StoryEditorOCM
KorčulaSREDIŠTE OKUPLJANJA|

SVI SU LUDI ZA NJIM! Procvat Boćarskog kluba Sveti Antun

Piše Dora Lozica
11. ožujka 2021. - 12:57

Vaterpolo, plivanje, rukomet najpopularniji su sportovi u Korčuli, no u posljednje vrijeme svi su ludi za boćanjem! Za to je zaslužan Boćarski klub Sv. Antun, prošle su godine imali tek četiri starija člana, danas imaju preko 40 aktivnih članova, žensku sekciju, renovirali su boćalište, organiziraju turnire, a boćalište u Gradskom kotaru Sv. Antun postalo je središte okupljanja u Gradu Korčuli.

Boćanje, igranje na balote, odnosno na buće kako se na otoku najčešće kaže, mitska je igra koja u Dalmaciji doseže kultne statuse. Šujanje i izbijanje, senjavanje, nadmetanje i druženje uz bevandu i pokoju svađu – jedan je od najpoznatijih folklora južnih krajeva koji se s posebnom pažnjom njeguje nedjeljnim poslijepodnevima. Kažu da je boćanje nastalo u staroj Grčkoj, a u Dalmaciju je stiglo u vrijeme kad je bila pod Venecijom. Igra se doslovno svugdje na otvorenim prostorima, livadama ili trgovima, a posljednjih desetljeća najčešće na uređenom boćalištu koje se naziva zog. Boćanje je više od sporta, zaključit će svi oni koji su barem jedanput zaigrali na balote, mišići su važni, a još važnija je koncentracija i smirenost uz zavrnute rukave i čašicu vina koju pijuckate dok čekate svoj red. Budući da snaga i brzina nisu presudni, na buće mogu igrati od najmlađih do najstarijih, od 8 do 80 godina, a još jedna posebnost ove je igre je da, više nego u bilo kojem drugom sportu, može pobjediti bilo tko.

Za razliku od Pelješca koji ima svoju boćarsku ligu, Korčula vještine šujanja i izbijanja sramežljivo čuva za gušte lokalnog stanovništa. Ipak, svako mjesto na otoku ima najmanje jedan zog, ali samo je jedan otočni klub aktivan i usklađen sa Zakonom o udrugama. Boćarski klub Sv. Antun upravo doživljava pravu renesansu, od četiri starija člana u samo jednoj godini došli su do više od 40 aktivnih članova, imaju i žensku sekciju, renovirali su stari zog, a planiraju i brojne turnire i druženja. Susreli smo se s nekoliko boćara i boćarica BK Sv. Antun, što su sve napravili i kako je došlo do procvata boćanja u Gradskom kotaru Sv. Antun ispričali su nam predsjednik kluba Dražen Bakarić Baka, voditelj muške sekcije Toni Brekalo, tajnica kluba Katarina Žuvela i članovi Uprave Đurđa Skokandić i Zoran Sardelić.

„Posljednjih godina bućanje u Gradu Korčuli je zamrlo, ostala je sama nekolicina starijih, nije više imao tko ni šujat ni tuć. Nekoliko nas zaljubljenika u igranje na balote okupljali smo se na zogu iznad vodovoda u Korčuli, čuli smo da u Sv. Antunu ima ekipe pa smo odlučili navratit. Odigrali smo nekoliko partija međusobno, počeli smo se družiti, uskoro su nam se pridružili i mlađi. Sve se dogodilo spontano, a posebno je pridonijela i epidemiološka situacija. Na zogu smo se mogli družiti, na otvorenom, na svježem zraku uz pridržavanje propisanih mjera“, prisjetio se predsjednik kluba Bakarić.

Svakim je danom na antonaškom boćalištu sve više ljudi, nema tko se nije okušao na balote, a partije ponekad traju i do dugo u noć. Uskoro su se uključile i žene koje su, kako se kaže, dale malo ženske ruke i formalno zaokružile priču. Davni mit kako na balote igraju samo muškarci, na zogu u Sv. Antunu se svakodnevno ruši, i ne samo to! Voditeljica ženske sekcije, Milica Jerković, igra u muškoj konkurenciji, kažu da je jedna od najboljih igrača uopće, a sve bolje joj ide izbijanje.

„Žene je okupila Milica, počela nas je nagovarati da probamo, pozivala nas je da se pridružimo, na kraju nam se svidjelo i krenule smo s bućanjem. U početku nam nije bilo svejedno igrati ispred muških kolega, ali njima je bilo drago što igramo, potiču nas, savjetuju, naručili su nam buće i sve što nam treba, sretni su što igramo. Naša igračica Katarina Žuvela predložila je da osnujemo Ženski boćaski klub Sv. Antun, no onda smo vidjele da BK Sv. Antun već postoji u registru, udružili smo se u jedan klub, a Kata je odradila papirologiju“, priča nam Đurđa.

Sve više ljudi na boćalištu pokrenulo je inicijativu da se stari zog renovira, priča nam predsjednik Bakarić. Zog dug gotovo 30 metara i širok malo manje od 4 metra zadovoljava propozicije Hrvatskog boćarskog saveza, no infrastruktura igrališta vapila je za intervencijom. Onako kako s puno interesa i volje igraju na balote, tako su boćari pristupili volonterskim radovima i u pet dana napravili novo boćalište.

