Lijevo, lijevo pa desno, pa provuci, pa vrati na isti put. Tako nekako, samo malo kompliciranije i puno, puno brže palmice za Cvjetnicu plete Mariana Prkut, 32-godišnja kreativka i ljubiteljica jednog ‘rekvizita‘ bez kojeg ne možemo dočekati nedjelju prije Uskrsa. Divote koje nam stoje po domovima godinu dana prava su mala remek djela, a ona je ovaj zanat naučila od starije susjede, iskusne pletačice palmi koja je bila dovoljno strpljiva za prenijeti joj umijeće pletenja.
-Moja je tetka to plela i ja sam to uvijek gledala, promatrala, htjela sam i ja jer volim raditi s rukama. Kreativac sam i sve to bilo mi je interesantno, pa me krenula učiti. Pokazala mi je i taj dan sam cijelo popodne do noći plela, plela, dok nisam polako ‘uhvatila ruku‘. Morala sam vježbati, da savladam onu klasiku, standardno pletenje" - priča Mariana koja sad obara rekorde u brzini pletenja na razne načine. Ljudi najviše vole one klasične primjerke, standardne veličine od oko 30 centimetara, ali neke su stvari, osim samog načina kako palma na kraju ispadne, puno važnije.
Od starijih na mlađe
-Jako je bitno da je palma ispletena čvrsto, da može sama od sebe stajati i trajati do iduće Cvjetnice. Bitna je ta čvrstoća, a meni je bila bitna i brzina, jer narudžbi je jako puno, a da bih ispunila sve to moram biti brza. Sad se već nakon pet godina bavljenja pletenjem mogu pohvaliti da mi je za jednu standardnu palmicu potrebno oko minute i pol, a onda slijedi provlačenje, ukrašavanje, bio to križ na vrhu ili nešto drugo, pa maslina, sve skupa dok je dovršim nekih recimo četiri minute. Ostat će lijepa i stabilna, čvrsta do iduće godine. A u početku mi je trebalo pet minuta samo za isplesti je, ali vježbom to ide brzo. Što ih više pletem, to sam bolja i brža, sad je to već automatizam" – priča Mariana kojoj je ovaj rad donekle i ispušni ventil.
-Moramo ga svi imati, meni je to pletenje palmi, ruke same rade, a mozak odmara. Ne razmišljam ni o čemu, opušta me to i baš volim to raditi".
Njezina se obitelj u svom OPG-u bavi cvijećem i zelenilom, pa je i navikla po rukama prevrtati grane svih vrsta. Obično, dodaje, plete palmu takozvanom obrnutom pletenicom, a ima raznih varijacija kako se mogu plesti.
Prevrnuta pletenica
-Tijekom vremena vidjela sam i isprobala puno modela pletenja, ali ljudi najviše vole klasiku pa se toga najviše i držim. Za sve je potrebno jako puno strpljenja, mora se paziti na brojne detalje, ako fališ na početku, zna se kako to ide, na kraju ćeš morati sve ponovo. A količine koje ispletem su ogromne, pa nema više prostora za greške, ionako se to baš i ne događa jer pletem već dugo. A i svi u kući pomognu oko provlačenja i ukrašavanja, ali ipak pletenje radim samo ja."
Velike palme, bogatije ukrašene obično završe u crkvama ili su negdje izložene i tu joj je potrebno više vremena i materijala, a rezultati su pravo savršenstvo.
Zadnjih godina postale su popularne i ispletene grančice masline, no za to je potrebno puno više strpljenja, vježbe i pažnje za detalje.
-Kad budem imala vremena probat ću i to, vidjela sam ih, dosta su osjetljive za dobro ih napraviti, i svakako ću se i time jednom pozabaviti. Zasad se držim palmi" - smije se Mariana čije su prve palme završile po susjedstvu, a sad je već prava majstorica čije ukrašene palme i masline gotovo redovito čekaju slijedeću Cvjetnicu u brojnim dubrovačkim domovima.