- Sve je počelo s Pređom. S njim, Ivicom Vidovićem i još par njih našao sam se u Gavelle i jednu večer napisao škerac za Lapad. A Pređo je bio dijete Lapada, on, Nano Vlašić, bila je tu cijela balica, a s treće strane Goškaši...kad je Pređo preminuo, odmah sam došao s posla u Arabiji i poš'o mu na funero u Risan. Napisao sam oproštajnu pjesmu, hommage glumcu i Lapađaninu Predragu Vušoviću...uskoro sam počeo razmišljati da bi u Dubrovniku svakako trebalo otvorit' muzej oriđinala, a kako sam ja umjetnik, mnogi su mi govorili da napravim skulpture oriđinala i postavim ih u ' park čudnih sugrađana', kakvih ima u Bruxellesu ili Quebecu...još čekam da takvo što u Gradu zaživi – kaže nam za uvod kapetan duge plovidbe Neno Kera, umirovljenik s 1300 kuna penzije i dijabetičar', kako sebi voli 'tepati' ovaj svestrani Dubrovčanin.
Kao u jumbo jetu
Ploveći svjetskim morima i oceanima, gospar Neno je doslovce obišao cijelu kuglu Zemaljsku. Od Južne Afrike do Brazila i Malezije. Na Mississippiju mu je malo falilo da dobije zelenu kartu i preseli trajno u Sjedinjene Države, no zov Grada je prevladao. U Kataru je umjesto mjesec dana na zamjeni proveo par godina na poslovima dinamičkog pozicioniranja brodova. Prošao je sve što se u flotama uopće može zamisliti, brodove za bušenje, polagače cjevovoda i podmorskih kablova, pa 'preselio' na platforme...
- Radio sam oko trostrukih sustava navođenja, kao u jumbo jetu. Ako jedan sustav otkaže, i druga dva se sruše, a onda je ajme! Prošao sam iste škole kao za kontrolora leta ili pilota kako bi me mogli notificirati. Mislio sam ta znanja prenijeti dalje i s Vedranom Jelavićem, ođe na Pomorskom fakultetu otvoriti poseban odjel pa privući pare, no Jelavić je umro, a meni su ostale pjesme – prisjeća se Neno svojih putešestvija na moru i oko pomorstva.
Priznaje da su ga kolege pomorci uvijek malo čudno gledali zbog sklonosti umjetnosti, slikarstvu i pisanoj riječi iz kojih se prije nekih šest godina rodila još jedna Facebook grupa nostalgičara, dugog naslova 'Jedno vrijeme, Vrijeme od dobrih Duhova od Grada, Dubrovčana dobra duha.' Na nagovor prijatelja Boba Stojanovića iz Kölna i psihologinje Silve Brešan, Neno je toj zajednici zaljubljenika u Grad ljepše prošlosti napravio logo.
Članovi se broje u tisućama
Ni ne sluteći da će sve to kasnije prerasti u FB grupu, stavio je online par slika, Frana Kariolu i Beba Burina uz popratni tekst i zakotrljalo se...uspomene na stari Dubrovnik, ljude, mjesta i priče množe se iz dana u dan, dok god je sakupljača sjećanja.
- Tehnika je uznapredovala, prije smo vijesti doznavali sa Straduna, a danas nas svuđe prate ova g....a od mobitela. I što drugo, nego ih prigrlit' i iskoristit' k'o što je to učinilo nas troje suosnivača grupe. Kad je naša draga profesorica Miljenka Tarana pošla u penziju, pit'o sam je bi li se upustila u administriranje grupe, odmah je prihvatila. Sreo sam onda Điva Bana s Ekonomskog fakulteta i rek'o mu da nam u grupi fali sporta, a kako je on oko kineziologije, da bi nam dobro doš'o. I on je isto prist'o. I tako smo se krenuli prisjećati starog Dubrovnika. Grupa je danas došla do 8 do 9 tisuća članova, nismo strogi kod primanja novih. Prije nego ih primimo malo pogledamo što objavljuju i to je to. Samo treba znat' da ja zabranim objave o ratu koje bi mogle zakrviti ljude, izazvati ratne, religijske i druge tenzije. Mi smo grupa koja povezuje, a ne svađa – ističe Neno Kera koji sa suradnicima već dulje vrijeme razmišlja kako FB grupu pretvoriti u udrugu:
Vege za Dire Straits
- Jest da je udruga krcato u Gradu, ali i naši su sadržaji šaroliki, mislim da bismo mogli opstat' – veli naš kreativni sugrađanin kojega Dubrovčani poznaju i po atraktivnim maškaratama koje je organizirao s prvim rođakom Srđanom Kerom iz Udruge Nazbilj. A do osnutka Udruge imenjakinje FB grupe, kapetan Neno ima pune ruke posla.
Knjiga o gastro putovanjima je spremna, a autor na tom planu ima što reći jer je kao ugostitelj u Gradu svojedobno otvorio dva restorana. Rado se sjeća 'Nimfe', kantuna od delicija u drugoj lađi Lazareta koji je vodio s Marijom Pezzijem, palim braniteljem s Bosanke.
- Bio je to objekt s pet zvjezdica, prvi smo u Dubrovniku imali diplomatic code, jelovnik za diplomate, tri vrhunska chefa i konobare koji su za goste plesali po stolovima. Kad su Dire Straits bili, pripremali smo im vegetarijanski menu s 20 jela, u vrijeme kad se u Gradu mislilo da je za vegetarijance samo salata – spominje se Neno posjeta slavnih rockera koji su, kaže urbana legenda, baš u Dubrovniku napisali hit 'So far Away'.
Do pola je Kera dogurao i s romanom za koji nadahnuće vuče iz 'lika i djela' Željka Roccija, playboya i lumena koji je, otkriva nam, otvorio prvi kafić na Manhattanu i oženio primabalerinu koju je upoznao jednog ljeta na Igrama. Stalni gosti Željkova njujorškog caffea bili su slavni par John Lennon-Yoko Ono koji su posebno voljeli njegove dubrovačke priklice.
- Zvao me da i ja preselim u Veliku jabuku, ali nisam htio, bila mi je crvljiva – otkriva Neno Kera koji momentalno korigira jednu pjesmaricu i kompletira zbirku slika. Ovaj nono osmogodišnjakinje i unučića od 8 mjeseci iza sebe ima dvije samostalne i 20 skupnih izložbi, aktivan je u udruženjima pisaca i pjesnika. Jedino čega se zbog zdravstvenog stanja morao odreći jest kupanje na Boninovu, no sve nedostatke nadomješta kvalitetnim vremenom provedenim s familijom i Muzama. Uvijek žvelta Tea Batinić iz Udruge DART tjera ga da se još više angažira, ne treba sumnjat' da će je poslušat'...