Učenica četvrtog razreda Turističke i ugostiteljske škole Dubrovnik, Lara Čustović, predstavila je u Lazaretima svoju prvu pjesničku zbirku "Posebno drugačija". Uz autoricu, knjigu su predstavile urednica i lektorica zbirke, psihologinja, knjižničarka, književnica te osnivačica Društva za afirmiranje i promicanje knjige i stripa "Slagalica" Renata Zlatković i autoričina profesorica hrvatskog jezika i književnosti Marija Prkoča dok je moderatorica predstavljanja bila Ivana Marinović koja je na početku naglasila kako je predstavljanje organizirano u sklopu ciklusa Dubrovačke baštine kojim se predstavljaju mladi i još neafirmirani nadareni sugrađani s ciljem promocije njihovog rada.
Naglasila je Marinović kako je autorica i članica Književnog kluba za mlade u Lazaretima koji djeluje godinu dana, a otkrila je kako su se članovi Kluba u šali nazvali "Društvo nepismenih" jer ne znaju razlikovati "č" i "ć".
- Larini stihovi su izrazito mladenački, ne samo da su mladenački, oni su izrazito djevojački. Može se primijetiti vrlo fina ženstvena kvaliteta, njezina poezija nije komplicirana, hermetična, nije to zatvorena poezija koja zahtjeva duboke analize, otvorena je i komunikativna, kao što je otvorena i sama Lara. Njezina poezija je slikovita, izražava jake boje, slike, prikaze prirode... Kroz prikaze iz svakodnevnog života čitatelj opipljivo može doživjeti te slike jer Lara dok piše poeziju slika. Riječ je o emotivnoj, toploj poeziji koja cilja direktno u srce. Vrlo lako će vas dotaknuti njezini stihovi, Larina poezija obilježena je maštovitošću, maštovitošću u odabiru motiva vezanih za Grad i korištenju dubrovačkog govora koji daje dodatnu kvalitetu njezinoj poeziji, komentirala je Marinović.
Zlatković je ispričala prvi susret s mladom pjesnikinjom te se osvrnula na njezino pisanje.
- Naša suradnja počela je na vrlo čudan način. Lara je došla u knjižnicu i ozbiljnim mi tonom rekla da mora razgovarati sa mnom. Rekla je da se nas dvije poznamo jer je prije četiri godine bila na radionici o anoreksiji koju sam vodila. Pomislila sam: "Ajme, nije valjda došla tražiti psihološku pomoć!" Uslijedila je sljedeća Larina rečenica: "Pišem pjesme i treba mi netko tko će to pogledati i urediti, netko tko će mi pomoći u objavljivanju knjige!" Isprva sam smatrala da to nije dobra ideja jer sama ne pišem poeziju te se nisam vidjela kao osoba koja bi u objavljivanju neke zbirke pjesama trebala imati ključnu ulogu. Ali, Lara nije odustajala, pitala sam je ima li neke pjesme, a ona je kao iz rukava izvukla svoje radove. Uzela sam ih i rekla da ću ih pogledati tijekom vikenda i da ćemo se čuti. Pročitala sam dva tri puta njezine pjesme, a inače ne volim poeziju, čitam je samo kad moram. Larine pjesme osvojile su me na prvu: to su jednostavne sličice, ulovljeni trenuci... Odlučili smo da ćemo pjesme podijeliti u nekoliko cjelina, prema motivima i dijelom prema atmosferi. Naša suradnja je krenula i poslije mjesec i pol dana došli smo do predstavljanja zbirke, ispričala je Zlatković te odgovorila na pitanje je li autorica zaista ‘posebno drugačija‘:
- Već samim tim što je tako mlada i što piše je posebna, a posebna je što je to pisanje dobilo oblik, ima rezultat, ima knjigu. Inače su mladi ljudi u njezinim godinama nesigurni, zbunjeni, traže se, ‘lutaju‘, ali Lara nije takva. Ona je jedna odlučna mlada osoba, samopouzdana, dobro zna što hoće, imala je zacrtani cilj koji je uspjela ostvariti i po tome se razlikuje od većine vršnjaka, kazala je Zlatković.
Profesorica Prkoča svojim je savjetima i stručnošću autorici pomogla u oblikovanju i izdavanju zbirke.
- Naše druženje kroz srednju školu bilo je neobično s obzirom na koronu i online nastavu. Lara je jedna topla osoba, a ono što zadivljuje jest Lara u školi i Lara izvan škole. Ona je osoba koja jako kvalitetno balansira između svega što se događa oko nje i u njoj. Ima toliko mladih umjetnika koji se nisu znali nositi s tom odgovornošću i tom potrebom stvaranja i to je ono na što treba biti ponosan kad je riječ o Lari. Odgovorna je, beskompromisna, ambiciozna, želi, hoće, može, a s druge strane, čeka svoj trenutak, a dočekala ga je nakon puno prepreka. Ono što ima u sebi na poseban način privlači učenike, drugi učenici vide svoj odraz u njezinoj poeziji. Lara na svoj način pristupa književnosti i predmetu Hrvatski jezik. Njezina unutrašnjost čini je posebno drugačijom, nesebično želi podijeliti ono što osjeća, istaknula je profesorica Prkoča.
