StoryEditor
Otociususret panelu

S novim brodovima i lukama, na škoju se lakše živi

Piše Gordan Zubčić
25. veljače 2021. - 20:45
Bozidar Vukičević/Cropix

Panel-rasprava "Povezivanje otoka kao temelj razvoja"

Vapori su već gotovo dva stoljeća poput člana obitelji jadranskih bodula. Plovidbeni redovi visjeli su na zidovima tik do vjerskih kalendara, čuvali se poput relikvije svetog Nikole putnika, a vrijeme se nerijetko određivalo prema uri kad brod ili trajekt partije iz porta prema kraju. Tako je na toj vremenskoj lenti bilo praktički sve do jučer, do trenutaka kada je globalno svemrežje počelo vladati životima i informacijama na zajedničkoj nam baloti.

Mnogo toga, potpuno razumljivo, promijenilo se od davne 1838. godine, kada je uspostavljena prva redovita pruga Trst − Dubrovnik − Kotor s akoštavanjima u Malom Lošinju, Zadru, Šibeniku, Splitu, Hvaru i Korčuli, ili od 1959., kada je preinačeni vojni desantni drveni brod, inače dite šibenskog "Škorpika", a tada friški trajekt "Bodulka", zaplovio na liniji između Šila na Krku i Crikvenice.

I premda je baština svih vlasti koje su se od tada izmijenile još uvijek itekako vidljiva na dalmatinskim, kvarnerskim i istarskim rivama, s naglaskom na onu najčešće spominjanu austrougarsku epohu koja se u ovom sektoru nije nimalo provincijski odnosila prema našim krajevima, posljednja desetljeća donijela su važne iskorake prema temeljnoj zadaći putničkog pomorskog prometa – kvalitetnom povezivanju hrvatskih škoja s kopnom.

Daleko od toga da se još puno mora i može učiniti po pitanju spomenutih poveznica, prvenstveno kako bi se barem usporila sada već dvostoljetna depopulacija jadranskih "kamenih brodova", ali i zadržale postojeće i ostvarili preduvjeti za nove gospodarske priče na njima. Jer, o dvosmjernoj je relaciji riječ: zaludu i najsuvremeniji trajekt ili dvotrupac ako za njih nema dobre luke, a vrijedi i obrnuto.

U tom kontekstu smo dijelom evoluirali i modernizirali bijelu flotu koja nam se poput sumaglice na obzoru dugo vremena činila kao vrlo solidan standard, bilo da je u pitanju državno brodovlje ili ono u privatnim rukama, ali mjesta za napredak ima napretek. Jednako kao i po pitanju jačanja lučke infrastrukture, posebice kada znamo da dio otočnih luka ne pruža dovoljnu zavjetrinu pri svakom jačem jugu, buri ili lebiću, kada slušamo izvještaje da trajekt nije uplovio u Kaprije ili Silbu, žirajsku Munu ili Sumartin.

Daleko je Lastovo

Konkretno gledajući, plusevi se tijekom posljednjih dvadesetak godina svakako mogu dati, kako u sektoru državnih luka, tako i kada je riječ o onim županijskim. Siguran vez i dobro nivelirano pristanište svakako predstavljaju adut više u svojevrsnom motiviranju brodara da upravo za određenu relaciju izgrade ili, što je znatno češće, nabave koliko-toliko "ciljani" trajekt ili dvotrupac. 

image
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix

Aktualni trenutak govori da su s 24 državne trajektne linije, 15 brzobrodskih pruga i 11 "klasičnih" brodskih pokriveni svi naseljeni škoji od Pule do Dubrovnika, pri čemu ih dio ima i "bonus" u obliku županijskih i(li) sezonskih poveznica.

U odnosu na ne tako davna vremena, autocestovna evolucija pojela je legendarnu dužobalnu prugu od Rijeke prema Zadru, Splitu, Korčuli i Dubrovniku, koja bi, smirivanjem pandemijske nevere, možda i mogla naći svoje mjesto, a time i ljetno ekonomsko opravdanje, među turistima koji ne štede novac za (pomorsku) nostalgiju, o čemu itekako možemo učiti, primjerice, od Skandinavaca.

No, s druge strane, znatno realnija svakodnevica već odavno nameće neke druge prioritete, među kojima bi naši otočani, kladili bismo se, u pravilu uvijek naveli "prugu više". I doista, pojedini otoci poput Hvara i Visa zavređivali bi poneku dodatnu trajektnu partencu i u izvansezonskom plovidbenom redu, bez obzira na činjenicu što prvi ima dvije stalne poveznice, prema Starom Gradu i Sućurju, a oba škoja i različite kombinacije katamaranskih linija.

