Tomislav Tabak je 'jurio sto na sat' proteklih dana. Predsjednik Raguse nije stao ni kad je njegova ekipa podigla pokal pobjednika Kupa 'Ružice Meglaj Rimac', kad je ispisala povijesni uspjeh. 'Ludovao' je, kao i svi, na parketu splitskih Gripa. Na pobjedničkom postolju je bio dvadeset i jedan član Raguse, a za svaku ekipu dvadeset medalja. Tabak je svoju prepustio kondicijskom treneru Srđanu Miliću.
- Čestitam cijeloj ekipi, igračicama, trenerima, svima koji su nam pomogli. Ponosan sam, presretan zbog ovog povijesnog uspjeha - rekao je Tabak. Zastao na trenutak. Duboko udahno.
- Kup posvećujemo našem 'Bilom anđelu', Andru Zaraču, preminulom bratu naših igračica, kapetanice Katarine i Matee, mladom sportašu, malonogometašu Squarea, koji je skupa sa svojim roditeljima uvijek bio uz naš klub, veliki navijač... - nije uspio saktriti emocije Tabak, i dok je to govorio, pogledavao je prema blizankama, Katarini Čagalj i Matei Beletić, ex. Zarač.
- Njih dvije su živjele za ovaj trenutak - dodao je Tabak, te se, kao i svi ostali, slikao za uspomenu s oba pokala, manjim koji će zauvijek krasiti vitrine dubrovačkog kluba, te velikim, prijelaznim.
- Pokušat ćemo ovaj veliki zadržati što duže u našem vlasništvu, a želja se zna. Uzeti ove sezone i drugi, pokal prvaka. O tome sad razmišljamo, te se okrećemo tome. Naša ekipa je i u finalu kupa pokazala kako je u ovom trenutku najbolja, kako nema bolje, a nije bilo lako. Pritisak je bio velik jer u kupu odlučuje jedna utakmica, nema popravnog. U finalu doigravanja za prvaka se igra na tri pobjede, možeš izgubit i dvije utakmice te ipak na kraju ostvariti cilj. Zatim, naša ekipa je imala pritisak zbog činjenice da nismo imali niti jedan trofej, da je ovo bila povijesna prilika... I sad, kad je završilo našom pobjedom, olakšanje, veliko olakšanje i velika, velika sreća. Ponos. Vrtim slike svega što se događalo na putu do ovog povijesnog uspjeha. Što da vam rečem, suze teku - rekao je Tabak, koji je prvi nakon finala krenuo put Dubrovnika, te dočekao ekipu u Gospinom polju skupa s njima najbližima, te prijateljima.
Katarina Čagalj se prije neki dan podsjetila razgovora za Dubrovački vjesnik, a koji je dala nakon što je prekinuta prošla sezona dva kola prije kraja ligaškog dijela sezone, te uoči Final foura Kupa 'Ružice Meglaj Rimac', koji se trebao igrati u Gospinom polju. Ragusa je u tom trenutku bila ekipa koja je pobjeđivala u prosjeku s više od 30 koševa razlike, te imala sve pobjede. Ali, sezona je poništena. Ragusa nije imala priliku već tad uzeti trofeje.
- Možda će netko reći kako smo imale imperativ, ali nisam nikad razmišljala kako mi moramo, već kako mi to želimo. Što ću vam reć, eto svaki put kad promislim na to koliko sam silno željela podići ta dva trofeja za svog pokojnog brata, poteku mi suze. Da, to je bila moja najveća želja ove sezone, moja i moje sestre Matee, koja se vratila treninzima nakon te naše obiteljske tragedije. I obje smo silno željele, sanjale, kako ćemo podići 2020. godine trofej u spomen na brata. Ali, nećemo odustati. Radit ćemo i trenirati još više. Vjerujem kako ćemo 2021., kad je već ovako ispalo, imati priliku osvojiti prvi ili prve trofeje u povijesti kluba, iskoristiti je, te na taj način ispuniti tu našu želju - rekla je u proljeće 2020. godine Katarina Zarač.
Sudbina je htjela da ona u nedjelju, 11. travnja, dočeka kraj utakmice s loptom u ruci. Zastala je, nije jurnula prema košu Šibenika iako je put do njega bio otvoren. Nije bilo potrebe. Finale je već bilo odlučeno. Ragusa je pobjednik. Prišla joj je prvo Carmen Miloglav. Zagrlila je. Katarini su suze krenule. Pogledala je prema gore. Suze u očima i njezine sestre Matee.
Katarina i Matea su ispunile svoju želju!