Otkriveno je kako mlada pjesnikinja u budućnosti želi postati profesorica hrvatskog jezika, ali želja joj je svakako bila da prije 18. rođendana objavi svoju prvu zbirku pjesama, što je na kraju uspjela jer će uskoro postati punoljetna. Kroz osnovnu školu je bila članica knjižničarske grupe, osvojila je prvo mjesto na Županijskom natjecanju u čitanju naglas te je tako sudjelovala na Državnom natjecanju, što je bilo jedno lijepo iskustvo. Pohađala je i ljetnu školu glume, a sada je članica Dramskog studija Porporela koje joj je pružilo različita životna iskustva. S ponosom je kazala kako je i članica Književnog kluba za mlade u Lazaretima.
- Pisanje je dio mene, to je nešto bez čega ne mogu. Pisanje se događa spontano - u određenom trenutku neočekivano se dogodi nalet inspiracije i ne može se zaustaviti. Pisanje je nešto što mi se dogodi u momentu, nemam određeni dio dana tijekom kojeg pišem niti si mogu odrediti neko vrijeme za pisanje. Neke pjesme nastale su u autobusu dok sam bila okružena gomilom ljudi, neke su nastale u školi za 5 minuta, neke napišem kad sam sama u sobi, ali iznimno je bitno da to brzo zapišem. Pišem i kad sam ekstremno tužna ili ekstremno sretna, kod mene sredine nema! Dok pišem, stvaram slike, volim prirodu i more koje me dosta opušta, more je veliki motiv. Kad sam napisala pjesme uvidjela sam da se neki motivi ponavljaju, a neke pjesme se mogu svrstati u isto poglavlje. Neke su nastale kad sam imala samo 14 godina. Pjesme prate moje razdoblje odrastanja, mijenjala sam mišljenja, zna se dogoditi da danas napišem pjesmu, a sutra mi se ne sviđa pa je izbrišem, jednostavno, čovjek se mijenja iz dana u dana, a tako se mijenjaju i pjesme i motivi. Svaka pjesma je posebna od one druge, svatko u stihu može osjetiti emocije, to nešto što će ga dotaknuti. Svatko će pjesmu drugačije shvatiti, a sve to ovisi o našem raspoloženju, čar poezije je da je svatko može razumjeti onako kako želi, poručila je srednjoškolka te dodala:
- Podrška obitelji i vršnjaka mi puno znači. Neki ljudi su mi rekli da sam preambiciozna, da sam premlada, a ja sam jako iskrena, što često i nije tako dobro. Da mi netko kaže da mu zbirka ne sviđa, to me ne bi pokolebalo, ne mora se moja zbirka svidjeti svakome, svatko treba imati svoje mišljenja, a ja pišem za sebe, mene to ne dira, drago mi je da svoju knjigu mogu imati pored kreveta i meni je to dosta. Neki su mi rekli da nema novaca od pisanja, da nema ništa od toga, ali ne pogađa me to, pišem za sebe i ako treba, slagat ću svoje knjige sebi na policu! Ne čitam poeziju, puno je više volim pisati, a imala sam priliku upoznati Sanju Pilić. Volim čitati romane, ali postoje faze kad ne čitam i ne pišem. No, bitno je da se uvijek uspijem usmjeriti na neki pravi put. Svakoj knjizi i osobi treba dati priliku da ih upoznaš do kraja, nema loše knjige, možete je samo shvatiti na pogrešan način, izjavila je Čustović koja je otkrila kako nije bila veliki obožavatelj likovnog bez obzira na to što joj je otac sklon crtanju. Ona ipak ‘slika riječima‘.
Zahvalila je autorica svima koji su sudjelovali u predstavljanju knjige, ali i svima koji su joj svojim dolaskom pružili podršku. Pozvala je okupljene da dođu uzeti primjerak zbirke koju je inače ilustrirala mlada dubrovačka umjetnica Tara Šipčić. Uz autoricu, pjesme iz zbirke čitao je glumac i član ansambla Kazališta Marina Držića Edi Jertec koji je kazao kako je Lara u Dramski studio Porporela, čiji je on voditelj, došla sa stavom te je znala što hoće. Pohvalio je zbirku pjesama te dodao kako je Lara svoje slike ‘znalački stavila na papir‘.
Glazbeno su predstavljanje uveličale violinistice Paula i Marta te violončelistica Đive Ćatić.