Što još može poći po zlu u godini koju je obilježio COVID-19? Kako u Europi, tako i u Hrvatskoj moguća su dva temeljna scenarija - onaj s novim velikim rastom broja smrtnih slučajeva i onaj u kojem će broj najtežih ishoda zaraze ostati pod kontrolom, tj. u trendu koji primjećujemo od sredine ljeta, kad je postalo očigledno da je infekcija SARS-CoV-2 virusom postala puno manje opasna nego u prvim mjesecima godine, piše Jutarnji list.
Postoje dva razloga zbog čega treba vjerovati da prvi crni scenarij nije realan: prvo, danas puno više znamo o SARS-CoV-2 infekcijama, pogotovo o tome kako terapijama sniziti smrtnost. I drugo, cijeli niz zemalja koje dolaze do relativno niske okuženosti (13-20 posto) manifestiraju nešto što bismo grubo mogli nazvati imunitetom krda (sjeverna Italija, dijelovi Španjolske, New York, Švedska, Iran…). Ako pogledamo brojeve koji zadnjih dana pristižu iz Srbije također vidimo kako imaju veliki pad broja slučajeva te još brži pad smrti. No, to ne znači da možemo računati da će scenarij uz zadržavanje broja smrtnih slučajeva na niskoj razini jamčiti brzi oporavak i povratak na staro. Prije bi se moglo reći kako povratak na način života i rada prije početka pandemije više nisu mogući, niti su poželjni. COVID-19 promijenio je previše toga da bismo sebi mogli priuštiti povratak starim obrascima funkcioniranja državnih institucija i privatnih biznisa. Zašto je nemoguć i neprihvatljiv povratak na staro te kako stvoriti novo normalno?
Najočigledniji odgovor, iako ga mnogi poriču, jest da ne smijemo dopustiti da nas virus natjera na bespogovorno prihvaćanje novog nenormalnog kao standarda života i rada. Ako računamo da je suživot s virusom realna opcija, onda nas svako iracionalno paničarenje ili zastrašivanje vodi prema prihvaćanju previše radikalnih epidemioloških uzusa koji onemogućuju normalizaciju društva. Srećom, elementarna statistika nije naročito složena znanost, a ona govori kako je COVID-19 vrlo opasna bolest za rizične skupine (starije od 65, pretile, dijabetičare, ljude s visokim tlakom, krvožilne bolesnike….), ali nije za opću populaciju, pogotovo za djecu i mlade. Vodeći računa o tome, jasno je kako je neki novi radikalni lockdown neprihvatljiva mjera epidemiološke politike. To više uopće nije sporno, to naglašavaju svi članovi epidemiološkog stožera, kao i članovi Vlade. No, to ne znači da je ekonomski i socijalno situacija pod kontrolom. Uopće nije.
S obzirom na to koliko se promijenilo globalno okružje te na prozaičnu činjenicu hrvatskoga gospodarskog pada u drugom kvartalu od 15,1 posto, čini se kako Vlada još nije pripremila dovoljno brz, agresivan i sveobuhvatan plan reformi ciljan povećanju učinkovitosti državne administracije i kompanija u pretežitom vlasništvu države. Velika je to opasnost.
No najveća je opasnost vjerovati da će nas na jesen brzo spasiti valovi europskog novca. Vjerojatnije je da ćemo od 22 milijarde eura povući polovinu iznosa u sljedećih desetak godina. Politička bitka za europske milijarde između europskog sjevera i juga sve je žešća, ništa još nije zajamčeno, a mi se do sada nismo pokazali vještima u povlačenju novca, baš kao niti u reformama, piše Jutarnji list.