"Sveti Vlaho, čujemo li se?" – "O ne, opet je smanjio mikrofon na Zoomu." Da, približava se jedan od najvažnijih dana u godini na gradskom kalendaru. Dan u kojem Grad izgleda poput onih dana u kolovozu kad se na kamene ulice iskrca po nekoliko kruzera i kada je nemoguće kretati se. Ali ovaj dan, dan Svetog Vlaha ipak je nešto posebno. Grad je zaogrnut posebnom energijom i ponosom koju nosi višegodišnja tradicija obilježavanja dana našega parca.
Vrijeme je to kad se iz burala vade predivne nošnje - tradicijsko blago mnogih obitelji iz svih krajeva naše županije, od Pelješca, Primorja, otoka pa sve do Konavala. Na svjetlo dana i pred zadivljene poglede stiže uglačano starinsko oružje, tu su Dubrovački trombunjeri koji ponosno kroče u svojim uniformama i s trombunima u ruci (kad sam ih prvi put u životu čuo, umro sam od straha), festanjuli, barjaktari.
Plavo dubrovačko nebo krase bijele golubice čije puštanje uvijek jednako zadivi sve prisutne. Festa Svetoga Vlaha, uz Božić i Novu godinu, jedna je od najvažnijih, ako ne i najvažnija proslava za građane Dubrovnika i okolice. Uz domaću čeljad, parcu u čast dolaze i gosti iz ostalih djelova Hrvatske. Spravljaju se šporki makaruli, rozata, torta od skorupa i druga jela. Ugošćuje se svojta i prijatelji. Ali, ova godina nije kao dosadašnje. Pravila su promijenjena, okolnosti su se izmijenile.
Kao što znamo, Sveti Vlaho je bio Armenac koji bi, da se rodio par tisuća godina kasnije, zapravo bio Turčin. Kao mjesto njegova rođenja navodi se Sebasta, kasnije Sivas. Zamislimo da se Sv. Vlaho nije rodio 300 godina prije Krista, nego da je naš suvremenik. Kako bi sve to izgledalo? Prije svega ne bi mogao putovati iz Armenije, pardon, Turske zbog zabrane putovanja uzrokovane Covidom-19, pa čak i da je našao avio prijevoznika. A onda, jel bi bio na listi za cijepljenje?
Možda bi pripadao u kritičnu skupinu? Bi li Mlečani koju su čekali da s brodovima napadnu Grad uspjeli u svom naumu ili bi Sv. Vlaho alarmirao na opasnost i osujetio njihov plan?
Ne bi ni Mlečani mogli tek tako ploviti zbog socijalne distance, a ne bi ni tek tako mogli uploviti u luku ispražnjenu od kruzera. Da je Sv. Vlaho i pronašao neki let Turkish Airlinesa, zbog samoizolacije ne bi stigao do svećenika Stojka da ga upozori na napad koji će uslijediti.
A, kako bi ga Stojko išta i razumio kad bi Sv. Vlaho nosio masku. Pa bi ga onda vjerojatno nazvao preko Zooma. A svi smo se tijekom prošle godine barem jednom osramotili preko Zooma. "Sveti Vlaho, upali kameru, ne vidim te," rekao bi svećenik Stojko.
Naravno, pretpostavljamo da bi Sv. Vlaho imao dobru internet vezu. "Dobro, sad te vidim, ali si opet ugasio mikrofon, i ajde majke ti makni taj smiješni filter." "Stojko, slušaj, Mlečani se …. (smetnje na vezi) ….…spremite se … (smetnje)" ….. "Mlečani što?! Pa da kakav ti je to signal, ali si na Tele2?" "Mlečani će…. (smetnje)…..večeras……budite spremni…. (smetnje). "Ma ovo nema šanse, imate li vi u Turskoj Viber? I skini masku, da te čujem što govoriš," rekao bi iznervirani svećenik Stojko.
Vjerujem da bi nas i virtualni Sveti Vlaho uspio spasiti od nedaća. Pozitivna strana je to što je virus otkriven prije procesije i svih događanja koja prate festu. Zamislite da to nismo znali, kako bi se i kojom silinom zaraza raširila s obzirom na tradiciju ljubljenja i dodirivanja relikvija, grličanja i masovnog okupljanja.
Srećom, to smo ove godine uspjeli izbjeći pa će procesija Svetoga Vlaha biti virtualna. Zahvaljujući blagodatima interneta moći ćemo sve gledati iz sigurnosti svog doma. Iako, vjerujem da će ipak biti ljudi koji će doći na Stradun. Nadam se da će nositi maske i pridržavati se epidemioloških mjera, kako u nevolji ne bi morali morali zazivati ime parca.
A Sveti Vlaho? Obranio nas je i čuva nas još uvijek. Na dlanu drži Grad bez obzira na sve. Strpljivo, stoljećima. Želim nam svima još malo strpljenja da dočekamo kraj ovim lošim vremenima i da se dogodine ponovo okupimo na Stradunu slaveći našega parca kao dosad. Živio Sveti Vlaho!