Uliana plače dok lijes njezina brata spuštaju u zemlju. Ova 37-godišnja ruska glumica na pogrebu je Vanje, ruskog vojnika poginulog na prvoj liniji u Ukrajini. "Kažu da je umro kao heroj", kaže Uliana o 23-godišnjem Vanji. "Što to znači - kao heroj? To je apsurdno, ne želim mrtvog heroja za brata."
No, njezin otac Boris, također shrvan tugom, ponosan je što je njegov sin Vanja poginuo boreći se za domovinu. Njegovo je mišljenje da je on položio život u borbi protiv ukrajinske "vlade koja zagovara fašizam".
"Odjek" je to govora ruskog predsjednika Putina, koji kaže da pomaže u denacificiranju Ukrajine čija je vlada izvršila genocid. “Prije nego što se to dogodilo s Vanjom, nismo razgovarali o ratu”, kaže Uliana opisujući svoj odnos s ocem. "Ali, nakon što je brat poginuo, imali smo neke grozne svađe oko toga."
Strah zbog žutog kišobrana
Uliana se pojavljuje u novom dokumentarcu za BBC Storyville iz kojeg su ovo scene. Unatoč velikim rizicima, dva ruska filmaša zabilježili su utjecaj koji ukrajinski rata ima na ljude u njihovoj zemlji. Mnogi građani Rusije su pobjegli iz nje, a oni koji su ostali morali su izabrati - protiviti se ratu, podržati ga ili šutjeti.
U filmu "Unutar Rusije - izdajice i heroji" vidimo raspravu oca i kćerke o tom ratu, razgovor kakav se vodi u mnogim obiteljima u današnjoj Rusiji.
Ona se, primjerice, prisjeća straha koji je osjetila kad je u autobusu shvatila da je "kao glupača" izašla sa žutim kišobranom koji bi, u kombinaciji s plavim trapericama, mogao biti shvaćen kao provokacija jer je riječ o bojama ukrajinske zastave. I da bi mogla biti uhićena zbog - žutog kišobrana!" "I trebaš se bojati, jer ta zastava je simbol nacističkog režima", kaže joj otac koji uopće ne izgleda kao neki militaristički "buzdo".
Teško je dobiti točnu sliku o tome što točno ljudi u toj zemlji misle o invaziji na Ukrajinu, s obzirom na nove zakone koji zabranjuju sve komentare za koje se smatra da diskreditiraju vojsku ili "specijalnu vojnu operaciju" nazivaju ratom, donosi Slobodna Dalmacija.
Ali, anketa čije rezultate je u studenom 2022. objavila nezavisna ruska istraživačka agencija pokazuje da je oko toga došlo do generacijske podjele - 75% ispitanika u dobi od 40 i više godina izjavilo je da podržava rat, u usporedbi sa 62% onih u dobi od 18 do 24 godine - objavjuje BBC. Što je, da se ne lažemo, i dalje strahovito mnogo.
Ruska redateljica Anastasia Popova kaže da je to potpuno u skladu s njezinom vlastitim uvidima na terenu, dok je putovala po zemlji kako bi snimila dokumentarac. "Vidjela sam mnogo lomova u obiteljima. Djeca su uglavnom protiv rata, a njihovi roditelji - generacija odgojena u vrijeme Sovjetskog Saveza, koja je gledala državnu TV dan i noć - podržavaju su rat. Imam isti raskol unutar moje obitelji", dodaje ona, rekavši da njezin otac podržava vojnu akciju.
Oslanjati se pri traženju vijesti na državnu TV znači svakodnevno upijati službeni narativ ruske vlade. Vjerojatnije je da će Uliana i drugi iz njezine dobne skupine dobivati vijesti iz drugih izvora, poput YouTubea i društvenih mreža.
Redateljica Popova ističe da je izvan velikih gradova podrška ratu veća, bez obzira na demografsku skupinu. Kaže da je to postalo jasno dok je snimala Vanjin sprovod u njegovom rodnom selu Arhangelsko, 97 kilometara od Moskve.
