Nakon nedavnih radova na lapadskoj placi, ovog je petka, vjerojatno i zahvaljujući relativno lijepom vremenu, bilo nešto više sugrađana. Rečeno slengom mještana Srednje Dalmacije, konačno je bilo nešto malo šušura, prepoznatljivog štimunga tržnice... No, iako je čistoća na placi zavidna, a dojam je kako su se i negodovanja zbog preseljenja smirila, i kupci i proizvođači, odnosno prodavači poljoprivrednih proizvoda još ističu da bi im promet bio osjetno bolji da su i dalje u Gružu.
Dok međusobno komentiraju aktualne radove, a posebno rokove završetka i nagađaju ”tko je budući vlasnik restorana koji će niknuti tik uz placu, a napola se gradi o gradskom trošku”, o čemu ovom prigodom nećemo ”njanci A” jer nitko ne pristaje o tome imenom i prezimenom izreći svoj stav, ali nas upućuju na bivšeg saborskog zastupnika Mara Kristića. Stoga se usredotočujemo na lapadsku placu i ćakulu s kupcima i prodavačima koji su zahvalni na čistoći i uslužnosti djelatnika gradske tvrtke ”Sanitat”, iako neki o nedavnim radovima onako jetko, kroz šalu dodaju:- A što su popravili? Asfaltirali dio place da nisu lokva i blato kad kiša pada, ali nam je i dalje teško, da ne kažemo nedostupno doći do place. Nego, nema predaje, život je borba neprestana. Nije lako ni sugrađanima i nema nam druge nego dočekati kraj radova u Gružu!
Sugrađanka Ana Greget donekle sjetno govori:- Navikli smo na Gruž i još uvijek idemo tamo uzeti ribu, a onda dolazimo ovamo.I tako će biti do kraja godine, ne možemo se nikako ”sastaviti”. Točno je: ne odgovara ni meni ni drugima, ali tko mene pita? A cijene su općenito velike, neke i šokantne. Ali, što ćemo kad je tako!? I nije tako samo na placi, nego i u trgovinama, sve je svukud skupo. Ali, ovdje je zelen barem zdrava - kaže a sugrađanka Mira Bačić dodaje:
- Nešto su uređivali placu i malo jest bolje, ali sve drugo je nekako loše. Smeta mi jer smo preseljenjem izgubili naše društvo: nema muških koji kupuju ribu a mi žene zelje. Pa nema više ni onog okupljanja za poći na kavu. Kafić jest tu, ali nema društva: fali nam druženje, ali i cijeli ambijent Gruža!
Nila Nejašmić ponosno ističe:- Iz Lapada sam i zbog ovog privremenog premještanja place lakše mi je sve kupiti ovdje nego u Gružu. A ponuda je, Bogu hvala, dobra, domaća i kvalitetna. Cijene...čini mi se da se nisu puno mijenjale, ali kako god okreneš: kupim što mi treba i ne razmišljam puno je li skupo ili nije!
Dojam je kako su se prodavači i vlasnici OPG-ova prvi privikli na novo stanje i lokaciju. Tako Župljanin Miše Miloslavić, u pauzi između posluživanja kupaca priča:- Iz Postranja uvijek imam svježu robu: kavulin, salate, mladog luka... A cijene su iste, k‘o nekad u kunama: ono što je bilo 10 kuna sad je euro i 30, a sad dajem vezicu prokulica i po euro, samo da prodam i da ih kući ne vraćam. Glavati kupus je 2 € po kilu, a vezica kopra 70 centi...
Uvijek razgovorljiva Konavoka, naša stara znanica Ana Bagoje ponosno ističe:- Moja je roba uvijek iz poja! Imam još nešto malo pazije, samo što se sva nije prodala po 3 € a žućenica je 2€, verza 2,50 do 2,60 € kilo... Imala sam i blitve, bila je 25 kn/kilo a to ti je nešto jače od 3 €. Sve to još svi pretvaramo u eure, ali se navikavamo. Još na banku imam i neprskanih domaćih limuna: jutros su bili po 2,50 a sad ih dajem po 2 €; imam i lučice u octu po 2,7- 3,2 za teglu, kako se pogodimo. Pa nije trgovina, nego placa. A zašto je placa nego da se s kupcima pogađamo i dogovaramo za cijenu!? Imala sam i raštana, ali sam ga već prodala...- spontano i brzo, kako joj je to oduvijek svojstveno priča nam Konavoka Ana, ne zaboravljajući zahvalu novinarima za potporu zahtjevima ‘placara‘:
-Gradonačelnik nam je obećao ovog ljeta placu prebaciti u gruški park, nadam se da će bit‘ lakše i nama i građanima, ali i turistima, posebno nautičarima- najavljuje Ana privremeni povratak u Gruž i prije završetka radova na gruškoj placi.
