Godina dana korona krize je iza nas, a kako se sada osjeća i što je sve proživjela u proteklom vremenu za Dubrovački otkriva Marija Maša Banac iz Popovića u Konavlima, prva evidentirana zaražena osoba od Covida 19 na našem području.
- Još osjećam posljedice korone koju sam preboljela prije godinu dana, govori nam Maša koja se trenutačno nalazi u Velikoj Britaniji.
- Gledajući unatrag i prisjećajući se tog vremena konfuzije, panike, a i neznanja, mislim da sam pogriješila što nisam nakon bolesti učinila određene pretrage s obzirom na moje ukupno zdravstveno stanje. Vrlo često sam i prije imala reumatskih problema, ali oni su nakon korone postali još jači. Još uvijek osjećam slabost i umor cijelog tijela. Isto tako, s reumatskom boli, dolazi mi neki čudan miris iz nosnica koji ne mogu s ničim usporediti. Nije smrad, ali je neobičan i nepoznat miris koji mi je ostao od prvoga dana pojave bolesti. Čim je neka promjena vremena, osjećam jače bolove u kostima, a s time dolazi i taj miris. Najviše me boli od koljena prema dolje što se, ponavljam, samo nadogradilo na moje loše zdravstveno stanje - priznaje Maša.
Ubio je propuh
Pitamo je kako je u početku osjetila simptome bolesti za koju nije ni znala da je korona?
- Nisam puno o tome razmišljala. Počela sam raditi prvog ožujka na aerodromu kao čistačica, a već nakon osam dana sam se razboljela. U to vrijeme radila sam samo dva dana i zarazila se. Znači da je virus već otprije bio na našem području. Aerodrom je bio otvoren a priče kako je virus došao s putnicima aviona iz Rima, nisu istinite. Svi su odmah krivnju "svalili" na Rim jer znamo što se u Italiji događalo u to vrijeme. Moj posao na aerodromu je kombinacija čišćenja aviona i zgrade te smo zato često puta vani izloženi vremenskim utjecajima. Tako sam se jednom ugrijana i oznojena našla u tunelu koji vodi na pistu gdje je bio veliki i hladnoća koje sam odmah osjetila. Od toga sam dobila temperaturu, a na kraju se ispostavilo da imam koronu. Da nije bilo propuha, mislim da bih i ja prošla kao i mnogi drug,i bez ikakvih posljedica i uopće saznanja da sam zaražena. Dobila sam temperaturu i "vukla" se takva po kući još tjedan dana misleći da je to nešto bez veze i da će samo od sebe proći. Bila sam uvjerena da je to reumatska groznica ili gripa, što mi se i prije događalo. Ipak sam nazvala doktoricu koja mi se propisala lijekove jer bila sezona gripe. Rekla mi je da joj se, ako ne bude bolje, ponovno javim. Nakon dva dana sam pošla do nje i dala mi antibiotike. Budući da nije bilo nikakvih promjena, nakon tri dana sam Hitnom prevezena u bolnicu gdje su me zadržali radi starih problema sa srcem. Tri dana su mi vadili krv, davali infuncije i lijekove misleći da je gripa. Četvrti dan su dobili pozitivan nalaz i zaključili da imam koronu - prisjeća se sugovornica koja je u bolnici provela ukupno 36 dana:
- Od tog vremena pola sam provela u bolnici, a pola u Studentskom centru. Nisu me željeli pustiti doma dok nisam imala negativne testove. To se sve onda oteglo... Osim uobičajene temperature imala sam jako bolove u kostima cijelo vrijeme. Nisam imala problema s plućima, disanjem i slično pa mi nije bio potreban respirator. Međutim, i ja sam, kao i mnogi drugi, izgubila osjet mirisa i okusa koji mi se ni danas nije u potpunosti vratio - govori prva osoba inficirana koronom u našoj Županiji.
Panika u bolnici
Zanimalo nas je kako se osoblje bolnice odnosilo prema prvoj bolesnici od covida - 19?
