“Ček’ malo, Doc. Jel ti to meni govoriš da si od DeLoreana napravio vremenski stroj?” Dan po dan, brzinom munje, odnosno, brzinom DeLoreana približava nam se božićni filmski maraton. Znate i sami, čim se Macaulay Culkin uhvati za glavu i počne vrištati ispred ogledala, došlo je vrijeme za zamotavanje regala.
A jedan od njih već je razmotan, trilogija Povratak u budućnost. Uvijek je nejasno zašto su točno Sam u kući i Povratak u budućnost sinonimi za božićne filmove, ali ne želim biti taj koji će kvariti doživljaj. Gledajući neki dan Michael J. Foxa (po tko zna koji put), nešto me je zaintrigiralo. Ako nikad niste pogledali film Povratak u budućnost (mislim da su svi na svijetu gledali taj film), radi se o tome kako je 17 godišnjeg srednjoškolca ekscentrični znanstvenik Doc Brown greškom poslao 30 godina natrag u prošlost i to preko vremenskog stroja kojeg je izradio od sportskog auta DeLoreana.
Što bih sebi rekao?
Što bih ja kao 50 godišnjak rekao sebi u dobi od 15 godina? Naravno, to bi moglo biti problematično, jer kako vidimo u filmu, naš junak shvatio je da mijenjajući prošlost utječemo na budućnost. To bismo mogli nazvati “uzrok i posljedica” ili kao što je Issac Newton rekao “svaka akcija ima reakciju”. Znači, prvi savjet kojeg bih dao mlađemu sebi bio bi onaj kojeg su mi roditelji ponavljali, “budi vrijedan u školi”.
Kad si u ludim tinejdžerskim godinama stalno ponavljaš “ovo su najbolji dani mog života”, međutim, nakon nekog vremena se zapitaš “pa sigurno može biti bolje od ovoga?” Svakako, tako mlad jednu stvar ne možeš pojmiti, a to je da od samog početka školovanja, od najranije dobi oblikuje se tvoja cijela budućnost. Tako da bih umjesto budi vrijedan u školi, sebi rekao budi posvećeniji i pažljiviji u školi. Ovo bi zasigurno utjecalo na moju budućnost. I zatim bih rekao: više čitaj, češće putuj, razvijaj se, budi radoznao. Tadašnji mladi ja znao bi da su djevojke jednako zainteresirane za mladiće kao i oni za njih. Rekao bih, počni brinuti o penziji s 18 godina! Kupi dionice tvrtki koje još ne postoje - Amazon, Google, Apple i Microsoft. Rekao bih, ne gubi vrijeme bez veze, ne dopusti da ti samo tako protiče.
Rekao bih, pero je jače od mača. Rekao bih, izradi fotografije koje su ti važne umjesto da ih držiš u kompjutoru. Rekao bih, ne razmišljaj previše – napravi plan. Rekao bih, riješi veliki problem, nemoj ga ostavljati neriješenog. Rekao bih, oprosti nekome; Alexander Pope jednom je napisao “griješiti je ljudski, opraštati božanski”.
A možda ipak...
Rekao bih, strah je vuk. Zgrabi tog vuka, uhvati se s njim u koštac i nikad se više nećeš plašiti tih stvari. I ne gubi vrijeme u trci za novcem, putovanje je ono što obogaćuje život, a uspomene su najveće bogatstvo koje možemo imati. Eh, i to, sa žaljenjem bih ustanovio da Engleska vjerojatno neće za moga života osvojiti nijedno veliko nogometno natjecanje, zato bih smanjio doživljaj oko toga. Kao što sam već rekao, svi ovi savjeti za mladoga mene promjenili bi moju sadašnjost i budućnost. Zbog toga se i naš junak iz filma trudio da previše ne mijenja svoju prošlost. Kad bih se držao savjeta koje bih dao mlađem sebi, postojala bi velika mogućnost da ne bih sreo ljubav mog života i moju životnu partnericu, i dodatno, poput domino efekta, ne bih se doselio u Dubrovnik. Bez imalo sumnje to su stvari iz mog života koje nikad ne bih promijenio. Da citiram junaka filma Povratak u budućnost, Martyja McFlya: “Čekaj, ne razumiješ. Ako ne sviraš, nema muzike. Ako nema muzike, nema ni plesa. Ako ne plešu, nema poljubaca i ne zaljubljuju se.” Drago mi je da muzika i dalje svira….