Preko kanala, s Brača, često se šalju signali da bi im dobro došla još poneka veza, što se opet čini kao traženje "kruha vrh pogače" ako se zna da je relacija Supetar – Split među vodećima po cjelogodišnjoj frekvenciji, tu je i trajekt iz Sumartina prema Makarskoj, ali i nekoliko veza zapadnog i južnog dijela otoka sa županijskim središtem.

Isto tako, nerijetko se može čuti da je, u ovom slučaju, država snažna koliko je jaka njezina najslabija karika, pa jedno od otvorenih pitanja ostaje kvalitetno izravno povezivanje Lastova s Dubrovnikom. Ta je tema zasad svedena na samo dvije tjedne povratne brzobrodske plovidbe, i to u slučaju povoljnih vremenskih prilika na olujnom jugu vrlo izloženoj relaciji, a njima se putnicima više omogućava da vikend provedu na pučinskom škoju nego da nešto korisno obave u centru regije kojoj administrativno pripadaju. Jer, višedesetljetne pomorske veze, bez obzira na malobrojnost žitelja koji se ukrcavaju na rivi u Ublima, životno ih orijentiraju prema – Splitu.

U trenucima kada financijske perspektive budu jasnije i berićetnije, jer ne treba zaboraviti da država posredstvom Agencije za obalni pomorski promet ove godine planira subvencionirati linijske brodare s 327 milijuna kuna, a tendencija je da u 2022. i 2023. taj iznos dosegne razinu od 340 milijuna kuna, ne bi bilo loše razmisliti o boljem međuotočnom povezivanju.

image
Joško Ponoš/Cropix

Premda su boduli tradicionalno okrenuti odredištima na "kraju", dakle gradovima gdje se nalaze ključne službe, obrazovne i medicinske institucije, pa i, nimalo zanemarivo, još uvijek jeftinije trgovine, sigurni smo da bi se i izvan ljetne vreve, makar i povremeno, našlo dovoljno zainteresiranih putnika i vozila koji bi se, primjerice, željeli prebaciti trajektom s Brača na Šoltu ili s Paga na Rab, a da ne moraju to činiti plovidbom do Splita ili preko podvelebitskih luka Prizne i Stinice.

Vremešni vapori

Kada žustri Kinezi uskoro dovrše pelješki most, a ostali izvođači povežu taj dugoočekivani strateški infrastrukturni objekt s pripadajućim cestama na objema obalama Malostonskog zaljeva, otvorit će se i jedno pitanje koje domaći svit baš ne voli čuti, a to je možebitno ukidanje trajektne pruge između Trpnja i Ploča, jedne od onih s veteranskim stažem na jadranskoj karti.

Koliko god je značila u povezivanju najvećega dalmatinskog poluotoka s kopnom i u prevenciji specifičnih problema prelaska teretnih vozila preko teritorija BiH nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, nakon otvaranja cestovnog mosta mogla bi postati suvišna i ekonomski doista neobranjiva, te potezom pera nestati s plovidbenih redova.

Kada se podvuče crta, a po krmi bijele flote ostane prepoznatljiva mareta, ne može se zanemariti činjenica da su svi naseljeni jadranski škoji uglavnom kvalitetno povezani s kopnom, pa makar i vremešnim vaporima poput "Tijata", "Premude" i "Postira", čije salone otočani doživljavaju poput vlastita tinela i ne žele ih se odreći premda im "krštenica" otkriva kako im se bliži 70. rođendan.

Naravno, prostora za napredak ima, a budući da je riječ o državnom sustavu, trebalo bi se naći i novca, jer porezni obveznici žive na škojima i ravnopravno pune nacionalnu "blagajnu" kao i građani s prebivalištem u Zagrebu, Osijeku, Rijeci ili Splitu.

Brodom iz Kaštela u Split


U globalnom okruženju krilatica "vrijeme je novac" već barem stoljeće i pol ruši sve prepreke, a ona naša "pomalo..." ipak pada u drugi plan. U tom smislu se, zasad samo kao ideja, provlači i mogućnost ponovnog (po)morskog povezivanja Kaštela sa Splitom.

Premda je i prije dvije godine bilo ozbiljnih pokušaja i plovidbi na sezonskoj brzoj liniji od loše iskorištenog pristaništa kod zračne luke u Resniku prema Splitu i srednjodalmatinskim otocima, brodari su zbog manjka interesa, ipak, odustali.

Međutim, spomenuta pruga nije pristajala u kaštelanskim lukama, pa bi se trebalo ponajprije razmisliti o tome, jer brzi brod bi, uvjereni smo, "pomeo" autobusnu konkurenciju i s njom povezanu tradiciju koju u nizu pokušaja tijekom proteklih četvrt stoljeća nije uspjela razbiti ni povoljna i brza željeznička linija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
13. travanj 2021 19:40