- Teško je o tome govoriti iz sadašnjeg vremena jer se tada malo znalo o bolesti. Svuda je vladala panika. Medicinskom osoblju koje se u to vrijeme spremno izložilo bolesti nije bilo lako. Kad sam tek došla u bolnicu, svi su bili opušteni jer se mislilo kako još nema korone. A kad se potvrdilo da sam pozitivna, nastupila je panika! Prvog dana nakon objave da sam zaražena odmah ujutro sam shvatila da se nešto događa. Nema vizite, nema doručka, samo tišina, nigdje nikoga... Nisam luda, osjećam nešto čudno oko sebe… U to dolazi sestra s maskom, sva u odijelu, samo joj se oči vide i kaže mi da sam pozitivna! Nije mi bilo nimalo lako! Težak i mučan osjećaj neizvjesnosti i straha, ali hvala Bogu, preživjela sam - kaže Maša i spominje se doživljaja osoblja bolnice i Studenskog doma koje je skrbilo o njoj i drugim oboljelima.
- O njima mogu reći sve najbolje! U bolnicu sam morala jer živim sama. Tamo sam redovito uzimala tablete i drugu terapiju. Tada se još nije potpisivalo da terapiju koju dobivam, uzimam na osobnu odgovornost. Nije se znalo kakvu će to reakciju izazvati kod bolesnika. Imala sam povjerenje u ljude u bolnici, slušala ih i sve je dobro završilo - govori nam hrabra Konavoka. Interesiramo se je li njezinu obitelj iznenadila informaciju da je prva zaražena?
- Sin mi je pomorac, a kćer živi u Njemačkoj. Naravno da su se iznenadili i prepali, ali meni je bilo najvažnije da nisam nikog drugog zarazila. Moji roditelji i braća žive odvojeno, a nitko od mojih kontakata se nije zarazio, čak ni moja liječnica opće prakse, ni njena medicinska sestra, ni osoblje Hitne pomoći... Kasnije se sve to zatvorilo, dezifinciralo itd., ali nitko tad nije bio zaražen - otkriva nam Maša i objašnjava zašto se sad zatekla u Ujedinjenog Kraljevstvu:
Zarobljena u Engleskoj
- Kako preko zime ne radim na aerodromu, došla sam na poziv poznanika posjetiti ih u Southwater, udaljen oko sat i pol od Londona. Došla sam 20. prosinca, u vrijeme dok se još moglo normalno putovati. Planirala sam ostati tri mjeseca, ali već 21. prosinca je British Airways ukinuo letove za Hrvatsku. Ostala sam "zarobljena" u Velikoj Britaniji! Sve je zatvoreno, ništa ne radi, ljudi ostaju bez radnih mjesta… Teška je situacija! Osim toga, za većinu poslova treba imati vozačku dozvolu, ali nisam sigurna mogu li se naviknuti na drugačiji način vožnje lijevom stranom, po drugim pravilima… Isto tako sam imala strah od zaraze jer sam koronu preboljela prije godinu dana i pitanje je koliko još imam antitijela u rezervi. Čim bude mogućnosti, vratit ću se u Konavle - najavljuje naša sugovornica i prepričava nam kakvo je momentalno stanje u Engleskoj:
- Ovdje sam dva i pol mjeseca i svi se strogo drže propisanih pravila. U tijeku su masovna cijepljenja, ali i ovdje ima ljudi koji su protiv i ne žele cijepivo. Vlasnik kuće u kojoj se nalazim se cijepio i mislim da će malo po malo svi to morati učiniti jer jedino će tako ponovo normalno živjeti i putovati. Primjerice, ako sada Englezi žele negdje putovati, moraju sami platiti testiranja i ići u izolaciju nakon povratka. Ako si cijepljen, ništa ti od toga ne treba i normalno se krećeš. Život ovdje je trenutačno baš težak. Sve je zatvoreno, ljudi ostaju bez posla, djeca su tek sada krenula u školu, gotovo sve je zamrlo... Gore nego u Hrvatskoj! U travnju će se otvarati restorani, frizerski saloni, pubovi i druge male uslužne djelatnosti. Još uvijek je domaćima najveća "zabava" intervju Meghan i princa Harryja. Puno se o tome govori i ljudi su podijelili. U pravilu su starosjedioci Englezi na strani kraljice, a došljaci iz drugih zemalja za Meghan. Glavno im je pitanje "koliko kraljica voli ili ne voli pridošlice". U dijelu u kojem sam trenutno, na jugu Engleske, ima jako puno Indijaca i Pakistanaca i su svi na strani Meghan - povjerava nam Maša Banac.
