Jesam li se pretvorio u digitalnog nomada ili sam postao putujući Rom? Da, da, Božić i Nova godina su došli i prošli, a ja sam u mene s ženom i kučkom još uvijek na blagdanskoj avanturi! I još se ne nazire kraj našem putovanju. Proputovali smo gotovo cijelu Veliku Britaniju, uzduž i poprijeko, sad se penjemo prema sjeveru prije nego što se kao lastavice vratimo svom jugu.
Nije preša. Situacija s Covidom svuda je jednako loša, ako ne i lošija nego što je bila, ali nema crvenih lista, jer je zapravo cijela Europa jedna crvena lista. Trenutno se nalazimo u sveučilišnom gradu Oxfordu i mogu vam reći da je grad zaista prekrasan. Kako je to interesantno da kad putuješ gotovo uopće nisi skoncentriran na vijesti iz doma, tj. iz domovine. Ne sjećam se da sam u posljednjih 10 dana pročitao bilo kakvu vijest iz Dubrovnika, nemam pojma je li Omicron protutnjao Gradom, je li HDZ još uvijek na vlasti, ništa ne znam. Putujući, čovjek se fokusira na sasvim druge stvari.
Za nama je “ostalo” pređenih 5000 km, to se zove europska avantura, iako je sad Engleska nakon Brexita manje europska ili kako je neki dan za ručkom rekao moj prijatelj “Brexshit” ili ti ga Brexsr**e!
Posljednja dva tjedna koliko smo otprilike na Otoku jako sam se trudio pronaći automobil strane registracije, i vidio sam jedno! Njemački kamper bio je parkiran, moguće i napušten, na parkiralištu benzinske pumpe pored auto-puta. Je li moguće da je među 33 milijuna auta registriranih u Engleskoj samo jedna registracija DU? “Jeste li vi došli iz Hrvatske?”, upitao nas je neki čovjek, u divljini, usred ničega, dok smo šetali s kučkom kraj rijeke.
“Jesmo, kako znate,” upitao sam. “Primijetio sam vam na autu naljepnicu HR,” odgovorio je. “Dobro, ali kako ste povezali oznaku HR s Hrvatskom,” bio sam kuriozan. “Gledao sam reality show Bellow Decks koji se snimao u Hrvatskoj i sjetio se te neobične registracije,” dodao je s osmijehom. DU na turneji po Europi!
Dakle, u ovoj modernoj eri s dostupnom tehnologijom možemo raditi “u pokretu”, putujući i to je izgleda novi način zarađivanja novca. Što se mene tiče, potrebna mi je pristojna dostupnost internetu, ništa ekstra i ja mogu raditi. Stvarno mi nije jasno zašto se prije nisam odlučio na ovaj korak. Sad puno bolje razumijem digitalne nomade ili “radnike u pokretu”, koji su svojedobno boravili i radili iz našega Grada.
Naravno, pandemija nam je donijela novi način rada, rad od kuće. Mnoge zemlje, tj. njihove vlade to i dalje svesrdno podržavaju. Naravno, ne možemo biti isključivi, sve ovisi o vrsti posla, vatrogasac sigurno ne može raditi iz doma. Jedino ako ima najdužu gumu za polijevanje na svijetu (bez igre riječi, molim).
U Engleskoj jako puno ljudi radi iz doma. Primijetio sam nevjerojatno veliki broj praznih poslovnih zgrada, s oznakom “lznajmljuje se”. Mnogi su se uredi prebacili na online poslovanje. Moja sestra i zet oboje rade iz doma, a s obzirom na pogoršanu Covid situaciju, mala je šansa da će se uskoro vratiti u svoje urede. “Točno je da uspijem uštediti novac, imam više vremena za obitelj, ali postoji i negativna strana svega,” rekao mi je drugi prijatelj sjedajući za blagavaonski stol na kojem ujedno i radi.
“Fali mi socijalna strana odlaska na posao, druženje s ljudima u stvarnom vremenu umjesto ovih druženja preko Zooma.” Razumijem ga u potpunosti, ali moja verzija rada u hodu sasvim je drugačija, ja se po cijeli dan družim s ljudima. Jesu li Covid mjere u Velikoj Britaniji stroge?
Ne baš, rekao bih vrlo slično kao u Hrvatskoj, međutim kod njih je puno veći broj cijepljenih. Evo, recimo, u javnom prijevozu-autobusu samo 50 posto ljudi je nosilo maske. Mi se i dalje pridržavamo svih epidemioloških mjera, malo po malo, država po država i (drž’te fige), sljedeću kolumnu pisat ću iz Luxemburga! Baš me zanima jesu li oni tamo ikad vidjeli dubrovačku registraciju? Bon Voyage!