Prije šest godina je rekao kako je tek 43 godine u automobilizmu, i kako ne misli stat, i nije do zadnjeg dana.
Teška bolest ga je zaustavila. Dubravko Čikor je na današnji dan, 22. ožujka prije dvije godine u 67. zauvijek zaklopio svoje oči, a do odlaska u Zagreb, gdje je proveo u bolnici zadnje dane, ‘vozio‘ je skupa sa svojom ekipom iz Auto kluba Dubrovnik Racing pripremajući ih za početak nove sezone...
Tko ne zna, Dubo se počeo utrkivati 1974. godine sa zastavom 750, fićom. Prvo ispiti spretnosti. Pet godina poslije, od 1979., vozio je prvenstvo Hrvatske u reliju, a 1988. prvenstvo Jugoslavije, kružne i brdske utrke. 80-ih je bio među tri, četiri, pet najboljih u bivšoj državi.
- Godinu prije agresije na Hrvatsku smo bojkotirali prvenstvo Jugoslavije, počeli voziti prvenstvo Hrvatske, a nakon Domovinskog rata sam se opet uhvatio volana 1993. godine, i od tada do 1997. godine, zabilježio sam sve pobjede na brdu i krugu. Karijeru sam zaključio 2008. godine, i to osvojivši Zlatnu kacigu. Tada sam uspio osvojiti tu jednu titulu prvaka na krugu da ih imam pet kako bi dobio Zlatnu kacigu – njegove su riječi.
Vozio je i prvenstvo Europe na brdu.
Nakon te 2008. i dalje je bio u automobilizmu, ali od tada na vodećim dužnostima u Klubu i u Savezu. Na svakoj utrci na stazi, uglavnom na startu. Na većini njih u ulozi direktora utrke...
Motorola u ruci, startna lista također, osmijeh na licu, najsretniji kad sve protekne u redu, kad se razduži, sjedne u miru, naruči piće i zapali...
I tako je 2020., dok je utrka bila u tijeku, nastala na brdskoj utrci u Skradinu slika, koja je i na njegovom posljednjem počivalištu, na Osojniku, koju su mnogi naljepili zadnje dvije sezone na svoj automobil čuvajući i tako uspomenu na legendu hrvatskog automobilizma. Njegovi u klubu su pak napravili poster bez kojeg ne idu na utrke.
Poster kojeg su i za vrijeme zadnje brdske utrke sezone 2022. godine, dubrovačke, držali na stazi od mosta prema Osojniku pored pobjedničkog postolja, a kojeg su svako malo gledali, te u jednom trenutku i zagrlili blizanci Niko i Dario, Dubovi unuci. Hrvojeva djeca.
To je njihov Dubo, njihov i naš ‘Heroj ulice‘. Baš takvog ga svi pamtimo. Vedrog. Nasmijanog.