne znam, ali podaci ukazuju da se nad Pelješcem tog 16. prosinca 1943. odvijao pravi zračni boj... I kao takav izronio je iz povijesnog zaborava upravo ovim mojim pronalaskom. Podaci postoje i lako su provjerljivi i u arhivi Američkog ratnog zrakoplovstva, kao i u njemačkim arhivima.
- Kakav je osjećaj kad nađeš nešto ovakvo? Pa, teško ga je opisati. Mogu samo reći da sam tog dana, 6. siječnja, bio neizmjerno sretan, posebno zbog puno uloženog truda i vremena. Prvo sam naišao na dio oplate, a koji metar iza na dio topa kalibra 13mm karakterističan za nešto što je letilo samo s 'Luftwaffeom' nad ovim našim nebom prije 77 godina i s tim na licu mjesta riješio nedoumice u čijem je sastavu zrakoplov bio.
- Moja priča s avionom još nije gotova, ali iz zaborava sam oteo jednu priču koja dosad nije bila ispričana - ispričao je Orsat Žitković i obećao da će se priča uskoro nastaviti!