I po najvećim vrućinama, ovoga se ljeta u Saloni, biseru hrvatske arheološke baštine, moglo sresti grupice turista. Istina, uglavnom ih se može vidjeti kako kao izgubljeni lutaju po lokalitetu, slijede strelice i šture dvojezične informativne ploče od Manastirina preko Episkopalnog centra i velikih gradskih termi do ostataka amfiteatra, jer se ništa više na licu mjesta i ne može saznati. Unatoč tome što gotovo svaki kamen priča neku svoju priču iz davnih vremena, kad je glavni grad rimske provincije Dalmacije bujao životom...
"Ništa neki intepretacijski centar, 3D, multimedijalni, video ili audio sadržaji, isticanje pojedinih tematskih cjelina i zanimljivih pojedinosti na ruti obilaska! Učite i čitajte, dobro se pripremite pa onda eventualno dođite i u obilazak Salone, možda će vam onda biti nešto jasnije gdje ste i što vidite!", višegodišnje je neformalno geslo lokaliteta čiji značaj, unatoč svemu, redovito privlači i brojne znatiželjne turiste. Plati ulaznicu i šetaj o svom poslu, moglo bi glasiti drugo neformalno geslo...
Ali, nije baš da usput nema sadržaja koji dižu adrenalin, prijeteći da arheološki park pretvore - u adrenalinski. Naizgled bezazleno i bezopasno pješačenje od Episkopalnog centra do Kapljuča, moglo bi se reći, već neko vrijeme ima i miris avanture! Nešto kao "Indiana Jones" za siromašne.
Naime, još u rano proljeće odronjeni dio makadama nije popravljen ni do početka špice turističke sezone, pa neoprezni turisti riskiraju lom ruke ili noge, da ne kažemo i nešto gore, dok prolaze pored ploče s natpisom: "ZABRANJEN PROLAZ Osim na vlastitu odgovornost" (ta ploča nije dvojezična, možda i bolje!).
Tko je odgovoran za takvu antireklamu Salone?
O Saloni inače brine Arheološki muzej u Splitu (njihovom istraživačko-znanstvenom radu u Saloni nema što prigovoriti, dok brojni problemi nadilaze limite njihovog godišnjeg proračuna!), ali ovo je pitanje i za gradske, solinske vlasti... Kako god, turiste najmanje zanima u čijoj je što ingerenciji, oni vide ružne prizore! A pitanje nadležnosti bi ih moglo stvarno zanimati tek ako se netko, ne daj bože, polomi pa počne razmišljati o tužbi protiv odgovornih...
Zar se uistinu opasno odronjavanje nije moglo riješiti u ovih nekoliko mjeseci? Po mogućnosti i prije sezone? Ne samo zbog turista, jer tuda svakodnevno prolaze i deseci Solinjana, rekreativci, šetači, namjernici svih vrsta, kao i oni kojima je to jednostavno prečica...
U tom kontekstu, činjenica da je u međuvremenu devastirana još jedna informacijska ploča, zvuči zapravo predvidivo. Zapravo, dođe tek kao "još jedan dan u Saloni". Video nadzor i dalje stoji tek samo kod Tusculuma, dok su svi ostali salonitanski lokaliteti više manje prepušteni dobroj volji ovovremenih vandala. Lako ćete ih prepoznati, po tragovima.