"Ne može se ni približno izraziti tuga koju osjećam", kaže njegova sestra Uliana i napominje da je rat promijenio ljude. "Gledam ljude u metrou (u Moskvi - op.). Čitaju vijesti, a zatim skreću pogled. Prestali su gledati jedni druge u oči."
Uliana također u samom filmu govori o ovom trenutku spoznaje: "Shvatila sam da su ljudi na sprovodu stvarno vjerovali u riječi koje su govorili - da je Vanja umro kao heroj, pravi domoljub koji je branio svoju domovinu. A ja znam da je tu nešto pogrešno. Koga bismo mi tamo trebali spašavati?! Zašto ginu naši dečki? Nikad u životu nisam mogla zamisliti da će mi brata donijeti u pocinčanom lijesu."
Imao tri starije sestre
Vanja je bio najmlađi od četvero djece svojih roditelja, a jedini sin. "Bio je zlatan dečko", kaže Uliana. "Imao je široku opću kulturu", ističe njegov otac Boris. "Umjetnička škola, glazbena škola, sport... Sve svoje snove uložio sam u njega."
Nakon što je otišao od kuće, Vanja se pridružio književnoj skupini u Moskvi kako bi učio kreativno pisanje, a također je glumio u eksperimentalnim kazališnim produkcijama.
Otac Boris kaže da je mu je sinu u tom miljeu naposlijetku slomljeno srce jer se Vanja bio zaljubio u djevojku koja se nije htjela udati. "To je svijet kazališta, sa svojim pogledima na život, svojim moralnim kriterijima. Umjesto obiteljskih vrijednosti održavaju otvorene između muškaraca i žena", kaže Boris.
Uliana pak kaže da se Vanja činio iznimno sretnim u kazalištu, ali njegov otac inzistira na tome da je to izazvalo neku vrstu krize osobnosti kod njegova sina: "Nije bio zadovoljan njihovim pogledom na svijet, time da su uvijek negativni prema Rusiji; da su Rusi za njih nitko; da su njihovi preci, cijela povijest Rusije puni gluposti. On nije bio takav. Mi smo razgovarali o tome."
I tako su se, kaže Boris, on i Vanja dogovorili da mu sin ode u vojsku, s vrlo neobičnim objašnjenjem: "Za izražavanje u kreativnoj umjetnosti potrebno vam je životno iskustvo", kaže Boris. "Gdje ga možete pronaći? Odlučili smo da bi trebao ići tragom velikih pisaca. A to je - otići u vojsku."
Posljednje riječi
I tako je Vanja otišao u vojsku prvo kao vojni obveznik, ali onda je, slijedeći veće izazove, potpisao i profesionalni vojni ugovor. Bio je marinac stacioniran u Sevastopolju na Krimu pod ruskom okupacijom kada je Rusija pokrenula veliki napad na gradove diljem Ukrajine u veljači prošle godine. Rečeno mu je da nazove svoju obitelj, da se pozdrave prije nego što ga pošalju u ukrajinski lučki grad Mariupolj. Tamo je poginuo odmah u ožujku 2022. godine. Nije stigao steći to životno iskustvo potrebno za umjetnički iskaz. To apsurdno očevo obrazloženje za odlazak sina kazalištarca u vojsku do kraja se ogolilo u svom punom besmislu.
"Dugo smo razgovarali, više od sat vremena", kaže Uliana. “Imao je suze u očima. Rekla sam: ‘Vanja, pokaži mi što tu imaš.‘ Pokazao mi je strojnicu, kao što mi je pokazivao igračke kad je bio mali."
Otac Boris pokazuje isječak Vanjine video poruke. "Naša stvar je pravedna", kaže u njemu Vanja. "Pozdrav svima. Pisat ću kad stignem. Zagrljaji i pusa."
"To su bile njegove posljednje riječi", kaže Boris.