„Puno smo toga napravili u pet dana, radili smo po cijeli dan, u svakom je trenutku volontiralo dvadesetak ljudi, potrošili smo 17 kubika žala, gotovo 3 palete cimenta, 6 velikih žičanih mreža, koristili smo i tešku mehanizaciju poput bagera, jako puno dasaka i oplata... Kompletni zog je ponovno betoniran, podigli smo ograde da nam bulin ne leti okolo, a vratili smo i staru, u kamenu isklesanu buću koju je čuvao Zlatan Jurjević. Želim se zahvaliti svim volonterima koji su požrtvovno radili na zogu, Gradskom kotaru Sv. Antun koji nam je osigurao 8 tisuća kuna u materijalu te Josipu Kordiću, vlasniku obrta More za podvodne radove koji nam je osigurao i donirao meštre i bager“, priča nam Bakarić.

Boćalište je sređeno, ističe Bakarić, ali asfaltna podloga na zogu još uvijek nije. Do kraja sljedećeg mjeseca nadaju se naći sredstva za novu podlogu koja je pak, kaže predsjednik, za boćare najvažnija.

Boćarki klub Sv. Antun postoji već 22 godine, kako ističe Toni Brekalo, klub je osnovan 1999. godine iako su se buće igrale i desetljećima prije. Posljednjih nekoliko godina na zogu su ostala tek četiri pionira antonaškog bućanja, Zlatan Jurjević, Antun Sardelić, Ivica Juretić i Dinko Šain, tražili su mlađe igrače koji će ih zamijeniti. Mnoge su generacije odrastale na zogu gledajući očeve kako igraju na balote, a danas njih gledaju njihova djeca. Jedan od njih je Zoran Sardelić, dugogodšnji boćar poznat po izbijanju. Dobar boćar mora znat šujat, izbijat, ali i vodit ekipu i prilogoditi se protivniku, otkriva nam Zoran. Boćanje samo izgleda jednostavno, pravila su ozbiljna, može se igrati u ekipama po tri ili dva igrača te samci, a cilj je da buća, unutar brojnih pravila, dođe što bliže bulinu. Punti se broje bućama koje su bliže bulinu, u Sv. Antunu pobjeđuju oni koji prvi skupe 13 punata, a igra od šponde davno je ukinuta.

„U Sv.Antunu uveli su bućanje prema pravilima prije 20 godina. Kao dijete gledao sam oca i još starije od njega kako igraju pa sam i sam zavolio tu tradicionalnu igru. Najdraže od svega mi je što potičemo mlade da se uključe u ovaj sport, to je najveći uspjeh naše zajednice. Želimo motivirati mlade ljude Žrnova, Račišća i drugih mjesta na otoku da igraju na buće, ali i da vide kako se mogu organizirati u ozbiljan klub. Razmišljamo i o uključivanju u službene lige, dobili smo poziv Pelješke lige, no nažalost nemamo drugi zog. Imamo dobre igrače i mogli bi napraviti, uz malo više treninga, solidnu ekipu, no propozicije natjecanja zahtjevaju dva zoga“, priznao nam je Zoran.

Dok se boćarima Pod Sv. Antunom ne izgradi još jedan zog, organizirat će svoje turnire i nadmetanja, naravno ako im epidemiološka situacija dopusti. Kako doznajemo od Bakarića, uoči blagdana Sv. Antuna planiraju organizirati dvodnevni pozivni turnir na kojem će, osim internih ekipa BK Sv. Antun, pozvati i ženske ekipe iz Žrnova i Račišća. Planiraju nastupiti i na nekim već poznatim boćarskim turnirima, na ljetnom turniru u Trpnju i popularnom turniru u Račišću na kojeg se prijavi i do 16 račiških ekipa. Boćanje je, kaže Bakarić, popularan sport u Hrvatskoj, u našoj županiji ima veliki broj boćarskih klubova, a na balote se igra, osim u Dalmaciji, još i u Istri i Zagrebu. Ipak, nije lako pobjediti amatera na njegovom domaćem zogu, na ljetni turnir u Trpnju dolaze i hrvatski boćarski reprezentativci koji se dobro namuče kako bi dobili lokalne igrače. Domaći teren je domaći teren, kaže predsjednik, svoj zog znaš u dušu.

Ipak, glavni ciljevi kluba, kako nam je objasnila tajnica Katarina, nisu nadmetanje i pobjeđivanje, već podizanje društvene aktivnosti Gradskog kotara na veću i kvalitetniju razinu kroz tradicionalnu igru i druženje.

„Priznajem, igra je interesantna, uživamo igrati na balote. Ali, bućanje nije samo sport, to je esencija dalmatinskog duha, tradicija i način življenja. Nije čar samo u nadmetanju, već i u društvenoj dobrobiti, želimo da cijela zajednica ima benefite od jednostavnog igranja na buće“, poručila je Katarina.

18. travanj 2024 17:19