Sinjska gradonačelnica Kristina Križanac i njezini suradnici izišli su pred Gradsko vijeće s prijedlogom da se Gradu Trilju i općinama Dicmo, Hrvace i Otok poveća visina naknade za odlaganje komunalnog otpada na odlagalištu Mojanka s dosadašnjih 30 na 145 kuna po toni. Poslije dvosatne rasprave, u kojoj nije manjkalo povišenih tonova, zaključeno je da materijal nije pripremljen i da ga prije donošenja odluke treba doraditi. Nastavak zasjedanja dogovoren je za sljedeći petak.
Do tada gradski pravnici moraju sagledati sve moguće posljedice, jer je izvjesno da će odluka kojom Sinjani povećavaju naknadu Trilju, Dicmu, Hrvacama i Otoku za odlaganje njihova smeća za čak 483 posto dovesti do zategnutih odnosa među susjedima, sljednicima bivše Općine Sinj i, uz ostalo, suvlasnicima komunalne tvrtke koja upravlja deponijem.
Sve je počelo 2005. godine, kada je zajedničkim sporazumom definirano da Trilj, Dicmo, Hrvace i Otok Sinjanima na ime korištenja deponija Mojanka plaćaju 30 kuna po toni odloženog komunalnog otpada. Oni godišnje na deponiju odlože oko 8500 tona i po važećoj cijeni trebali su Sinjanima uplatiti oko 250 tisuća kuna.
Prema riječima sinjske gradske administracije, svoju obvezu uredno ispunjava samo Općina Otok koja je podmirila sve do kraja prošle godine.
Prijedlog na doradi
Početkom prošle godine danas pokojni sinjski gradonačelnik Ivica Glavan uputio je pismo Trilju, Dicmu, Hrvacama i Otoku u kojemu je najavio da će Sinj povećati dotadašnju naknadu na 250 kuna po toni zbrinutog otpada te je zatražio da se o tomu očituju. Nikakvog odgovora nije bilo.
Glavanova nasljednica, Kristina Križanac u listopadu je na iste adrese uputila prijedlog ugovora s cijenom od 145 kuna po toni, na što oni ne pristaju, uz obrazloženje da je naknada previsoka i povećanje enormno. I kao posljednju prihvatljivu cijenu navode 60 kuna po toni. Istovremeno, iz toga grada i općina na Mojanku se svakodnevno odlaže smeće.
U žučnoj raspravi na vidjelo je izišlo naličje međususjedskih odnosa. Pa je tako Stipe Jadrijević Cvrlje (SDP) ustvrdio da Trilj i spomenute općine konzumiraju prava, ali ne i obveze prema DVD-u, Muzeju Cetinske krajine, VAD-u..., držeći da je Sinj suviše tolerantan.
Vijećnik Miro Bulj (NL Miro Bulj) drži da je dosadašnja cijena odlaganja bila gotovo besplatna, a predloženi iznos od 145 kuna po toni drži razumnim. Stipislav Jadrijević (NL dr. Jadrijević) smatra da se Trilj, Dicmo i Hrvace odnose potcjenjivački prema Sinju, jer naknadu ne plaćaju ni po dosadašnjoj cijeni. On predlaže da im se ponudi ugovor po novoj cijeni i osiguraju instrumenti plaćanja. Ako odbiju, da im se zabrani odlaganje smeća na deponiju.
Poslije svega, ocjenjujući da je predloženi materijal pravno loše pripremljen i da mora na doradu, kako bi Gradsko vijeće moglo donijeti kvalitetni zaključak, odlučivanje je odgođeno. A i upitno je kako će Sinjani prisiliti ostale na prihvaćanje njihovih novih uvjeta, posebno kako misle provesti prijetnju da će im, u suprotnomu, zabraniti deponiranje njihova smeća na Mojanci.
'Puno baba...'
Deponij je nedvojbeno sinjski, njegovo je vlasništvo. Sinj je, međutim, deponij dao na upravljanje "Čistoći Cetinske krajine" koja je u zajedničkom vlasništvu Sinja, Trilja, Dicma, Hrvaca i Otoka.
Sinj u tvrtki ima vlasnički udjel od 47 posto. Za odluku o zabrani deponiranja treba pridobiti barem još jednog suvlasnika kako bi imali preko 50 posto. Tko će od suvlasnika stati uz Sinj, a protiv sebe i svojih interesa?
Stoga je izgledno da će se o problemu korištenja deponija Mojanka i međusobnim odnosima nasljednika bivše Općine Sinj još lomiti koplja, izvjesno na štetu Sinja, na koji se često može primijeniti poslovica "puno baba, kilavo dijete".