Razmišljanja o prognozama za 2023. gotovo da su sva svedena na rat u Ukrajini. O razvoju ovoga sukoba u njegovoj drugoj godini ovisi puno globalnih i europskih trendova: od geopolitike, ekonomije i energetike. Vojni analitičari time su postali i polivalentni prognostičari čitave daljnje budućnosti Europe i svijeta, donosi Slobodna Dalmacija.
Hoće li se krvava neprijateljstva između Rusije i Ukrajine tijekom 2023. razriješiti na bojnom polju ili za pregovaračkim stolom? Koliko je uopće izgledno da će se taj rat u idućoj godini okončati ili protegnuti na još koje ljeto poslije? BBC je razjašnjenje ovih dilema zatražio od nekoliko eminentnih stratega i vojnih eksperata, a njihova se razmišljanja kreću dosta široko: od klasičnog pravedničkog optimizma do razumne skepse temeljene na dosadašnjem iskustvu.
Michael Clarke, pomoćni direktor Instituta za strateške studije u Exeteru, Ujedinjeno Kraljevstvo, smatra da bi budućnost rata u Ukrajini lako mogla odlučiti ruska proljetna ofenziva, njezin uspjeh ili neuspjeh. Baš poput Napoleona, Hitlera ili Staljina, i Vladimir Putin prisiljen je na zimu u širokim ukrajinskim stepama ukopavati svoje snage kako bi ih sačuvao za proljetne pokrete. Bolje opremljeniji Ukrajinci nastoje i u zimskim mjesecima održati pritisak na neprijatelja, barem u Donbasu, te su kod Kremine i Svatova vrlo blizu proboja koji bi odbacio ruske snage 40 milja unatrag, do mjesta gdje im je invazija u veljači i započela. Na jugozapadu će se i ukrajinske snage sad vjerojatno zaustaviti, jer bi prelazak na istočnu stranu rijeke Dnjepar radi ugroze ruske veze s Krimom mogao biti prezahtjevan.
Za 2023. ključna će odrednica biti sudbina ruske proljetne ofenzive, smatra Clarke. Putin je izjavio da je oko 50.000 novomobiliziranih vojnika dosad poslano na front, dok se ostalih 250.000 obučava za slanje na bojišta u idućoj godini. Dok se sudbina tih novih ruskih snaga ne riješi na bojnome polju, nema prostora za bilo što osim rata: Putin svima daje do znanja da neće lako stati, a Ukrajina se jednako neće prestati boriti za svoj opstanak.
Američki znanstvenik i analitičar Andrei Piontkovsky iz Washingtona pršti ‘političkim‘ optimizmom i smatra da će Ukrajina pobijediti najkasnije do proljeća 2023. Prognozu temelji na visokoj motivaciji i hrabrosti ukrajinske vojske i naroda u cjelini, ali i na probuđenoj svijesti Zapada o visokoj cijeni svakog popuštanja autoritarnim režimima. On očekuje da će Melitopolj postati ključna borbena točka u nadolazećim mjesecima, a nakon njegova zauzimanja slijedi ukrajinski prodor do Azovskog mora i prekidanje ruske opskrbe i komunikacijskih pravaca prema Krimu. Rusija će, trijumfalan je američki stručnjak, nakon ukrajinskog napredovanja pristati na pregovore i dogovoriti će se službena kapitulacija, a sile pobjednice - Ukrajina, UK i SAD - oblikovati će novu sigurnosnu arhitekturu svijeta.
Barbara Zanchetta s Odsjeka za ratne studije King‘s Collegea u Londonu drži da je ukrajinski sukob zapleten u beskraj zbog Putinovih nerealnih očekivanja da će ga Ukrajinci pasivno pustiti da ih pokori. Sad napadima na ukrajinsku infrastrukturu pokušava naknadno slomiti moral i izdržljivost stanovništva, no otpornost Ukrajine pokazala se izvanrednom. Oni će i dalje čvrsto stajati, a rat će se otegnuti još dalje. Izgledi za pregovore su sumorni. Troškovi rata, materijalni i ljudski, mogli bi srušiti lojalnost ruske političke elite Putinu, procjenjuje londonska analitičarka. Prošli ratovi u kojima je pogrešna procjena bila ključni element, poput Vijetnama ili Afganistana, završili su se također izlaskom iz njih, nakon duge agonije. I ovo će, po njoj, biti još duga politička, ekonomska i vojna bitka koja će sigurno trajati do kraja 2023.
Ben Hodges, bivši zapovjednik kopnene vojske Sjedinjenih Država u Europi, mišljenja je da će se ukrajinske snage bolje nositi s hladnoćom od ruskih zbog zimske opreme i oružja koje im dolazi sa Zapada, te da bi do kraja siječnja Ukrajina mogla biti u poziciji započeti završnu fazu kampanje koja bi koncem godine bila okončana i oslobađanjem Krima. Svaki rat je test volje i uspješnosti logistike, smatra on, pa iz dosadašnje kronologije ne vidi drugi ishod osim ruskog poraza. Ipak, ne isključuje do kraja ni neku vrstu sporazuma oko Krima koji bi Rusiji omogućio postupno ukidanje tamošnjih vojnih baza.
David Gendelman, izraelski vojni stručnjak iz Tel Aviva, u prvom dijelu 2023. prognozira nastavak ruske strategije iscrpljivanja i usitnjavanja ukrajinskog pritiska. Ne gubi iz vida ni da više od polovice od oko 300 tisuća mobiliziranih Rusa još nije u zoni borbi, što sa snagama povučenim iz Hersona Moskvi daje ozbiljan potencijal za pokretanje veće ofenzive u Donbasu. Logičan strateški smjer napada ukrajinskih snaga je jug prema Melitopolju ili Berdjansku, radi presijecanja ruskoga koridora prema Krimu. Druga opcija za Ukrajinu je pravac Svatove, jer bi njihov uspjeh tamo ugrozio cijeli sjeverni bok ruske bojišnice.
Nakon što se blato smrzne, smatra Gendelman, realno je da ćemo gledati nove pokrete na ukrajinskim bojištima, a kako će oni završiti ovisi o broju pričuvnih brigada i korpusa koji se sad spremaju za pokrete, ali i o njihovoj opremi i motivaciji.